Signali za mišju rupu

za aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Stižu signali. Jedan za drugim. To se više ne može sakriti. A signali prema svojoj definiciji upućuju na namjerno izazvane i određene fizičke procese koji u sebi nose željenu poruku. Zato i ne čudi plasman informacija o srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću čije se ime postavlja u isti kontekst sa “crnim listama” ili odrednicom “no save heaven policy”. Bez utočišta. Jer, svijet je malo mjesto. A toliko petljanja i kalkulativnih sjedenja na više stolica, nemoguće je prikriti.

Iako, uistinu, Crnu Goru ovo uopšte ne bi trebalo da zanima. Pod uslovom da Vučić vodi poslove sopstvene države i svojim učinkom ne podriva živote drugih država. Ipak, kako imamo posla sa jednim od primjeraka koji su dokazano besmisleni nastavljači kreacije “srpskog sveta” i koji će za sve svoje politikantske smišljotine, promašaje i nemoći, te prevashodne brige za zadnji dio svojih leđa, potražiti rješenje u zagorčavanju života nekom drugom – signali koji pristižu predstavljaju ohrabrenje.

I eto Vučića u nedvosmislenim formulacijama najveće opasnosti po zemlje Zapadnog Balkana. Sa jasno postavljenim izborom – ili da se povuče ili da se opredijeli. Ako neko pomisli kako je prikladan termin za razrješenje ove situacije mišja rupa, uopšte ne griješi.

Nema više malo Putin, malo kineski “brat Si”, malo EU, malo Vašington. Vučićeve priče o ugroženosti Srba ili nekakvom državnom prosperitetu i integraciji, ukratko, ne prolaze. Nešto slično je svojevremeno pokušao i Lukašenko. I tako sve do suočenja sa porazom i provaljivanjem dvoličnosti. Onda se vratio na svoje provjerene izbore, progone i hapšenja. Njegov slučaj je, inače, riješen.

Vučić je samo blizu. Prokleto blizu.

Bar te signale niko više ne može sakriti.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta