SPC u Crnoj Gori je eksponent strane države i crkve, čiji je centar u drugoj nezavisnoj državi. Njeno djelovanje je usmjereno ka negiranju Crne Gore, što ona uspješno svojom samovoljom obavlja, sapštio je danas predsjednik Opštinskog odbora Liberalne partije Kotor Vido Drašković.
”Politička moć koristi propagandu da izbjegne preispitivanje raznih pitanja i bitnih društvenih tema. Cilj propagande je da utiče na mišljenje i ponašanje ljudi. Socio-psihološke posljedice proizvedene kleronacionalističkom propagandom, prodrle su do najdubljih slojeva psihe određenih slojeva izazvaši reakcije prihvatanja da: budu tuđa metla i lopata, obijaju tuđe pragove, ljube tuđe ruke, budu tuđa sreća, a sve usmjerene ka satiranju crnogorske državnosti, nacionalnosti, kulture, njene samobitnosti, brisanju njenog imena i pomena”, navodi Drašković.
Kako navodi, SPC je, nepoštujući prostorno plansku dokumentaciju, devastirajući spomenike kulture, a autoritet je rastao. Državna vlast svojim odnosom joj je omogućila da se ponaša kao država u državi.
”Vjernike, sluge Božje, pretvara u svoje sluge, poslušnike i sljedbenike. Političkim djelovanjem uspijeva da političke partije, koje djeluju u interesu druge države objedini i zajedno sa samozvanim predstavnicima crnogorskih plemena zadobije povjerenje građana na parlamentarnim izborima. Dominaciju političkog autoriteta koristi da na čelo političke koalicije postavi svog čovjeka, gospodina Zdravka Krivokapića, čime eliminiše lidere Demokratskog fronta, a otvara prostor Pokretu naroda Miodraga Dake Davidovića. Gospodin Krivokapić formira jednonacionalnu vladu čime vlast prelazi u ruke SPC, u čije će ime i za čiji će račun raditi ova ”apostolska” vlada”, navdeo je on.
Dodaje, ako se zna da je SPC kanonizovala popa Milorada Vukojičića, člana zloglasne četničke trojke, koji je svojim krvoločnim djelovanjem zavrijedio imena Maca i pop koljač, te skrivala ratne zločince, može se očekivati da ova vlast državu uvede u tehnokratske vode zarobljene dogmama.
”Da li su građani koji su glasali za ovu vlast bili u zabludi? Svaka zabluda mora ranije ili kasnije da proizvede nevolju, i ukoliko je zabluda veća, utoliko je i nevolja”, zaključuje Drašković.