O elitnom turizmu i drugim nemanima

piše: Željko Vukmirović

Potonje priče o elitnom turizmu u Crnoj Gori raspolažu nevjerovatnim detaljima. Od izuzetne uvrnutosti do uvrnutosti koja je, jel’te, izuzetna. Prosrpski političari u Crnoj Gori su sa prvim obezbjeđenjem svojih namještenja dali tome izuzetan doprinos. A onda samo nastavili da guraju tu priču. Najuvrnutije od svega što ih ni za ovo ljeto, ni nakon svih ustanovljenih promašaja, ni nakon definitivno ustanovljenog pada rejtinga, niko ne može spriječiti da na tome još porade.

Prapočetak ovog posla definisan je još sa onim “tajnim i organizovanim” zaduženjem u produkciji  projektovanog premijera, ali i novog predsjednika, kao nekada angažovane ministre finansija i ekonomskog razvoja. Nakon toga je sve bilo plitak potok. I upitne kombinacije isplativosti su se ređale. Od nacionalnog avio prevoznika do trajekata.

A Crna Gora je dobila Joka Tinjalicu da nam objasni kako tu stoje stvari. I jedno elitno promišljanje je našlo svoj put do zvijezda.

“Definitivno, pare se mogu uzeti od onih koji ih imaju, a oni koji dođu iz Njemačke, Austrije… A oni koji su iz Crne Gore, ako im je to skupo, neka idu poslije septembra mjeseca…”.

Genijalno, zar ne?

I dok su srpski mediji kontinuirano iz godine u godinu pisali o crnogorskom primorju kao utočištu morskih nemani iz dubine, sa sve elaboratima o masovnom trovanju, Denga komarcima i groznici Zapadnog Nila, oni uspješni prosrpski političari u Crnoj Gori su se lijepo snašli. O tome, javnost je obavještena prije par godina kada je od manje uspješnih prosrpskih političara stiglo uputstvo za upotrebu. Tada smo saznali i za jahtu Andrije Mandića od 260.000 eura, a i još poneku iz fonda Demokratskog fronta. Efekti godina političkog bivstvovanja ovdašnjih elitnih prosrpskih političara po dubini samo su se složile sa Vučićevim nemješanjem u unutrašnje stvari Crne Gore. I tako stigle do upriličenije slike naše stvarnosti.

Toj eliti se pridružio i novi crnogorski predsjednik koji je nedugo nakon svoje promocije potrčao u Beograd, a tamo ga sačekali sa – “došao je na noge Vučiću”. Ovaj opis je serviran od poslanika Palme koji je “godinama vodio decu u Buljarice”. Valjda on zna…

Taman za kraj priče o elitnom turizmu, njegovoj budućnosti i novouspostavljenoj eliti, dok na nekoj od elitnih crnogorskih plaža, škriputa ražanj na tihoj vatri sa svježe oprljenim prasićem, za konačnu utjehu.

Biće uvijek tih nemani. I komaraca.