Piše: Radosav Vrbica
Dakle, dragi moj felerični blagosloveni narode, pećinski nacionalisti i milogorci, u prethodnom dijelu upoznali smo se sa 10 autohtonih vrsta koje žive na teritoriji naše zemlje i raznolikošću divlje ljepote njene faune i flore. Pa đe smo stali, ja produžih, još smo dužni ja odužih. Naravno, sve u cilju promocije naše države kao interesantne turističke destinacije, koja ovih dana na svojim plažama bilježi rekordan broj paprika, pjata, kazana, tepiha, šporeta i ugaonih garnitura, sve uz bogougodne milozvuke tradicionalnih izvođača i kulturnih poslenika poput Cece, Jece, Maye, Jale, Dare, Bube i Mare, dok se za one koji poste, te nerado slušaju pojanja o narkoticima, tangama, zadnjicama i razvratu, a radije o operisanom tj. transplantiranom “srcu Srbije”, nude i Riblje Čorbe, Sindikati, zvijezda Danica, Krtoljski hor i Srbski pravoslavni pojci. Pa kom pojci kom obojci, što se ono još u narodu veli, ili što bi naš blagosloveni premijerej rekao “kako goj ojte”.
Toliko nam dobro ide, veli Milojko, da ne može ni MMF da vjeruje (a kamoli mi), pa je vrlo moguće da se narodu podijeli čak 4 umjesto samo po 3 litra ulja. No, dok mister Jacob sve to ne preračuna u dinare, sabere, podijeli, uporedi sa 1918. godinom i slavodobitno objavi uz mnoštvo uskličnika ushićenja (!!!!!) i dok nas, nakon posjete vaskolikog grčkog alfabeta korona virusa na jesen ne pozatvaraju u tegle preostale od turista koji su spravljali zimnicu, a podmetnuti požari ne satru preostale grane od bora (osim ako ih Dajko ne spasi i reanimira), u iščekivanju nekih boljih dana i bonova za leb, držimo se mi naše veselije teme. A to su autohtone crnogorske vrste koje možete sresti tokom turističke posjete Crne nam Gore. Jer ljeto je. To bezbrižno i opušteno znojavo godišnje doba odmora, relaksacije i komaraca.
I dalje se nećemo baviti nekim izmišljenim mitskim bićima poput ajkule iz Budve, anakonde sa ulcinjske Velike plaže i krokodila iz Bojane (jer ipak je ovo ozbiljan tekst, majka mu stara!), već stvarnim vrstama koje čine la natura viva del Montenegro (E viva e viva e viva… dobro je Cetinjani prestanite!). Ovoga puta obići ćemo najprije naše predivne primorske krajeve, a zatim ćemo se zaputiti malo ka sjeveru, kroz divlje šume i netaktutu prirodu, te putovanje završiti u ravničarskim krajevima naše domovine, da bi se upoznali sa još 10 neobičnih vrsta koje je nastanjuju.
Pa ajmo…
1. Grbaljska foka trubačica
(Duduc Paralia Serbomania)
Unikatna vrsta na našem primorju sa područja Grblja. Posebno zaštićena u našim krajevima. Naziv trubačica stekla zbog svog neskrivenog afiniteta prema trubama i trubačima, kao i mnoge druge dresirane foke koje smo nekada imali prilike da gledamo u cirkusima. Ljubitelj srbijanskog narodnog melosa, vašara i tradicije. Demonizuje svoje stanište, a nerijetko i uzurpira velika prostranstva tuđeg. Ima tendenciju da se širi reg…reg…regio…reg… reg… da se širi. Voli kamenjar, duge vožnje kamionom, šetnje pokraj mora i ploče (betonske ne gramofonske). Hrani se čim stigne. Privlače je topovi, crkvena zvonca i crveno-plavo-bijela boja. Često se druži sa kozama sa kojima dijeli mišljenja, stavove, iskustva i informacije. Tokom posjete Travniku donijela i diplomu (jer ko je bio u Travniku, a nije donio diplomu, laže da je bio u Travniku). Bonvivan. Zbog imućnog načina života i količine hrane kojom raspolaže, često i izbacuje velike količine nesvarenih materija po okolini. Po ovoj vrsti nastala i čuvena izreka “s… kao foka”. Ovo je razlog zašto često traži papir.
2. Bečićka morska neman
(Veprus Maris Directoricus Comunalis)
Dugo vremena postojanje ove nemani nije bilo dokazano, te se smatralo da takvo biće ne može postojati na ovim prostorima i da su lokalna pripovijedanja mještana o njemu samo izmišljene priče i legende, sve dok ga jednog dana ribari nisu pronašli nasukanog na budvanskoj obali kako ispušta glasne, neartikulisane urlike. Naučnici i dalje ne mogu da vjeruju da se ovakva vrsta nastanila baš na našem primorju i imali su veliki problem da ustanove kojoj grupi živih bića zapravo pripada. Na kraju su ustanovili da se radi o nekoj vrsti morskog glavoča koji je svoje stanište pronašao u Bečićima i Budvi u predjelu vodovoda, kanalizacije i kontejnera. Iako zastrašujućeg izgleda, isti naučnici tvrde da je ova vrsta potpuno bezopasna. Živi u simbiozi sa prethodno pometnutom fokom trubačicom koja mu obezbjeđuje hranu. Daljim posmatranjem istraživači su ustanovili da se zapravo radi o jako plašljivoj vrsti, koja se u svom strahu često krije iza popovskih mantija. Ovu neman na Cetinju neki zovu i MRŠ. Kao jedinstvena endemska vrsta, uz grbaljsku foku trubačicu i čuvenu statuu balerine, postao simbol naše turističke metropole. Čuš mene mitropolije… metropole.
