Svako svoje društvo bira

Piše: Slavko Mandić

Lider koalicije “Crno na bijelo” Dritan Abazović oduševljen je razgovorom sa ljudima, kako je sam kazao, na sastanku koji su odganizovali srpski popovi u manastiru Ostrog.

Izabrano je sveto mjesto koje obavezuje i odakle šef Srpske crkve ako zatreba, ne daj Bože, prema nepuslošnima može da odapne nadaleko čuvene otrovne strelice i kletve od čijih posljedica ih samo jad može naći. Pa neka se drznu da ne sastave vladu ili se usude da ne izaberu predsjednika parlamenta.

Pokazalo se da je snaga božjeg čovjeka iznad one ljudske. Izabran je predsjednik Skupštine Crne Gore i najavljen mandatar. A samo dan noć prije, to je mnogima izgledalo nemoguće. Prvenstveno Demokratskom frontu i poslanicima iz tih klupa koji, očigledno je, glasaju suprotno sopstvenoj ali i volji birača koji su im poklonili bezrezervno povjerenje, nadajući se da je došlo njihovih pet minuta. Nije, postaje sve jasnije.

Popovi kolo vode i oni odlučuju. To su i htjeli i zbog toga su izvodili litijaše da šetaju ulicama crnogorskih gradova. Ne da brane svetinje nego da njima omoguće da budu vlast i glavni politički čimbenik.

Da bi ostvario svoje naume, Risto Radović, kako je opšte poznato u civilizovanoj Evropi, posebne sa kletvama. Taj političar u mantiji dobro zna naš narod i da teško može neko iz tog litijaškog korpusa da ostane imun na njegove konstrukcije od kojih se krv ledi u žilama. Sjetimo se možda i najčuvenije iz arsenala ovog svjetski priznatog kletvomajstora koja glasi“ “Ko ne bio veran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta“.

Možda je ona druga čak i ljepša u užasu od ove prve? Prvi srpski pop u Crnoj Gori je uputio, prilikom nalaganja badnjaka, svetu poruku u sopstvenom stilu. Bacio je tada anatemu na sve koji se zalažu za uklanjanje nelegalno postavljene metalne crkve na Rumiji.

“Ko sruši taj hram bog ga srušio i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio”, rekao je pop Risto dok je gorjelo sveto drvo badnjaka i kada se, shodno vjeri hrišćanskoj prašta i oprašta i ljubi bližnji svoj. To za novog sastavljača vlade Crne Gore nije nikada važilo. Kako li će tek izgledati kletve namijenjene raznim strukturama nove vlasti, pod uslovom da skrenu sa proklamovanog svetosavlja.

Dakle, oduševljenje Dritana Abazovića ljudima pod Ostrog je potpuno razumljivo. Ono nije, niti može biti sporno, jer svako svoje društvo bira. Ali ono što čudi je opravdanje zašto je to uradio? Ukoliko ne dolazi zbog puste potrebe da se frontalno još jednom napadnu prethodnici, uz uobičajne salve uvreda i kleveta bez kojih ovaj mladi čovjek dugo već ne umije da funkcioniše.

Zanimljivo je da Abazović brani građansku i evropsku Crnu Goru u sadejstvu sa Ristom Radovićem, Joanikijem Mićovićem i brojnim popovima Srpske pravoslavne crkve. On to čini sa onima koji su odavno prepoznati po antievropskim stavovima, sa negatorima svjetskih civilizacijeskih vrijednosti, čiji je strateški cilj neprekinuta težnja trajno uništavanje i nestajanje Crne Gore i Crnogoraca.

U tom grmu leži zec, gospodine Abazoviću, a ne u činjenici da ste, kako kažete imali izuzetno zadovoljstvo što ste bili u društvu sa ljudima.

A kako bi se drugačije osjećao čovjek na uzvišenom mjestu, među duhovnicima (kako god to zvučalo), među svojima, (jer vi volite ljude, osim neke) koji su pružili obje ruke pomoći kako bi preuzeli Crnu Goru i konačno je uveli u klero brazdu iz koje će joj trebati i vrijeme i snaga da se vrati u civilizaciju.

Vratiće se Dritane, jer je na to obavezuju tekovine slobodarske i antifašizam kojim se s pravom ponosi. Na formiranje te ljudske vlade, čojske i sojske neće moći uticati popovi, niti neke druge mračne sile. Budite sigurni u to!