Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
U nedostatku inspiracije da završim poglavlje romana koji pišem, izašla sam u šetnju kako bih pomogla sebi da razbistrim glavu.
Nakon šetnje sjela sam u Njegošev park da odmorim u nadi da ću nastaviti sa pisanjem po povratku kući. Na klupi naspram mene sjedio je mladić koji mi je skrenuo pažnju konstantnim češanjem svog tijela koje je podrhtavalo baš kao da ima groznicu. U panici izvukao je iz džepa mali kaiš i špric kojim je ubrizgao u svoju venu heroin.
Osjetila sam svoje srce kako jako i ubrzano kuca ali sam ostala na klupi da posmatram jedan od najekstremnijih oblika zavisnosti.
U sekundi drhtaji njegovog tijela su se smirili, prestao je da se češe i uz blagi osmijeh na licu zatvorio je oči i spustio glavu skroz prepušten zadovoljstvu kao da doživljava orgazam koji traje dugo. Kiša je počela padati ali više ništa iz spoljašnjeg svijeta nije moglo uticati na njega.
Dok sam ga posmatrala zapitah se da li je on samo ekstremni primjer onoga od čega bolujemo svi? Da li smo svi na neki način zavisni da zadovoljstvo tražimo izvan nas samih kroz iskustva i opijate u nemogućnosti upoznavanja unutrašnjeg svijeta? Možda će manje količine hormona zadovoljstva naš mozak proizvesti ako pojedemo kolač (pa i manju cijenu za to platiti od heroinskog zavisnika) ali da li je princip svih zavisnosti isti samo drugačijeg inteziteta jačine zadovoljstva pa samim tim i krize usled nedostatka istog?
A šta je zavisnost? – upita me vanzemaljac Sakso koji mi se javi samo u momentima kad sam na mostu izmedju svog unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta u potrazi za odgovorima.
Zavisnost je potreba uzeti nešto iz spoljašnjeg svijeta kako bi se zadovoljio unutrašnji.
Kada nastaje zavisnost?
Zavisnost nastaje još u najranijem djetinjstvu kada spoljašnji svijet počinje da nas izvlači iz unutrašnjeg. Pažnja roditelja, igračke, i sve zanimacije kojima nas s početka zabavljaju roditelji a kasnije mi sami ili sa drugom djecom, polako preuzimaju primat u našem zabavljanju. U materici imamo svoj unutrašnji svijet i kao jake male bebe medjutim jako brzo postajemo programirani tako da spoljašnji nadražaji budu dominantni u našem životu.
I kako se onda dalje razvija zavisnost kod ljudi?
Sva spoljašnja iskustva (igranje s djecom, ljubavne veze, seksualni odnosi, provodi, druženja) donose nam odredjena zadovoljstva kao i nezadovoljstva u odsustvu istih. Sistem polariteta.
Na ovaj način stvaramo emocije kroz razna pozitivna i negativna iskustva iz spoljašnjeg svijeta koje ostaju u nama a kojih nismo svjesni.
Možemo ih zamisliti kao teret koji postaje s godinama sve veći i sve teži a mi uopšte i ne znamo da ga nosimo sa sobom (sem kad dođe do nekih stresnih situacija pa bude naglašen kroz fizičke manifestacije).
Ali znate da ga prikrivate dobro?
E upravo to, prikrivamo ga i od drugih i od samih sebe. Zataškavamo pa ni sami ne vidimo da kroz razne spoljašnje nadražaje samo bježimo od svog unutrašnjeg svijeta i tražimo privremenu sreću za koju gle čuda s godinama treba sve jača doza jer se prag tolerancije u mozgu povećava.
Objasni mi vezu izmedju tog emocionalnog tereta koji pokupimo kroz iskustva i zavisnosti ?
Cijenu zbog posezanja za spoljašnjim zadovoljstvima i zapostavljanja unutrašnjeg svijeta platimo tim iskustvenim emocijama koje nisu osviješćene već stoje u nama. U ekstremnijim slučajevima predstavljaju nemir i neko jače osjećanje a u običnim situacijama predstavljaju samo nezadovoljstvo i prazninu.
Kako bi popunili tu prazninu i nezadovoljstvo mi posežemo za odredjenim stimulansima. Nekada je to u ,,običnim stvarima“ koje društvo nameće i ne može se nazvati bolešću. Završi fakultet, zaposli se, udaj se, razvedi se, provodi se, pa kad ne ide ti nadji novi posao, novog muža, novu kuću, bolji automobil i tako traži sreću dok je jednom ne nadješ. Ako naidješ na tom putu patnju i nezadovoljstvo jer je ta sreća spoljašnja bila prolazna ne brini. Klin se klinom izbija, nova iskustva će ti skrenuti misli sa prošlih i nastavićeš da živiš punim plućima.
I kako onda tu nastaje problem i zavisnost kao bolest?
Prazninu i nezadovoljstvo koje smo dobili traženjem spoljašnjih nadražaja pokušavamo otkloniti na isti način. Prejedanjem, alkoholom, seksom, pornografijom, internetom, drogama, telefonom, kockanjem kao i raznim drugim oblicima zavisnosti koji samo trenutno popunjavaju tu prazninu, smiruju se misli i hemijski se stimuliše mozak da osjetimo zadovoljstvo.
I kada to preraste u bolest zavisnosti ?
