Na predstojećim prijevremenim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori učestvovaće i Građanski pokret „Možemo“, kazala je u emisji A+tv „Tamo i natrag sa Slavkom Mandićem“ dr Dragica PEROVIĆ-IVANOVIĆ, jedna od osnivača ovog građanskog pokreta. Ona je saopštila da su prikupljeni potpisi za izbore i da je Pokret sad usmjeren na aktivnosti koje bi trebale da im omogući ulazak u parlament. Po njenim riječima, radi se o Pokretu koji je okrenut građanima i poboljšanju kvaliteta njihovog života na svim poljima. Na primjedbu da to sve političke partije govore u svojim predizbornim nastupima , dr Perović Ivanović je jasno je stavila do znanja da oni nijesu što i drugi i da će se narod u to vrlo brzo uvjeriti. Neka probaju, kazala je, pa će vidjeti da li je istina ovo što govorim. A Pokret čine ostvarene ličnosti kojima je Crna Gora na srcu i građani koje treba zadržati u ovoj prelijepoj državi i omogućiti im pristojan život.
Govoreći o urušenom sistemu istakla je između ostalog da on ne funkcioniše. Država je u rasulu. Lični interesi su postali nova ideologija. Briga o čovjeku skoro da ne postoji. U kolapsu nam je obrazovni sistem ponajviše. Zdravstveni je van moći da odgovori potrebama društva. Kultura i tradicionalne vrijednosti, antifašizam i borba za slobodnu, prosperitetnu i evropsku, viševjersku i višenacionalnu Crnu Goru na izdisaju su.
Na pitanje što učiniti i da nam prosvjeta ozdravi, dr Perović Ivanović je kazala da lijek postoji, ali da se sistem nije srušio preko noći. Dugo je to trajalo. Ako čujete od nekoga ko je imao uvid u personalna dokumenta nastavnika, dakle onih koji uče djecu, da postoji značajan broj diploma koje su dobijene mimo regularne procedure u obrazovnom sistemu, onda je jasno kuda to vodi. Mora postojati selekcija kada se upisuje škola za prosvjetne radnike, a znamo da su se uglavnom upisivali loši đaci koji nijesu mogli da pohađaju druge škole i fakultete. Nije obrazovanje jedino važno. Đeca se moraju vaspitavati. Moraju postojati pedagozi, psiholozi, jer djeca više vremena provode u školi nego sa svojim roditeljima. Mora se dobro voditi računa ko je taj koji se zapošljava da uči djecu, ne samo kad je u pitanju predmet koji vodi, već i da ih vaspitava.
U školstvo je ušla politika, i tim problemom depolitizacije i školstva i zdravstva će se baviti Građanski pokret MOŽEMO, kazala je dr Perović-Ivanović. U školama treba da budu oni koji to mogu i umiju da rade. Naravno, treba obezbijediti da nastavnici, profesori i zdravstveni radnici imaju dobre plate. Da ne moraju da misle o svojoj egzistenciji i da budu sigurni da ih neko novo rukovodstvo kada dođe neće ostaviti bez posla. Naravno, oni će biti obeštećeni za nezakonitu smjenu, ali to neće platiti vlast nego građani. A kakvo nam je školstvo najbolji je pokazatelj kakvo znanje pokazuju naša djeca kad odu u inostranstvo na takmičenje u rješavanju testova. Nekada su bili najbolji a sad su treći od pozadi. To mora da nas zabrine. Jer, ako je uništeno školstvo, gotovo je i sa tom državom. Isto se odnosi i na zdravstvo. I za to su krivi političari. Zdravstvo i školstvo čine društvo a bez zdravog školstva i zdravog zdravstva nema zdravog društva. Političari su se uvijek potkusurivali sa zdravstvom i školstvom. Uđe se u Vladu, objašnjava dr Perović-Ivanović, pa treba manjem koalicionom partneru dati neko resorno ministarstvo, i uvijek su to bili zdravstvo i školstvo. To nikoga nije interesovalo i zbog toga smo došli tu gdje smo sad.
Na konstataciju da u školama imamo popove, ikone, uči se falsifikovana istorija. Da se prisvaja kultura i da izgleda kao da neko želi da djeca to vrate na način koji užasava ovih dana, naša sagovornica je kazala da su i za to krivi političari. I to ne samo ovi današnji, već i oni od ranije. Nije se učila nacionalna istorija. Zašto bi mi sad tek čitali knjigu Skrivena strana istorije? Zašto je bila skrivena? Kakva god da je istorija, dajte da je učimo. Dr Perović-Ivanović je to najbolje objasnila na primjeru Njemačke. Poslije II Svjetskog rata, poslije tragedije koja se desila, poslije razrušene zemlje, oni su samo nakon nekih 40-tak godina postali velesila. Oni su uveli da njihova djeca u školama uče šta se desilo Njemačkoj, šta su nacisti za vrijeme II Svjetskog rata radili. Potrebno je učiti istoriju kakva je god. Kod nas se krila. Zašto se nije učila naša istorija? Zašto su naša djeca morala da uče iz školskih knjiga koje su štampane u drugoj državi?
