Nova Vlada Crne Gore – prošlo je vrijeme zavaravanja

Piše: Edin Smailović (balkans.aljazeera.net)

Crna Gora je juče u jednom danu (tačnije noći) dobila i novog predsjednika Skupštine i novu Vladu. Ako me pitate zašto se baš toliko žurilo da se sve završi u nekoliko sati, jedini odgovor jeste taj da koalicioni partneri očigledno imaju puno povjerenje jedni u druge. Toliko, da se nikako nije smjelo čekati ni dana sa izglasavanjem nove vlade Milojka Spajića. Izbor nove vlade je označen u doba kada je noć najtamnija, da li je bila samo slučajnost, proročanstvo ili simbol, odgovor će moći dati jedino vrijeme pred nama. Ono što je činjenica, jeste da je u doba kad je mrak najgušći, a noć najtamnija izronila i pred javnošću obnzanjena vlada premijera Milojka Spajića.

O tome kolika je žurba bila u pitanju najbolje govori to što je Andrija Mandić, odmah nakon što je postao predsjednik parlamenta pristupio konstituisanju poslaničkih klubova a zatim i izglasavanju nove vlade koju smo, kao što rekoh, konačno dobili tamo duboko u ”sitne sate”.

Misija “pomirenje”

Sve ovo što se sinoć dogodilo mora se posmatrati u kontekstu događaja od aprila. Tada je na predsjedničkim izborima za predsjednika države izabran Jakov Milatović. Sinoćnjim izborom Mandića i Spajića Crna Gora je kompletirala novu vladajuću garnituru. Od nje se očekuje da bude pouzdan partner NATO saveza, da nastavi evropske integracije za šta su naravno uslovi teške i bolne reforme.

Premijer Spajić je uostalom to i obećao, uz poznatu mantru o povećanju plata i penzija. Novi predsjednik parlamenta je bio u fazonu kao da je upravo prešao na budizam i neprestano je ponavljao da je njegova misija ”pomirenje”.

Ali riječi su jedno a djela naravno drugo. Građani se pitaju šta se realno može očekivati od novih vlasti u Crnoj Gori?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, prvo treba odgovoriti na to šta su to očekivanja većine građana Crne Gore. Istina je da građani imaju različita očekivanja od nove vlasti, ali jedno je zajedničko za sve one koji podržavaju ovu novu garnituru, pa čak i za dio onih koji nisu za nju. Ta očekivanja se svode na jednu jedinu rečenicu: dobar život bez mnogo rada. Taj vječiti san generacija Crnogoraca u socijalističkoj Jugoslaviji se ogledao u izvozu funkcionera republikama i pokrajinama bivše nam zajedničke domovine (a najviše Srbiji). Sada kada je taj san o lagodnom životu na taj način srušen, ostaju nam nade u vile i čarobnjake.

Milojko Spajić je odlično prokljuvio taj dio crnogorskog mentaliteta. Tabele sa platama i penzijama poslije programa Evropa sad 1 i Evropa sad 2 su omađijale dobar dio glasača u Crnoj Gori. Milojko naravno zna da to nije moguće ali da je neophodno za osvajanje vlasti.

Kada smo to razjasnili prelazimo na onaj drugi dio koji se tiče surove realnosti:  koji su realni dometi nove vlade?

Reforme nikog ne zanimaju

Pa da krenemo redom: biografije nekih od ministara su iskreno govoreći bez ikakve mrlje u dosadašnjoj karijeri. Sa druge strane njihovo političko iskustvo je slabo. I to je bolji dio priče o vladi u profesionalnom smislu. Ostatak vlade uglavnom čine osobe blijede profesionalne biografije. Ali da budemo realni, već zadnjih nekoliko godina, tačnije od 2016. godine, polako se prihvatalo da u zemlji Crnoj Gori svako može biti ministar. Sada samo gledamo rezultate te prakse.

Da zaključim, Vlada nema dovoljno potencijala odnosno ljudi u njoj nemaju kompetencije da sprovedu nikakve ozbiljnije reforme. Ali to naravno nije ni bitno. Niko to ni ne očekuje, posebno Evropska unija iako su im usta puna priče o tome. Građane, to smo već razjasnili, nikakve reforme ni ne zanimaju.