Svaka aktivnost koja je prijatna ima opasnost da razvije zavisnost od nje, pogotovo ako se do nje dodje na lak način kao što je seksualni odnos, droga, šeceri, kocka. Fizička aktivnost takođe donosi zadovoljstvo medjutim put do te faze navučenosti na sport prati i disciplina, pa s toga ljudi mnogo lakše postaju zavisni od onoga što ne uključuje disciplinu i što je loše za njih.
Ako je kod nekoga velika praznina i nezadovoljstvo velike su šanse da će takva osoba ući u bolest zavisnosti ( neko ko je sklon nemirima zbog nagomilanog emocionalnog bola iz prošlosti lakše će se navući na marihuanu koja pri konzumiranju smiruje).
Djetinjstvo i odnosi s roditeljima, s ljudima mogu imati uticaja da je ta praznina još veća i da traži veći nadražaj kako bi se trenutno popunila.
Poremećaj dolazi kad predmet zavisnosti preokupira pažnju bolesnika i on postane nephodan za funkcionisanje i oslobadjanje zadovoljstva. Kad se bez toga javlja razdražljivost i ostala loša osjećanja od kojih se bježi kroz ponovno uzimanje opijata, nekad po cijenu života ( heroinski zavisnici će prihvatiti i eventualnu smrt samo da si olakšaju krizu, kao što će bolesnik s cirozom jetre konzumirati alkohol samo da odagna trenutnu bol znajući koje su posledice toga).
A te emocije koje se nose kao teret i stvaraju prazninu koja tjera u zavisnost kako nastaju ?
Nastaju usled misli koje imamo o iskustvima koja nam se dogadjaju pa nastave da žive u nama i pošto se iskustva završe jer ih misli sabijaju u tu emocionalnu kutiju tereta koji nosimo.
Hoćeš da kažeš da onda sve zavisnosti potiču od zavisnosti od misli koje kreiraju te emocije od kojih se bježi na pogrešan način ?
Pa u početku da. Heroinski zavisnik morao je prvo da pomisli da uzme heroin. Misli u mojoj glavi utiču da pojedem taj preukusni kolač. Glas u glavi mi nadje opravdanja za uzimanjem šećera svakodnevno. On mi govori ,, Svi to rade, sjutra je bolji dan da počneš dijetu, bićes bolje kad ga pojedeš, dobićeš volju, dignuće te“ Iako se sto puta pokazalo da nije tako, ja ću ga pojesti samo da se oslobodim tih glasova u svojoj glavi jer ne umijem drugačije. Dakle padnem na mizerne djeliće hormona zadovoljstva koje šećer može da pokrene, tako da mogu samo da zamislim kako je kokainskim zavisnicima teško da se odupru jer kokain sigurno donosi mnogo više zadovoljstva od kolača.
Upravo to, zavisna si od misli kao ovaj narkoman ispred nas od heroina. Da nije tako ti sad ne bi bila ovdje, već bi kući znala kako da se igraš sa svojim mislima i pišeš roman ?
Pa šta radim pogrešno kad me uhvati nemir zbog misli da nemam inspiracije ja moram da izadjem u spoljašnji svijet i gledam pojave kao što je ovaj narkoman ispred nas ne bih li našla inspiraciju ?
I ti kao i ostali ljudi spoljašnji svijet koristiš što je prihvatljivo ako si riješila da postaneš pisac, medjutim moraš znati da je to put zavisnosti takodje ako ne popuniš unutrašnju prazninu.
Pa kako da se izliječim i dovedem sebe do faze da mi spoljašnji svijet igra a ne potreba?
Pogledaj u sebe unutra. Oslobodi se identiteta i emocionalnog tereta prošlosti.
Ali kakoooooooo ? Svi govore o tome pa i ja ali niko da da instrukcije. Pogotovo hrišćani koji nas kroz demone zastrašuju i daju nam pogrešne metode kako da im se odupremo, kroz poniznost i prebacanje odgovornosti na nekog Boga da nam pomaže jer mi sami ne znamo.
Nauči svoje emocije da posmatraš i da ne rešavaš probleme razmišljanjem već energijom.
VI ste energetska bića isto kao i mi samo se tako ne ponašate upravo zbog tih misli od kojih ste zavisni i koje vam kreiraju život.
Kad osjetiš svoje tijelo kao energetsko polje i kad se spoje mozak i tijelo ti tek onda imaš sposobnost da se izdigneš od svojih misli i emocija i da ih posmatraš pa onda ih se oslobadjaš ili kanališeš kako ti odgovaraju.
Kad si prisutna u svom tijelu to je unutrašnji svijet. A da bi bila prisutna moraš da odvojiš sebe od svojih misli i emocija kroz razne tehnike prisutnosti i time se oslobodiš tereta nesvjesnih emocija jer ih dovodiš pod svjetlo svijesti.
Razmisli o tome a ako istinski poželiš da pokušaš naći ćes načina, a ja ću ti otkriti tehnike za savladavanje te vještine. Sad moram ići, dugo sam ostao u ovoj vašoj niskoj dimenziji, ali vratiću se pa ćemo nastaviti razgovor.
Dok je heroinski zavisnik uživao u svom postojanju kroz vještački stimulans ja sam na klupi preko puta njega počela svjesno da dišem i da osjećam krvotok i sve što se dešava u mom tijelu. Zahvalna sam bila vanzemaljcu Saksu što me je uputio u način kako da se budim i da koristim svoje tijelo kao instrument da upalim energiju-duh u sebi. Znam da neće biti lako putovanje do iscjeljenja emotivnog tereta na taj način meni nepoznat ali nadam se da ću jednog dana uspjeti i na taj način osloboditi se svih zavisnosti.
Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta