Pisma podrške SPC profesora Janka Ljumovića neodoljivo, kako kaže, podsjećaju na 80-te i 90-te godine kada su, kako podsjeća za Dnevni, mnogobrojni spiskovi ili čuvena pisma čitalaca zbunjivala javnost, ali je njihov rezultat bio poražavajući. Danas imamo, poručuje Ljumović, ponavljanje te matrice.
Inženjer Predrag Boljević smatra da bi svi koji su podržali SPC trebalo da se zapitaju da li su dobro pročitali zakon koji, kako tvrdi, ne uskraćuje pravo nikome.
Brojni profesori, učitelji, akademski slikari, inženjeri, nastavnici i drugi, podržali su Mitropoliju crnogorsko-primorsku i eprahije SPC u Crnoj Gori u borbi protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. To je njihovo pravo – da imaju i iznesu stav, kaže inženjer Predrag Boljević. Samo se, dodaje, pita:
“Ljudi moji zar nijeste naučili da prosuđujete i da zaključujete i da na osnovu činjenica donosite stavove – kako je moguće da vam dogma diktira stav? Zašto se ne preispitate, da li ste pročitali zakon? Zakon samo pokušava da uspostavio da “ja” i da onaj ko misli kao “ja” ima ista prava kao “vi” i ljudi koji misle kao “vi”- jeste li to pročitali? Ako ste to pročitali, ajde da diskutujemo gdje je tu koje vaše pravo uskraćeno, gdje je tu neko moje pravo stavljeno iznad vašeg – eto ja to pitam sve te ljude koji to potpisaše”, kaže Boljević.
Pisma podrške i tekstove koji potpise prate, profesor Janko Ljumović tumači kao proizvod moralne panike bazirane na religijskom strahu.
Sve ga, kaže, podsjeća da vrijeme daleko od modernog.
“Pisma neodoljivo podsjećaju na 80-te, 90-te, kada su mnogobrojni spiskovi ili čuvena pisma čitalaca zbunjivala javnost, ali tada je njihov rezultat bio poražavajući. Sa svim tim iskustvom nevjerovatno je da danas svjedočimo, ne samo ponavljanju matrice već, svjedočimo jednu dezorjentisanost u kojoj takva pisma proizvode ironijsku reakciju. Ona me podsjećaju, a nekako su u kontadikciji sa adresom kojoj daju podršku, na slogane – da se okupljaju ili se obraćamo radnicima seljacima i poštenoj inteligenciji, taj jedan prilično ironičan stav”, poručio je Ljumović.
Uz to, dok ih čita, Ljumović kaže stiče utisak:
“Da je zemlja planeta na leđima džinovske kornjače i da svi živimo na ranoj ploči i na taj način bih doživio komunikaciju o kojoj govorimo”, navodi Ljumović.
Proteklih dana u javnosti su se od spiskova ogradili pojedinci čije je ime, kako tvrde zloupotrijebljeno. A način na koji Boljević sve tumači, nedavno je iznio i u otvorenom pismu svom prezimenjaku, koji je, kao ljekar, potpisao podršku SPC. Na pitanje zašto je to učinio odgovara:
“Da kažem da se u Crnoj Gori može slobodno reći ko si i što si. Ja sam rekao da sam Crnogorac, ne vidim da neko ne bi rekao da je Srbin, Albanac, musliman i Bošnjak, ali bih volio da svi oni kažu da im je Crna Gora jedna jedina država”, zaključio je Boljević.
Sagovornici TVCG saglasni su u tome da određeni dio javnosti ne želi da diskutuje o tom pitanju.
“Ja pozivam sve ljude u Crnoj Gori koji se osjećaju kao Crnogorci da to ne artikulišu po kuloarima i kafanama da izađu i javno to obznane. Ako mogu svi doktori, inženjeri, pravnici da kažu da su Srbi i da podržavaju SPC, jer ne možeš da budeš Crnogorac da kažeš da ti je matična crkva srpska, a maternji jezik srpski – kakav si ti to Crnogorac osim gaografski”, naveo je Boljević.
“Ja bih volio da svi oni koji jesu intelektualci ili se tako osjećaju, a pođimo od toga da je dobar dio njih zapravo dio akademske zajednice, da postavimo pitanje šta je portfolio ozbiljnih istraživanja koja proučavaju društvene procese mislim da je to važnije pitanje nego dnevna izjava bilo kog profesora, intelektualca, građanina. Mislim da nam nedostaju takva dokumenta, analize, istraživanja”, naveo je Ljumović.
Bez ozbiljnih podataka teško je suočavanje sa određnim pojavama, zaključuje Ljumović.
Ja podržavam CPC isto to pravo imaju I vjernici SPC moje komisije. Sta ima tu sporno.