Piše: Dragan Hajduković
Za 17 godina od Referenduma do danas, profesionalni političari su katastrofalno lošim vodjenjem države doveli Crnu Goru na samrtničku postelju. Jedino bi genijalan neprijatelj mogao da nam smisli i učini toliko zla i štete koliko su nam učinili profesionalni političari kako vlasti tako i opozicije. Propuštena je prilika da Crna Gora od Referenduma do danas postane najkvalitetnija država Evrope i svijeta.
Već dugo upozoravam da zbog unutrašnjih podjela i okruženja, Crna Gora nije održiva kao loša ili osrednja državica. Sudbina Crnogoraca je ili izuzetnost države ili nestanak. Za Crnogorce (što nije slučaj sa ostalim narodima u Crnoj Gori), nekvalitetna država je put ka istrebljenju. Zato svako od nas mora uraditi sve što je u njegovoj moći da Crna Gora brzo postane kvalitetna država.
Četvrta decenija „ekološke države“
Vec četvrtu deceniju se borim da se u Crnoj Gori pokrene projekat „ekološke države“ koji Crnu Goru, po kvalitetu života gradjana, sasvim sigurno može učiniti najboljom državom Evrope i svijeta.
Da podsjetim, „ekološka država“ je popularan naziv za viziju da Crna Gora postane planetarni pilot projekat i primjer prvog održivo organizovanog ljudskog društva na Zemlji.
Kako se desilo čudo da u dramatičnim danima raspada Jugoslavije, tadašnja Skupština Crne Gore usvoji Deklaraciju o Ekološkoj državi (20 septembra 1991)? Odgovor na ovo pitanje je dao tadašnji Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović u knjizi „Manje od igre – više od života“ objavljenoj 1991 godine. Citiram predsjednika Bulatovića: „Upravo u danima i mjesecima u kojima smo raspredali ove teške misli i grozničavo tražili načina da se oslobodimo more, i izvučemo iz bespuća i odredimo novi cilj, pojavila se spasonosna zamisao. Doktor Dragan Hajduković, fizičar sa zadivljujućom moći imaginacije, u dugačkim razgovarima iznosio je ideju i naznake programa da Crnu Goru proglasimo i učinimo prvom Ekološkom državom na svijetu“. Medjutim, posto sam bio Crnogorac koji se zalaze za drzavu Crnu Goru članicu Ujedinjenih Nacija, bio sam (uz časne izuzetke) neprihvatljiv velikoj većini u tadasnjoj vlasti i moj rad na viziji „ekološke drzave“ nije dozvoljen; tako je bilo i ostalo od proljeca 1991 do danas.
Tragično je da tokom svih ovih decenija Crna Gora nije imala sreću da bilo ko od profesionalnih političara shvati viziju „ekološke države“ kao našeg najboljeg razvojnog puta i uzdizanja do visine svjetskog primjera. Projekat „ekološke države“ nije shvatila ni jedna jedina politička partija, ni jedan jedini premijer i ni jedan jedini ministar dosadašnjih vlada Crne Gore. Time je propuštena prilika da Crna Gora, od Referenduma do danas, već postane najkvalitetnija država Evrope i svijeta.
Umjesto „ekološke drzave“ postali smo evropski (a mozda i svjetski) šampion u razaranju i obezvredjivanju teritorije. Krajnje je vrijeme ili da ozbiljno krenemo putem „ekološke države“ ili da tu laž izbrišemo iz Ustava Crne Gore.
Poziv građanima
Još je otvorena mogucnost da u utorak 16 maja predam izbornu listu moje grupe gradjana, čiji je cilj da pokuša da poslije tri izgubljene decenije pokrene projekat „ekološke države“. Pošteno skupljanje potpisa za ucešće na izborima je mukotrpan posao otežan prije svega velikom medijskom diskriminacijom i finansijskim položajem pojedinaca i grupa gradjana u odnosu na političke partije. Profesionalni političari su napravili privilegovan sistem za sebe.
Pozivam gradjane da se samoorganizuju i do ponedeljka skupe nedostajucih 1600 potpisa na obrascu koji mogu naci na linku Obrazac, pa da mi se pošto skupe potpise jave na email [email protected] . Zahvaljujem brojnim gradjanima koji su to vec uradili.
Da se odmah razumijemo, da je Crna Gora kvalitetna država, ne bi mi bilo ni na kraj pameti da se kandidujem; kandidujem se jedino zbog toga što su profesionalni politicari doveli Crnu Goru na samrtničku postelju i u tom smislu, moje kandidovanje nije politika nego crnogorska samoodbrana. Da je pravde na kugli zemaljskoj, profesionalni političari bi morali da mi plate veliku odštetu što na sve ovo gubim vrijeme i energiju, jer da su oni dobro radili svoj posao ja se nikada ne bih kandidovao.
