Piše: Milutin Cerović
– Budala ne bi bio nikada budala – da zna da je budala.
– Budali objašnjavati da je budala – isto je što i slepom gestikulirati rukama.
– Budala misli da su svi budale sem njega.
– Budali šta god rekao, pričao, objašnjavao – on će ti na kraju reći: Mene si našao da praviš budalom.
– Budala zna sve o svima, osim što ne zna ništa o sebi i svom neznanju.
– Budala uvek kada čuje priču o budalama, misli da se radi o nekim tamo drugim budalama.
– Budale u Srbiji nikada nisu živele srećnije i bezbrižnije no u poslednjih par decenija.
– O budali kod nas sve znamo, a o ostalima pojma nemamo ko su i gde su i šta rade.
– Nije budala u Srbiji toliko lud, kao što se to često misli o njima.
– Budala je u Srbiji recimo jedini vrhovni bog, a svi ostali su očito ateisti.
– Da ne postoje vrhovne budale, nikada se ne bi ni znalo ko su svi ostali.
– Živimo u vremenu budala. Pametni su tu činjenicu poslednji ukapirali na opšte zaprepašćenje.
– Bolećivost prema glupima i budalama se kod nas prenosi sa kolena na koleno.
– Niko neće da se zamera budalama, jer se oni mnogo ljute kada im se obrati neko ko ih ne respektuje kao takve.
– Zato je vređanje i prozivanje onih koji nisu budale lako, glatko i bezbedno.
– Nisu budale krive što su vodeća društvena pojava, već oni koji im omogućavaju da budu dominantni u javnom i svakom drugom prostoru.