МОНТЕНЕГРО ВАЈЛД БЈУТИ – ZOV DIVLJINE (парт уан)

Dragi moj felerični narode, došlo nam je prvo demokratsko ljeto u osvježenoj i oslobođenoj Crnoj nam Gori, a sa njim i prva demokratska turistička sezona. Iako su temperature i cijene otišle u nebesa (i nema više depeesa), vladajuća većina je u pat pozicijii, a širenje raznih delta i gintaš sojeva korona virusa ozbiljno prijeti. Ljeto je vrijeme odmora, opuštanja i relaksacije, pa ćemo naredne redove posvetiti našim dragim gostima turistima koji su ovih dana, kako neki vele, “izvršili invaziju” na Crnu Goru.

Naravno, neki zli jezici će reći da nam plaže ove godine više liče na prihvatilišta za migrante, blagovaonice i nomadske logore, da većina turista dijeli jednu paštetu na šestoro, da sedmočlana porodica śedi 8 sati u plažnom baru sa jednom espresso kafom, da se peku paprike za zimnicu po apartmanima, te da ovogodišnji turisti od kuće nijesu ponijeli jedino jacuzzi kadu i to iz prostog razloga – jer je nemaju.

Svi znamo da su to samo maliciozni komentari nezahvalnika koji ne umiju da cijene činodejstva naše prve demokratske apostolske blagoslovene vlade i velike ekonomske uspjehe kojima nas svakodnevno obraduju.

No, bez obzira na sve to, ovom prilikom, Radosav daje svoj doprinos turističkoj ponudi Crne Gore i privlačenju inostranih gostiju iz Svračkovaca, prezentacije faune i flore naše zemlje i upoznavanjem sa ljepotom njene žive prirode (Natura Viva del Montenegro što bi rekli Cetinjani). Stoga vam ovom prilikom predstavljamo desetak interesantnih autohtonih crnogorskih vrsta, koje možete sresti prilikom turističkog obilaska naše države.

Kao nekad blaženopočivši (nazdravlje meni) Dejvid Belami u seriji Opstanak (neka stariji objasne mlađima), vaš Radosav vas vodi kroz divlju ljepotu Crne Gore… Pa, počnimo.

1. Relaksirana ulcinjska plovka
(Dritangus Dolcinium Relaxatis)

Veoma rijetka vrsta relaksirane ptice koju ćete često vidjeti kako smireno i bezbrižno plovi rijekom Bojanom. Neki tvrde da je za jedan primjerak ove rijetke plovke nuđeno čak do 21 milion eura. Endemska vrsta specifična po svojoj crnoj kudravoj ćubici. U sezoni parenja (a to je uglavnom tokom mjeseca januara, februara, marta, aprila, maja, juna, jula, septembra, oktobra, novembra i decembra) voli da se šepuri po okolini. U tom periodu pokazuje osobine kokota iz pjesme Đorđa Balaševića (,,za kojeg nijesu bile samo koke slatke, već je skak'o i na guske i na patke”). Najčešće je, spreman za akciju, prema ženskim jedinkama raznih vrsta, aktivan nakon Drugog dnevnika RTCG.

Iako joj ime govori suprotno, ova vrsta ima jako čudnu narav, te često zna da zagrakće vrlo glasno i neprijatno i zaklepeće svojim pravednim krilcima (opet kao onaj kokot od maloprije). Privlače je konfete. Osim rijeke Bojane, pretenduje da naseli i uvalu Valdanos, kao i ulcinjsku solanu. Ptica selica. Tokom hladnih dana boravi na području Podgorice, gdje se može vidjeti u društvu bjeloglavog pobožnog gavrana o kojem će biti riječi nešto kasnije. Specifična i po tome što ne leti svome jatu kao ostale ptice već često ide tuđem, u potrazi za hranom i komfornim gnijezdom. Hrani se uglavnom otpacima u području civilnog sektora.

2. Bogati crkveni miš
(Mimi Mercedes)

Kako mu i sam oksimoron od imena govori, ova vrsta miša nije kao ostali crkveni miševi, već u svom staništu živi u izobilju, raskoši i berićetu. Iako su nekad naučnici tvrdili da vodi porijeklo iz Japana, radi se, ipak, o vrsti iz okoline Pljevalja koja se kasnije raširila po bijelom svijetu. Viđen i u Singapuru, Njemačkoj i mnogim drugim državama. U nekim ruralnim krajevima od milošte ga zovu Mickey Mouse.

Hrani se uglavnom kreditima i bitkoinima. Iako se zove crkveni miš, češće naseljava banke i teretane negoli crkve. Voli da putuje, profesionalno se bavi i sve što vole mladi. Želio bi da upozna ženku sličnih osobina. Simpatiše aligatore i krokodile. Iako neki ovog miša smatraju korisnim, kao i kod ostalih glodara, radi se o štetočini. Pored materijalne štete koju pričinjava, nerijetko ostavlja još tragova po sirotinji, ali prvo pita može li.