Poštovani gradjani, molim Vas da razumijete da me sadašnja crnogorska tragedija primorava da se krajnje nerado obratim i profesionalnim političarima.
Poziv političkim partijama
Obraćam vam se, ako nekim čudom ispunjavate sledeća dva uslova:
Prvi uslov je da ozbiljno prihvatate projekat razvoja Crne Gore na osnovama „ekološke države“.
Drugi uslov je da se na vašoj izbornoj listi ne nalaze vječiti (ponavljam vječiti) političari, koji su od Referenduma 2006 godine do danas, zbirno 12 ili više godina bili na najznačajnijim državnim pozicijama (poslanik, član Vlade, predsjednik države).
Ukoliko ispunjavate ova dva uslova, prihvatiću Vaš poziv da sa još 2 saradnika budem na vašoj izbornoj listi kao potpuno nezavisni intelektualac koji u skladu sa članom 85 Ustava, misli i odlučuje svojom glavom. Moj jedini motiv je pokretanje za Crnu Goru spasonosnog projekta „ekološke države“ koji nas, ponavljam, može učiniti najboljom državom svijeta. Dodaću, da je ostvarenje izuzetno kvalitetne države i najbolji (ako ne i jedini način) unutrašnjeg pomirenja srećnih i uspješnih gradjana koji se ponose svojom državom.
Planetarna kriza – razvojna šansa Crne Gore
Najkraće, mala država i narod mogu postati svjetski zapaženi, simpatični, poštovani i značajni jedino ako su u stanju da se uzdignu do visine planetarnog primjera nečeg dobrog. Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka mi je kao naučniku bilo jasno da je čovjecanstvo u ratu sa prirodom i da sve brže idemo putem samouništenja. Takva planetarna kriza (koja je danas jos veća i dramatičnija) je istovremeno i najbolja razvojna šansa Crne Gore. Ne može u nekoliko redova biti objašnjena vizija koju razvijam već četvrtu deceniju, ali najkraće, kada bi videle našu ozbiljnu namjeru, u svijetu postoje značajne (izrazito manjinske ali moćne) snage koje nam mogu obezbijediti znanje, donacije, društveno odgovorni kapital i svjetski publicitet za ostvarenje ove vizije… Mnogi ljudi u svijetu bi nas doživljavali i kao svoju drugu domovinu.
Ako imate strpljenja ovo je detaljnije objašnjeno u sledećem dodatku.
Čovjecanstvo u ratu sa prirodom
Čovječanstvo je u ratu sa prirodom. Možda zvuči pretjerano ali nije. Daću vam samo jedan primjer iz ogromne riznice naučnog znanja; jedan ali dovoljan ako čitate sporo i ako ste sposobni da razmišljate (razmišljanje je sve redja sposobnost u našoj „civilizaciji“ koju karakteriše površnost u svemu).
Okean je pun fitoplanktona, jednoćelijskih organizama koje možete videti jedino mikroskopom i koji su kao i biljke na kopnu sposobni za fotosintezu to jest transformaciju vode i ugljendioksida u kiseonik potreban za disanje i glukozu koja je početak mreže ishrane na planeti . Fitoplankton je proizvodjač više od pola kiseonika u atmosferi (mnogo više od džungli Amazona); svaki drugi put kad udahnete možete reći ‘hvala fitoplankton’. Fitoplankton je i osnova ishrane u okeanu; kada bi nestali fitoplanktoni ubrzo bi nestale i sve ribe, baš sve.
Zagadjenjem i poremećajem klime, fitoplankton je ugrožen na više različitih načina. Najlakša za razumijevanje je zastrašujuca činjenica da jednoćelijski organizam, vidljiv jedino pod mikroskopom, sadrži čestice plastike koje pored ostalog, u interakciji sa jezgrom ćelije, mogu oštetiti genetski „program“ koji omogućava razmnožavanje i fotosintezu fitoplanktona. Zagadjenjem vode, zemlje, hrane i vazduha (koje je potpuno neopravdano u sjenci poremećaja klime) smo nepopravljivo udarili na temelje života na planeti.
Uporedo sa zagađenjem prijeti nam i katastrofalni poremećaj klime izazvan ljudskim djelovanjem; poremećaj koji će dramatično promijeniti mnoge djelove planete, a može ih (ukoliko hitno ne prekinemo naš rat sa prirodom) učiniti i nemogućim za život postojećih biljaka i životinja. Već smo prešli neke tačke bez povratka; do kraja vijeka će, bez obzira na naše dalje ponašanje, trajno nestati led u sjevernom polarnom krugu a džungla Amazona (koja je po površini veća od čitavog Sredozemnog mora zajedno sa svim evropskim državama koje na njega izlaze) će biti pretvorena u stepu. Za one koji ne znaju posledice otapanja leda i odmrzavanja stalno zamrznutog tla u polarnom krugu reći ću samo to da su u zamrznutom tlu zarobljene velike količine ugljendioksida i metana koje će odmrzavanjem biti ispuštene u atmosferu, a oživeće i mnoge vrste praistorijskih bakterija i virusa zamrznutih u tlu. Naše Jadransko more i čitavo Sredozemno more će postati veoma slični tropskom moru, a do kraja 21. vijeka nivo mora na našoj obali će (zavisno od ponašanja čovjecanstva u ovoj i sledećoj deceniji) porasti izmedju pola metra i dva i po metra. Zamislite našu obalu sa 2 metra većim nivoom mora.
Postoji veliko naučno znanje; nedavno objavljeni precizni naučni prikaz stanja na planeti i očekivanog razvoja do kraja 21 vijeka (sa tačke gledišta klimatskih promjena) ima 8000 strana, a za političare je pripremljen krajnje uprošcen prikaz od samo 120 strana. Suočen sa naučnim činjenicama Generalni Sekretar Ujedinjenih Nacija gospodin Gutereš je izjavio da je čovjecanstvo pred „kolektivnim samoubistvom“ (ove se riječi mogu naći i u mojoj knjizici o ekološkoj drzavi, objavlenoj prije više od 3 decenije). Nažalost generalni sekretar UN je bespomoćcan koliko i bilo koji čitalac Pobjede; razlikuje se od nas samo po tome što svjetski mediji prenose njegove riječi, ali moć donošenja odluka nije u njegovim rukama.
Treba dobro razumjeti šta je uzrok našeg rata sa prirodom. Tehnološki napredno ljudsko društvo može biti održivo jedino ako je naučno znanje temelj vlasti, dakle temelj sistema odlučivanja. Nažalost, u svim državama svijeta, u procesu odlučivanja o pitanjima važnim za opstanak čovjecanstva, vlast potpuno ignoriše naučno znanje i naučnike. Utopijsko, ali potrebno rešenje je da se sadašnji demokratski sistem donošenja odluka (koji karakteriše podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku) poboljša uvodjenjem „naučne vlasti“ kao četvrte vlasti. Osnovni zadatak naučne vlasti bi bio da, uz puno poštovanje principa podjele vlasti, zaustavi sadašnji rat sa prirodom i obezbijedi trajnu ravnotezu izmedju čovječanstva i prirode.
Neosporna je činjenica da čovječanstvo ide (bolje reći trči) putem samouništenja; to znači da je naša „civilizacija“ na planeti Zemlji organizovana na način koji nije održiv. Najvažniji i najhitniji zadatak čovječanstva je prelaz sa sadašnjeg neodrživog na održivo organizovano ljudsko društvo na Zemlji.
Ovakav najvažniji i najhitniji zadatak čovječanstva je istovremeno i najbolja razvojna šansa Crne Gore i mogućnost da Crna Gora da ogroman doprinos čovječanstvu. Crna Gora treba i može da postane planetarni pilot projekat i primjer prvog održivo organizovanog ljudskog društva na Zemlji. Ponavljam, ova vizija (koju su shvatili samo malobrojni u Crnoj Gori) je stara već 33 godine i poznata pod popularnim imenom „ekološka država“.
Samo jednocifreni procenat gradjana svijeta shvata veličinu opasnosti sa kojima se čovječanstvo suočava; ti gradjani su prirodni saveznici vizije “Ekološka država” (uz uslov da vide naš ozbiljan rad).
Među borcima za opstanak života na Zemlji (dakle među našim potencijalnim saveznicima) su mnogi vodeći svjetski naučnici i vrhunski stručnjaci iz raznih oblasti tehnologije i proizvodnje. Početak 21. vijeka je donio i veliki porast društveno odgovornog kapitala koji ne treba idealizovati ali je realno najpitomiji i najhumaniji dio postojećeg svjetskog kapitala. Pored naučnika i društveno odgovornog kapitala, može se računati i na brojne slavne ličnosti koje mogu pomoći svojom planetarnom popularnošću … Tu su i male države kao bolji saveznici od velikih država.
Najkraće, kada bi videle našu ozbiljnu namjeru, postoje snage koje nam u značajnoj mjeri mogu obezbijediti potrebno znanje, donacije, društveno odgovorni kapital i svjetski publicitet… Mnogi medju njima bi nas doživljavali i kao svoju drugu domovinu. Zamislite nekoliko stotina puta više ljudi nego što Crna Gora ima stanovnika koji nas doživljavaju kao svoju drugu domnovinu.
Svaka cast Profesore! Veliki naklon!