Ali to uopšte ne znači da će Spajićeva vlada biti katastrofalna u očima građana, a i Međunarodne zajednice. Pitate se kako?

Pa odgovor je vrlo jednostavan. Građani očekuju samo redovno servisiranje plata, penzija i socijalnih davanja. Prosječnog građanina Crne Gore apsolutno ne zanima kakvo je stanje u zdravstvu, obrazovanju, je li i koliko zagađena životna sredina, je li pravosuđe korumpirano ili nije.

Građanin Crne Gore o tome razmišlja tek kada mu ovi servisi društva zatrebaju. A i kada mu zatrebaju on ih rješava starom dobrom ”mitologijom” (određen iznos eura u koverti). E ako nema novca za mito ili mu je mito preskup građanin, uzorni se sjeti da mu trebaju i zdravstvo i prosvjeta i pravosuđe.

Iz svih gore nabrojanih razloga, nova vlada će se ponašati kao i prethodna. Zadužiće se do maksimalnih mogućnosti u ovom trenutku. Povećat će se plate, penzije i socijalna i svi ćemo biti srećni i zadovoljni jedan kratak period. A poslije zna se, kao i poslije svake terevenke, mamurni, praznih džepova i ljuti na cijeli svijet.

Ali to je već nešto što ćemo gledati u narednih godinu ili dvije.

Nastavak prakse partitokratije

Kada su u pitanju mjeseci koji su pred nama, nema sumnje da ćemo gledati još jedan politički cirkus koji ćemo papreno plaćati trenutno, a još paprenije u budućnosti.

I pored toga što novu većinu čini 49 poslanika sasvim je jasno da će različite ideologije i interesi kojima pripadaju konstituenti nove vlasti dovoditi do čestih nesuglasica u skupštini, ali i u samoj vladi.

Za očekivati je naravno i nastavak prakse partitokratije. Uostalom i sam novi premijer je odbijanjem da pročita svoj ekspoze sinoć flagrantno prekršio Ustav zemlje, pa što bi se onda neko dalje u lancu državne administracije pridržavao zakona i pravilnika.

I da zaključim, ne postoji nijedan realan osnov za bilo kakav optimizam kada je u pitanju nova vlada Crne Gore.

Konačno smo ogolili stvari do kraja

Što se tiče političkih dobitnika najviše razloga za slavlje ima lider Demokratskog fronta Andrija Mandić.

Stupanjem na funkciju predsjednika skupštine on je i formalno uveo ovu političku grupaciju u vlast. Ovo je ogroman politički uspjeh s obzirom na to da su se mnogi političari na Zapadu protivili ovome. Ovo naravno puno više govori o Zapadu nego o Andriji Mandiću.

Andrija Mandić je za potrebe ovog političkog trenutka maksimalno ublažio svoju retoriku, ali nemojmo se zavaravati da to stvarno i misli i da će ikada odustati od svojih političkih ciljeva.

Ono što lično u ovom lošem rješenju vidim kao dobro, a iza ovih riječi prvo stojim kao pripadnik jednog od manjinskih naroda u Crnoj Gori, jeste to da je konačno prošlo vrijeme zavaravanja.

Iskreno, Andrija Mandić je puno bolje rješenje za ovu funkciju od, u prethodno pominjanim političkim kombinacijama, lidera Demokrata Alekse Bečića koji je i ranije obavljao istu funkciju.

I Andrija Mandić i Aleksa Bečića, kao i većina funkcionera Pokreta Evropa sad pripadaju istom svjetonazoru.

Razlika između Mandića i njih je u tome što Mandić svoje stavove servira javno i bez ikakvih obzira, što ga u mojim očima čini moralnijim od ove skupine.

Dakle, jedna od rijetkih dobrih stvari jeste to što smo konačno ogolili stvari do kraja.

A kada se to desi onda je i dno blizu pa se negdje objektivno možemo i nadati da se kada udarimo o njega moramo makar malo pomjeriti naprijed.

A do tada, kada je makar novi predsjednik skupštine u pitanju, makar se lagati nećemo.

Znamo dobro šta možemo da očekujemo.