Ni nakon dvije godine predanog rada vladajuće većine na razaranju institucija države, poslanici opozicionih partija ne reaguju na pravi način kako bi zaustavili pravno nasilje 41 poslanika.
Često odbijaju da komentarišu postupke svojih političkih oponenata, čak i u situacijama kada se otvoreno krše zakoni. Primjera je u protekle dvije i po godine mnogo, a poslednji smo zabilježili juče, kada, na vijest da je Direkcija za zaštitu tajnih podataka poništila rješenje kojim se Jeleni Maraš i Artanu Kurtiju zabranjuje pristup tajnim podacima, nijesmo mogli dobiti komentar od poslanika opozicije koji su članovi skupštinskog Odbora za bezbjednost.
Partije opozicije nijesu se snašle u toj ulozi, ističe za Gradsku RTV viši istraživač Istorijskog instituta Danilo Kalezić.
Evidentno je da crnogorska opozicija i dalje nije savladala tehnike političkog djelovanja iz opozicionih klupa što se najbolje vidi kroz njihovo ponašanje tokom skupštinskih rasprava, kaže Kalezić.
Poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) i njenih koalicionih partnera konačno bi, naglašava, trebalo da počnu da se ponašaju kao poslanici opozicije i zauzmu jasan i čvrst stav u trenutku kada se država nalazi pred egzistencijalnim izazovima.
“U proteklih nekoliko mjeseci mi nijesmo dobijali na taj način artikulisani stav. On je bio dosta suzdržan i to pripisujem nesnalaženju u bavljenju opozicionom politikom. Ono što je sad neophodno je da opozicioni poslanici, prije svega poslanici DPS-a, ali i ostalih koalicionih partnera zauzmu jasan stav, politički stav, koji će da detektuje problem, a problem je jedan nesvakidašnji nasrtaj na sve što ima obrise države, posebno u institucionalnom i političkom smislu”, istakao je Kalezić.
Čini se, kaže Kalezić, da su mnogi opozicioni političari, prije svega iz DPS-a, upali u zamku koju pred njih postavljaju medijsko – političke strukture, a koja se najbolje vidi kroz targetiranje poslanika opozicije kao ekstremista i desničara. To je daleko od političke i logičke istine jer se, kako pojašnjava, ne mogu ekstremistima nazivati ljude koji žele da odbrane državu.
“To je upravo jedna vješta podvala koja se servira poslanicima opozicije kako bi se oni pacifikovali i pretvorili u nijeme posmatrače razaranja i uništavanja Crne Gore. Dakle, kada tu barijeru, političku i psihološku, opozicioni poslanici prevaziđu misim da će biti puno uspješniji u artikulisanju onog što su državni i nacionalni interesi”, smatra on.
Nakon zauzimanja jasnog političkog stava potrebno je, kaže Kalezić, kreirati jasnu strategiju djelovanja, koje se ne mora fokusirati samo na institucije, već može uključivati i vaninstitucionalne demokratske metode, poput mirnih okupljanja građana i protesta kakvi su se u proteklom periodu mogli vidjeti u Tirani, Ljubljani, Beogradu, Zagrebu, čak i u Banja Luci.
“Ono što smo gledali u drugim demokratskim državama u okruženju i regionu je model koji treba da primijeni i naša opozicija. Prosto je nemoguće samo retorički se suprotstavljati agresiji pod kojom se Crna Gora nalazi. Mi svjedočimo razaranju svega što ima obrise države, a taj pristup politici treba da naiđe na jasan odgovor iz opozicionih klupa”, smatra Kalezić.
Potrebno je, kaže Kalezić, da poslanici opozicije obnove direktan kontakt sa građanima , što se ne mora desiti kroz ulična okupljana, iako je i taj način legitiman. Masovni protesti, kako ističe, nijesu uvijek najbolje sredstvo, ali su, podsjeća, sastavni dio šire političke akcije kroz koju će se građanima predočiti izazovi pred kojima se Crna Gora nalazi.
Političari treba da prestanu da se zaklanjaju iza fraza i eufemizama i da građanima jasno predoče institucionalni haos i agresiju sa kojima će se Crna Gora teško izboriti, zaključuje Kalezić.