Crno glumatanje

piše: Željko Vukmirović

“Ne damo svetinje” ponovo maršira. Ovog puta u jeftinijoj varijanti. Ništa sive ceste, samo crno glumatanje. A Joanikije preuzima sve prerogative šefa ovdašnjeg prikazivanja jedne uporno planirane projekcije.

Što? Pa kad mogu medijski da se iživljavaju razni diletanti instalirani u sadašnjoj vlasti i to da čine bez trunke odgovornosti, zašto bi se Joanikije ustručavao? Uostalom, kako potiče iz legla finansijskog, političkog i medijskog uticaja, scena je obezbjeđena. Diletant više ili manje, Crna Gora se ionako u posljednje dvije i po godine ispostavila kao savršen poligon za uzlete svakakvih pojava koje je iznjedrio projekat “Ne damo svetinje”. Sa i bez helikoptera.

Nakon uputstva niotkuda o tome kako bi  trebalo da izgleda politički poredak u Crnoj Gori i ko bi trebao da ode, a kome da se da podrška, Joanikije je odlučio da spočita ponešto i srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. I da onaj predlog francusko – njemačkog sporazuma koji bi on trebao da potpiše definiše kao neprihvatljiv. Tim povodom, nije štedio ni Francuze ni Njemce. A ni njihovu dvoličnost. Može? Može…

Projekat “Ne damo svetinje” se nameće kao krunski dokaz totalnog ruskog uticaja u koji je uložen priličan broj raznih angažmana. I zasigurno predstavlja posljednji bastion jedne interesne akcije za koju se računi polažu ponajprije na regionalnoj blagajni srpske crkve.

Političari iz ovdašnjih prosrpskih stranaka ionako samo ginu da postojeće filijale održe profitabilnim. I u svojoj ponudi poniznosti istaknu hodače iz projekta “Ne damo svetinje” koje su sa sivih cesta veoma konkretno prešaltovali u zaposlene i državni budžet. Savršena šteta. And the Oscar goes…

I tako zapravo počinje izborni dan u Crnoj Gori.

Još samo malo crnog glumatanja.