3. Budvanska antiprotivna lisica
(Citadella Nera Profesoressa Lyceumera)
Kao što vidite, lisice ne žive samo u šumama u kontinentalnim krajevima naše zemlje. Ovu, takođe, jedinstvenu vrstu možete sresti i na budvanskoj rivijeri. Ime antiprotivna dobila po tome što je žestoki borac protiv ponašanja koje sama praktikuje, te od svega što namjerava uradi suprotno. Taman kad pomislite da neće uzeti, ona uzme, kad pomislite da neće dati, ona da. Ova neobjašnjiva pojava u prirodi dodijelila joj je status endemske vrste. Ne mari puno. Gospodža. Stoljećima živi kulturno i rodno senzitivno među zverkama, Privlače je filmske projekcije nacionalističke tematike u blizini crkava. Brine o svojim srodnicima i potomstvu.
4. Barska kornjača ambasadorka
(Dyplomathia Antica Grotesca Romana)
Prastara primorska vrsta koja je nekoć živjela u starom Rimu, da bi se nakon više vjekova vratila u naše krajeve, po čemu je dobila naziv ambasadorka. Dugi niz godina ste je često mogli vidjeti kako pokušava da se uspenje na neki vrh ali uvijek, gotovo tradicionalno, nakon pada završi izvrnuta na leđima. Tada ostaje sama i zapostavljena, napuštena od svih (šmrc). No uvijek se nađe neko od nedobronamjernih prolaznika te je vrati na noge i da joj šansu da počne ispočetka. Jedan od njenih spasitelja je i zetski golub kravataš o kojem smo govorili u prethodnom dijelu. Hrani se onim što joj date. Plaše je zvuci pjesama Tereze Kesovije.
5. Vladin gonič televizora
(Homini Depeeseus Lupus)
Nekada živio u divljim šumama u području nevladinog sektora (teritorije van vladine kontrole) kao slobodan i liberalan lovac presretač, te često upadao u civilizaciju u potrazi za televizorima na koje je volio da reži, da bi kasnije krenuo za ulcinjskom relaksiranom plovkom u potrazi za hranom. Vlada ga je preselila iz divljine, pripitomila, obezbijedila mu veliki broj televizora koje ova vrsta preferira i izdresirala da nanjuši i goni kadrove DPS-a na velikoj daljini. U Vladi kažu da je mnogo HVALIO. Iz dobre je hvamilije.
6. Pravnički ćuk
(Mucus Legis Bonus Paxin Domus)
Kao i gonič televizora nekada živio u divljim šumama nevladinog područja, a kasnije naselio stanište ulcinjske relaksirane plovke. Nekada ste ga mogli čuti kako se glasno oglašava svojim hukom koji je odjekivao šumom. Međutim, otkako je u zadnjih godinu dana promijenio stanište, šumom nastao je muk. Što bi naš felerični narod rekao, u divljim šumama van vladine kontrole nema više ni ćuka ni vuka. Umjesto huka kojim se oglašavao počeo da tuži.
7. Šumska nagazna zvečarka
(Aspida Nogatha)
Iako ste svi vjerovatno učili da se u našim krajevima od otrovnica mogu sresti samo poskok i šarka, malo se zna da na ovom podneblju živi i radi i ova posebna vrsta šumske zvečarke. Takođe, naučnike je šokiralo senzacionalno otkriće da nisu sve vrste zmija bez nogu. Za razliku od svih ostalih vrsta na planeti, ova zvečarka ima dvije noge i (nažalost) ne krije ih, već njima gazi uglavnom bezbožnike i ostale neprijatelje u prirodi (otuda i naziv – nagazna). Često gađa žrtve jezikom i flašama, a nerijetko i šamara repom pripadnice drugih grupacija slične vrste. Puši plavi Trocadero bez markice. Doskora ste je mogli sresti u svim našim nacionalnim parkovima, gdje je pronašla stanište po dubini, ali je bjeloglavi pobožni gavran (o kojem ste čitali u prethodnom dijelu) gotovo potpuno istrijebio, iz razloga što ga njeno zvečanje užasno iritira. Što je zvečala, zvečala je, rekao bi naš štetni narod, ali uprkos svemu ova vrsta i dalje opstaje u divljini.