3. Zetski golub kravataš
(Lyalyo Plagister Pacificum)

Simbol mira. Prepoznaćete ga po crvenoj štrafti ispod kljuna nalik na kravatu, po čemu je ova vrsta i dobila ime. Ornitolozi su u stalnoj dilemi kada je ova vrsta u pitanju. Iako nesumnjivo pripada redu golubova, niko pouzdano ne može da utvrdi kojoj grupi ptica zapravo ova vrsta pripada (kljunom inklinira). Nit’ je selica, nit’ stanarica, nit’ pjevačica, nit’ je grabljivica, nit’ je trkačica, a opet ispoljava osobine svih njih. Mišljenja su podijeljena.

Međutim, permanentnim posmatranjem ponašanja ove vrste naučno je dokazano da je bliska vrsti golubova bjelaša preletača. Kad poleti dovoljno visoko izbacuje ogromnu količinu nesvarenih nebuloza čak i do 10 puta veću od svoje težine.

Često se oglašava!!! JAKO GLASNO!!! I dramatično, gotovo istorijski. Može se obučiti da radi kao pismonoša, a najčešće nosi tajne čestitke na Kosovo. U jatima se okupljaju uglavnom radi pronalaženja hrane i skloništa. Uvijek leti u pratnji od minimum 8 ptica koje joj pružaju bespotrebnu zaštitu. Opjevan u pjesmi Lijepe Lukić kako leti iznad raznijeh gradova i pozdravlja. Obišao 200.000 domaćinstava. Ovu vrstu privlači kako crvena, tako i cijeli spektar duginih boja. Naizgled miroljubiva ptica koja voli susrete sa drugim pticama iz inozemstva koje dolijeću na jug, kojom prilikom im ritualno klima kljunom.

4. Oksfordski čkovran
(Oxfordia Economicus Hermaphrodita)

Iako bi po imenu pomislili da je ova ptica porijeklom iz Engleske, ipak se radi o našoj autohtonoj vrsti. Nekada ste je mogli sresti kako zamišljeno hoda londonskim ulicama, a danas je često možete vidjeti u žbunju pokraj magistralnih puteva – kako broji turiste. Kad izbroji dovoljan broj turista, oglašava se tananim cvrkutom.

Ispoljava slične morfološke i fiziološke osobine kao i zetski golub kravataš, te zna da izbaci veliku količinu nesvarenih nebuloza za sobom po prolaznicima, čak i do deset puta više nego u istom periodu prethodne godine, što je na nivou od 80% u odnosu na 1918. godinu. Neki ljudi u nas i dalje vjeruju da to donosi sreću.

5. Bilećka slatkovodna pirana jezičarka
(Anathema Chetnicophylia)

Autohtona vrsta iz Bilećkog jezera našla je svoje stanište u našoj zemlji gdje se potpuno odomaćila i dobila status crnogorske endemske vrste. Opasan predator. Napada sve u svojoj blizini, liše nejjjjači.

U lancu ishrane najveća poslastica su joj direktori školskih i predškolskih ustanova. Zašto je dobila ime jezičarka, pretpostavljate i sami. Prije nego što usmrti svoj plijen po njemu dugo mlati svojim dugačkim jezikom, kojeg ne koristi tako vješto kao zube. Neki tvrde da se radi o ugroženoj vrsti, te traže njenu zaštitu od nadležnih organa i zabranu lova. Lovi se najčešće na udice u obliku ćiriličnih slova i krstova, kao i na socijalne (siromašne) mreže. No, ribolovci je ipak izbjegavaju zbog lošeg ukusa.

6. Komanski tasmanijski brkati đavolak
(Brcus Aluminium Nepotista)

Iako se do skoro vjerovalo da živi samo na ostrvu južno od Australije, ova vrsta naseljava i naša područja. Slično kao i ulcinjska relaksirana plovka, zna da se razmaše udovima i ispušta neartikulisane zvuke. Omiljen među britanskim pop zvijezdama. Nekada nastanjivao i područje Sjeverne Makedonije. Iako naizgled naprasite prirode i temperamenta, brižljiv je i nježan roditelj koji se predano stara o svojim mladuncima i nastoji da im obezbijedi sigurno sklonište i dovoljno hrane.

7. Kučki rumeni kameleon
(Russophylia Pyromania Rosa)

Kao što vidite, kameleone osim u egzotičnim predjelima planete možete sresti i na našem domaćem kršu. Ovaj gmizavac prilagođava se vremenskim prilikama i okolini promjenom svoje boje i tako opstaje i obezbjeđuje sebi i svojima hranu i sklonište. U narodu je nekad postojalo vjerovanje da bljuje vatru kad se nađe u blizini zastave. Ove bizarne tvrdnje i vjerovanja naučnici danas odbacuju s indignacijom.

