Dritanovo novo odijelo

Piše: Adnan Čirgić

Političko udruženje spasilaca „Srpskoga sveta“ održalo je partijski kongres usred sezone na ulcinjskoj plaži. Kongres jedne minorne partije ne bi skrenuo veliku pažnju javnosti i da je održan đe drugo i u drugo doba, a ne u cik sezone. Možda bi najznačajnija vijest s toga kongresa bila da je Ura ozvaničila svoje dilove s NVO sektorom, pa je dosadašnju potpredśednicu (i poslanicu) iz redova manjinskih naroda zamijenila novom, zvijezdom provladinog NVO sektora.

Kako je i na ovome kongresu demonstrirano da URA pripada partijama s izrazitim autoritarnim ustrojstvom, đe se kandidati za visoke funkcije ne biraju glasanjem između više predloženih kandidata već maltene aklamativno, nema sumnje da će od svoje bivše potpredśednice Ura i dalje tražiti da ne glasa po svojoj savjesti već po partijskoj direktivi kako bi svojim sigurnim glasom obezbijedila privid da Ura nije sve ono što svi znamo da jeste – ključna karika što je omogućila formiranje vlasti koja je poklonila kilometre kvadratne crnogorske zemlje Crkvi Srbije, koja je prepisala svu pravoslavnu sakralnu baštinu Crkvi Srbije, koja je glasala za ministricu koja se zori da je četnik, koja je glasala za ministra ljudskih i manjinskih prava što ne priznaje srebrenički genocid, koja je glasala za premijera koji kleči na nadgrobnim pločama domaćih izdajnika i saradnika okupatora, koja je glasala za Vladu što je crnogorski turizam vratila u rane devedesete godine minuloga stoljeća, koja je pokušala blokirati Fakultet za crnogorski jezik i književnost, koja je anticrnogorska, koja je kleronacionalistička i tako dalje. Da ne nabrajam, nije se imalo kad zaboraviti.

No kozmetičke promjene u Uri zapao je medijski zapećak jer su glavna vijest s kongresa Ure bili ne Urini funkcioneri no predstavnici dojučerašnje vlasti, a današnje opozicije, koja je pohrlila na babine Uri. Onoj istoj Uri što je prijetila nesanicom polovini Crne Gore koja je glasala te suverenističke partije, i to najčešće samo zato što su suverenističke, i samo zato što nijesu imali bolje. Govorili su na kongresu Ure predstavnici svih partija čije je greške Ura bespoštedno kritikovala, a onda svaku – bez izuzetka – u najgorem mogućem obliku primijenila za svega nekoliko mjeseci svoje izdajničke uloge u novoj vlasti. Čuli smo divne poruke crnogorske opozicije kako zajedno treba braniti tekovine evropske civilizacije i stremiti daljem putu kao EU – upućene ni manje ni više no onima koji su „Srpskome svetu“ predali sve što je Crna Gora s mukom sticala posljednjih 20 godina, onima čiji su koalicioni partneri slavili avgustovsku pobjedu ili pod crnim zastavama najcrnje ideologije XX vijeka ili pod tuđim državnim znamenjem.

Dok su se građanske suverenističke snage potonjih mjeseci okupljale na protestima kako bi pružale otpor nacionalnoj izdaji nove vlasti, koja bi bila nemoguća bez ključnoga učešća Dritana Abazovića i njegove Ure, dok smo slavili 15-godišnjicu obnove nezavisnosti na Lovćenu bez podrške onih koji danas upravljaju Crnom Gorom, dostina je vjerovala da je bivša vlast uviđela svoje greške, greške koje su je smjestile u opozicione klupe, a Crnu Goru vratile u devedesete, u podaništvo, u paradajz turizam, u kleronacionalizam, u građanske nemire i vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Svojim odlaskom na kongres partije čija je uloga obezbijedila sebi sigurno mjesto na najsramotnijim stranicama naše istorije, crnogorska opozicija pristala je na priču o novome odijelu – samo ovoga puta ne carevu no Dritanovu. Bez obzira na sve greške nekadašnje vlasti a današnje opozicije, ta opozicija ne smije zaboraviti svoj najveći doprinos Crnoj Gori – obnovu državne nezavisnosti. Svojim paradnim učešćem u kongresu partije koja je najozbiljnije narušila tu državnu nezavisnost ta je opozicija bačila grdnu ljagu na sopstvene zasluge.

Ako naša opozicija zaista vjeruje da crnogorski suverenitet i crnogorski državni i nacionalni identitet može braniti i graditi u koaliciji s Urom i miloševićevskim junošama iz Demokrata, onda je taj suverenitet i identitet osuđen da zaštitu čeka od neke nove političke elite. Ako iz saradnje i koketiranja za partijske i dnevne potrebe s predstavnicima ideologija čiji je osnovni cilj nestanak građanske Crne Gore naša opozicija ništa nije naučila do 30. avgusta, više je no uzaludno očekivati da odsad nešto korisno za Crnu Goru nauči.

Naša opozicija prethodnih je mjeseci isticala svoju principijelnost u borbi za građansku, antifašističku i multikulturnu Crnu Goru, a manjinske partije iskazivale su lojalnost svome većinskom partneru koji se nakon Referenduma odista trudio ispraviti nepravde s kraja minuloga vijeka. No ne može se biti pomalo prinicipijelan. To jesi ili nijesi, ma što nalagale dnevnopolitičke potrebe. Degutantnim pohvalama Dritanova novoga odijela umjesto jasne poruke da su i on i Ura goli, naša je opozicija svoje principe utopila u plitku ulcinjsku vodu. Hoće li ti principi isplivati ili će ih Bojana nepovratom odvući u morske dubine – brzo ćemo viđeti.