Logično je da će onda oni misliti da je to tako kako je napisano. Za to smo mi krivi i naš školski sistem. U drugim zemljama djeca prvo uče da vole svoju državu. U Americi se sve oprašta, ali se ne oprašta paljenje zastave. Svaki dan u kampovima i njihovim koledžima počinje dizanjem nacionalne zastave na jarbol, da bi od malena naučili da vole svoju državu. A kako mi učimo našu djecu da vole svoju državu? Zbog toga smo digli glas da nešto promijenimo, objašnjava dr Perović-Ivanović, koja kaže da je posebno raduje što im prilazi mnogo mladog svijeta. Nekoliko studenata koji su naumili da odu iz zemlje, kazali su da će ostat, a drugi koji su već vani namjeravaju da se vrate u Crnu Goru. A jedino oni mogu izgraditi pravo društvo koje svi želimo.
Na pitanje da li je greška ako se kaže da je zdravstvo u lošem stanju i da građani imaju veliki problem da ostvare osnovnu zdravstvenu zaštitu, dr Perović-Ivanović je kazala da nije greška i da je to bila jedna od poruka koju je Pokret htio da stavi na bilborde, ali im nije bilo dozvoljeno od strane vlasti. Zdravstvo je urušeno i urušava se svakog dana. Ona je čvrsta u stavu da to ne interesuje vlast i da njih pacijent uopšte ne zanima. Iako taj sistem zdravstva postoji zbog pacijenta, koga niko ne vidi. Pacijent nije u fokusu onih koji vode zdravstvo. Ugasiće se Fond zdravstva, jer je taj novac iskorišćen da bi se povećale plate. Ukinuti su doprinosi za zdravstvo i niko nije razmišljao što će sa zdravstvom da se desi. Pacijent je, prije svega, izgubio svoje dostojanstvo. Satima čeka i ne može doći do ljekara. Mora da plati što se liječi u svojoj državi, iako je odvajao za zdravstvo cio radni vijek. Gore od toga je što gubi svoje zdravlje.
Skoro je objavio Institut za javno zdravlje jednu poražavajuću stvar. Niko se na to nije okrenuo. Nema ni jednog političara koji je to komentarisao. A objavljen je zvaničan podatak da je u Crnoj Gori značajno porasla smrtnost. Postoji zvaničan podatak da je povećan broj pacijenata sa uznapredovanim stadijumom maligniteta zbog toga što nije na vrijeme mogla da im se pruži zdravstvena usluga. Dr Perović Ivanović tvrdi da je mogla da im se pruži pomoć da je drugačije organizovan sistem. Sa ovoliko novca sa koliko raspolaže budžet može se napraviti zdravstvo ranga poput najboljeg u Evropi.
Odgovarajući na pitanje zašto nam je zdravstvo na ovom nivou i da li je to zbog toga što nam ministar nije kompetentan za to, ili je u pitanju nestručnost, naša sagovornica je kazala da se zdravstvo urušava odavno, ali se sad definitivno urušava. Vode ga ljudi koji o zdravstvu ne znaju ništa. Onda oni napadaju ljude koji su uzdigli zdravstvo, koje je moglo da parira najboljem zdravstvu u Evropi. Ljudi koji su ga stvarali i koji i dalje imaju želju, u koje spada i dr Perović Ivanović, da od zdravstva u Crnoj Gori naprave jedinstven sistem koji svakom građaninu Crne Gore može vratiti dostojanstvo i pružiti mu na vrijeme dobru zdravstvenu medicinsku uslugu.
Na pitanje znači li to ovo što je najavljeno, da će se osnovati Klinički centri u Opštim bolnicama Kotor i Berane, naša sagovornica je sa osmijehom prokomentarisala, ali kako je kazala od muke, jer ne zna da li ima neko u narodu ko misli da se Kliničko bolnički centar može osnovati dekretom. Da bi se otvorili Kliničko bolnički centri neophodno je da se ispune mnogi uslovi. Da se obezbijedi adekvatan prostor i kadar i oprema. Ni u Kotoru a ni u Beranama nema uslova da to bude Kliničko bolnički centar. Neće ga biti sigurno narednih godina, zato što nema ni prostornih uslova, ni opreme a nažalost ni kadrova. O pacijentu niko ne razmišlja, ponovila je dr Perović Ivanović, uz konstataciju da smo uspjeli da nekad kultni Centar dr Simo Milošević u Igalu dovedemo na rub propasti ,kao i nekad izuzetno važnu i prestižnu bolnicu u Meljinama.
Ona tvrdi da Crna Gora ima dovoljan broj ljekara. Oni su raspoređeni u državnom i privatnom sektoru. Vlast kao da ima fobiju od privatnog sektora. Ne samo u medicini već i u drugim oblastima. Svaka država živi od privatnog sektora a stalno se taj privatni sektor predstavlja kao maltene kriminalni dio Crne Gore. A od njega živi, ponovila je, svaka država. Kad bi se napravio jedinstven sistem, kao što je bilo, da svaki građanin za svoj novac može da bira gdje će da se liječi. Za to ćemo se boriti, kaže naša sagovornica, čvrsto ubijeđena i da će se izboriti.
Ovoj ženi sam povjerovao na prvu.
“Možemo”, imate glas.