Svojevremeno ste ovu vrstu često mogli vidjeti kako se valja i praćaka po podgoričkim ulicama ili skače po automobilima ispuštajući iritantne zvuke. No, u današnje vrijeme najčešće boravi u blizini bogomolja i državnih institucija. Privlače ga kamere. Svojim dugačkim jezikom lovi sve što može da ugrabi.

Mijenja boje od zelene, preko crvene, pa sve do potpuno bijele i “pink” boje. Dobio naziv “rumeni” zbog konstantne rumene boje svojih obraščića. U periodu parenja voli da se eksponira. Kada prođe sezona parenja, takođe voli da se eksponira. Iako prilično gadnog izgleda, radi se o gmizavcu koji je sasvim bezopasan, mada nekad zna da se zavuče u razne stražnje otvore u potrazi za hranom i skloništem.

8. Ceklinski pljosnati crv
(Starletha Fecalya)

Ovaj parazit, iako često nevidljiv golim okom, pored svoje težnje da izgleda većim nego što jeste kako bi opstao u prirodi, uzročnik je mnogih tegoba kod čovjeka. Nastanjuje se uglavnom u debelom crijevu i dijelu želuca i izaziva stomačne tegobe, dijareju i iritaciju nervnog sistema. Otporan kao bubašvaba, ovaj naš autohtoni beskičmenjak, kao i gore pomenuti rumeni kameleon sa kojim je nekad živio u simbiozi, vješto se prilagođava svim sredinama i klimatskim prilikama. Takođe ga privlači svjetlost reflektora, kamere i foto aparati.

Lako se prenosi s čovjeka na čovjeka, te je rasprostranjen po cijelom regionu. Svuđe ga ima, a najviše u Srbiji i Republici Srpskoj. Razmnožava se prostom diobom. Lijek za ovog ljigavog parazita još uvijek nije pronađen. Svakako jedna od najprimitivnijih vrsta koju možete sresti u Crnoj Gori.

9. Pobožni bjeloglavi gavran
(Baxuz Amadeus Requiem Alcoholicus Proscula Non Gratis)

Naziv pobožni dobio jer ga često možete vidjeti u okolini crkava i groblja kako kljuca. Hrani se uglavnom šljivom i lozom. Često ritualno poljubi mjesto gdje je neka jedinka uginula. Pošast za vinare i vinogradare. Takođe i ptica pjevačica pjesama iz kosovskog ciklusa. Čistunac. Nije egoističan. Kreće se u jatima i litijama.

Privlače ga kovčezi, zastave i krstovi, te se stoga ne boji strašila. Vabi se molitvama i opelima. Zna da slučajno sleti na četničke skupove. Ljudi ga često brkaju sa čkovranom, fendakom i fokom. Iako u narodu postoji vjerovanje da bjeloglavi gavran donosi maler i nesreću, to se pokazalo tačnim. Na području Cetinja poznat i kao gavran bjelaš.

10. Hiljadugodišnja skupštinska maslina
(Oliva Parlamentaris Eterna)

Kako smo već dovoljno upoznali faunu upoznajmo se malo i sa florom naših krajeva. Ova jedinstvena biljka raste u skupštini po čemu je i dobila naziv. Naučnici ne mogu pouzdano da utvrde otkad datira ova biljka, ali pretpostavlja se da je tu već stoljećima.

Legenda kaže da su u debeloj ladovini ovog drveta sjedjeli i Tito i Jovanka, kralj Nikola, Marko Miljanov, Krsto Zrnov i komitske vođe, Saša Popović i Zvezde Granda, Njegoš, Maksim Crnojević, Printer Makarije, pop Dukljanin, Marko Polo na proputovanju za Kinu, Ričard Lavlje Srce tokom krstaških pohoda, Stefan Nemanja, Sulejman Veličanstveni, Mala nevesta, Matija Bećković, Gaj Julije Cezar, Isus Hrist, Aleksandar Veliki i Šćepan i Siniša Mali. Ali, to je samo legenda. Kao i zetski golub kravataš, koji je nekada živio u krošnji ovog nesvakidašnjeg drveta, pa potom promijenio stanište, simbol mira (i Momira).

Mnogi botaničari tvrde da je ovo drvo toliko duboko pustilo korijenje u tlo Skupštine da ga ne bi iščupao ni bager iz nekadašnjeg Radoja Dakića. Svakako, jedna od turističkih atrakcija vrijednih obilaska.

U nastavku čitajte o sljedećim vrstama u nas: pljevaski međed udbaš, banjanski žuti međed, grbaljska foka trubačica, bečićka morska neman, šumska nagazna zvečarka, crmnička kornjača ambasadorka, nikšićka električna jegulja i još mnogo toga!

STAY TUNED!