8. Banjanski riđi međed mudaš
(Brannibal Ante Portas)
Vjerni pratilac zetskog goluba kravataša. Umjesto detaljne analize ove vrste ispričaćemo vam jednu angdotu koja se prepričava među narodom po Nikšiću u vidu vica, koji ste vjerovatno svi već slušali, mada mnogi očevici tvrde da se radi o istinitoj priči. Naime, sve životinje u šumi pričale su kako je banjanski riđi medo velika kukavica i tužibaba, te se stalno žali, kuka i tužaka okolo ostale životinje. Dojadilo to riđem medu pa odluči da pokaže kako je hrabar i odvažan i da nije tačno ono što se govori o veličini njegovih testisa, pa poče da priča svim životinjama u šumi da poruče vuku kako je spreman da mu se suprotstavi i izazove ga na obračun, te da mu prenesu da ga očekuje u svojoj pećini. Ču za to vuk pa posla sjutradan svog brata kod riđeg meda u pećinu da vidi o čemu se radi. Uđe vuk u pećinu i povika EVO ME! KO JE REKAO DA DOĐEM?. No, riđi medo se ugledavši vuka sakri iza žbuna i sačeka da ovaj ode. Razočaran svojim držanjem pred vukom, uze da pije, pa nakon nekoliko ispijenih flaša izađe ispred svoje pećine i povika glasno da ga čuju sve šumske životinje: ŠTA KO JE REKO! JA SAM REKO!!! Eto tako je to, vele. bilo.
9. Pljevaljski mrki medo udbaš
(Tranziciya Prdnyava Rabotha)
Jedinstveni primjerak svoje vrste sa ovih prostora specifičan po tome što mu se ne zna tačno što čini u šumi. Uporno radi na razgradnji svog ekosistema i staništa. Luta šumom, uvaljuje se raznim divljim životinjama u čopore i biva im na usluzi kako bi opstao i obezbijedio hranu i sklonište. Dobro mu ide. Tokom izborne kampanje prošle godine spavao san ljetnje noći (umjesto zimskog kao ostali međedi). Nakon izbora ponovo izašao na svjetlost dana i počeo da razvaljuje sve oko sebe. U međuvremenu ušao po dubini u skoro sve pećine u šumi. Privlače ga klanovi i zvuci harmonike. Piše kritike i recenzije za bajke i basne, koje i sam rado pripovijeda. Ima razne dojave ali ipak vazda promaši pobjednika. Bio je jednom i u crkvu ali mu se smučila. Poslije je i dalje obigravao oko nje. Voli da ima dosijei iako nema. U stalnoj dilemi oće li ili neće da… oni, jer ne zna isplati li mu se. Crni medo. Nije mu lako. Po sopstvenom ubjeđenju ova vrsta ugrožena je u prirodi od svih zvaničnih i nezvaničnih, paralelnih i ortogonalnih centara moći, masona, sorošoida, tajkuna, špijuna, sektaša, satanista, stilista, pe*era, švercera, bankara, kabalista, komunista, biciklista, zaprašivača, provajdera, farmaceuta, ljudi guštera, komodo zmajeva, tiktokera, Bila Gejtsa, Džefa Bezosa, Baje Patka, Lorda Voldemorta, zombija, stranih ambasadora, dubokih država, plitkih letećih tanjira, prve, druge i uže familije i one babe što prodaje cigare ispred Gintaša, a zapravo je pratila šlepere preko Božaja za klan iz Granda i bila na svadbi Brana Mićunovića u društvu onoga što je pisao knjigu žene Aca Đukanovića za honorar u saradnji sa Gojkom, Miškom i koncernom Vijesti, a preko ANB-a kontrolisala sudstvo i tužilaštvo kao produžena ruka režima, dok je dovodila sumnjive ruske investitore na primorje. Eeeee… sve se zna! Tvrdi da su Voajaž i Breskvica projekat, a ne stvarni par i uglavnom je sve u pravu. No, dugo se za*ebavao sa šumskim životinjama vičući “Eno vuka!”, pa sad kada stvarno naiđe vuk, više mu niko ništa ne vjeruje.
10. Zetski pipun (srbski: dinja putinka)
(Bredus Pittus Mogabitus)
Vrsta koja je već odavno svima poznata i nije je potrebno posebno predstavljati. Prava poslastica i atrakcija za srpske i pogotovo ruske turiste, koji je i sami uzgajaju i zalivaju. Iako se uzgaja kao domaća ravničarska biljka nerijetko zna i da podivlja pa se može vidjeti i kako raste u divljini s ljisicama. Tada se zaprašuje suzavcem i kalemi u zatvorenim plastenicima u okolini Spuža. Najčešće cvjeta na terenima Crvene Zvezde, a najviše plodova daje uz zvuke Podmoskovskih večeri i himne Bože pravde. Mogima se lomi o glavu. Služi se i u beogradskom hotelu Mažestik, đe je drobe nemilice.
Eto to bi bilo to za sad. Ako sve ovo nije dovoljan razlog za prave ljubitelje prirode i visokoplatežne inostrane turiste i avanturiste iz Pečenjevaca i Čibutkovice da posjete Crnu Goru, ja ne znam što je…
Famozne karikature..odusevljena sam….Veliko Bravo!