Piše: Šeki Radončić
Nakon promocije Miška Kesedžije i njegovih biza, u Don Mikelijevu hajku na mene uključio se, punom snagom, i Slavko Perović. Taj politički mrtvac i živi pljuvač dao je, u dvadesetak dana, pet intervjua u kojima me junački blatio, lijepeći mi etikete iz svog mračnog svijeta i prepoznatljivog opusa.
Tako su se na zajedničkom zadatku moralne likvidacije Šekija Radončića našli dva prezimenjaka i mentalna rođaka: Miodrag i Slavko.
Sa Slavkom Perovićem, osobom opsjednutom ne samo mojom malenkošću, prvo je uradio intervju novinar Monitora, Marko Milačić, i to za beogradski Press (21. maja 2012.). Intervju ključa od sugestivnih pitanja, punih laži i insinuacija, što ne čudi od novinara koji je rolnama toaletnog papira gađao gazdinu konkurenciju, i odgovora koji vrve od vulgarnih vrijednosnih sudova, uvreda i jezika mržnje, što ne čudi od Perovića.
„Šeki, koji je godinama krio svoje pravo ime Šemsudin, da bi se krio i rasprodavao kao Crnogorac. Šemsudin je novinarski proizvod nakazne novinarske škole, koja podrazumijeva služenje novinarske uloge mafiji”, papagajski ponavlja u tom intervjuu Perović, koji ovaj put izbjegava da, kao utemeljitelja te nakazne novinarske škole, imenuje Miodraga Perovića, šefa antiratne mafije i nekadašnjeg svog ljutog neprijatelja, čije medijske usluge i prostor je počeo naveliko da koristi.
Slavko je i ranije bio sklon laganju, ali kako mane sa godinama sve više dolaze do izražaja, u starosti je postao mega lažljivac i jedan od medijskih maljeva Miodraga M. Perovića. A takvog Slavka lako je uhvatiti kako se guši u sopstvenim lažima kao u živom blatu. U svakoj od mojih pet knjiga
(Crna kutija, str. 144.; U četiri oka, str. 195; Iza maske, str. 182.; Crna kutija 2, str. 184; Kobna sloboda, str. 171.) u Bilješci o autoru potpisan sam kao Šemsudin, mada je moje ljudsko pravo da se potpisujem i osjećam kako me je volja, i dozvolu za to ne bih tražio od pokojnog Slavka, koji često ni sam ne zna kako se zove. Slavko Perović, dakle, gadno laže da Šemsudin Radončić krije svoje ime, kako bi se prodavao kao Crnogorac. I to „godinama“. I tu pomoći nema: Slavko mora da laže, kao što mora da zatvori oči dok kija.
Uz to, Slavko me godinama zvao Šeki i moj nadimak mu nije smetao. Sada me bezočno optužuje da se lažno predstavljam i prodajem kao Crnogorac.
Ko to danas, molim vas, kupuje Crnogorce, pa da ti se isplati predstavljati se i prodavati se kao Crnogorac? Slavko to neće da nam otkrije. No, znam čitati između redova: pokličima „on je Šeemsuudiin“, Slavko upozorava javnost da je Šeki, u stvari, „poturica gori od Turčina“, i zato, mogu se zvati kako hoću, za Slavka sam građanin drugog ili, možda, n-tog reda. I tačka.
Žutu traku koju mi je zakačio novokomponovani nacionalista Miodrag M. Perović, kada je prvi šovinistički povikao: „on je Šemsudin!“, njegovi hajkači i Slavko samo jače pritežu. Da budem otvoren do kraja: ja sam i za Slavka Perovića postao Turčin, a on za mene, isto što i Miodrag Perović za Mila Đukanovića, 100% šovinista.
Sjetih se događaja sa Cetinja, koji mi se urezao u pamćenje: sredinom devedesetih, nakon još jednog izbornog poraza, pred desetak prisutnih i još toliko tjelohranitelja, Slavko je rezignirano rekao:
– Opet me izdaše Turci!
– Slavko, odgovorio sam, nijesu te Turci izdali, jer da te tvoji glasaju kao
Turci, ti bi odavno bio predsjednik CG. Nijesu ti Turci krivi, no te je opljačkao Peđa Bulatović, koji je DPS-ov mozak za izborne krađe.
Slavko se zacrvenio. Godinama sam mislio da mu je bilo neprijatno što mu se u mom prisustvu omaklo da Turcima nazove crnogorske muslimane, koji su LSCG i Slavka glasali u velikoj većini i zbog toga od režima bili i te kako šikanirani, a neki i premlaćivani. No, kada je Slavko o toj svojoj mori javno progovorio shvatio sam da se on u stvari zacrvenio od bijesa.
Uključujući se u hajku Vijesti protiv reisa Fejzića, avgusta 2013., Slavko je optužio vrhovnog poglavara crnogorskih muslimana da je „novopečeni musliman“. Ne obazirući se na vjerske slobode kao na jedno od temeljnih ljudskih prava, a na zadovoljstvo šovinista, Perović je poručio reisu: „Fejziću sjećaš li se da ti je vjera prađedovska, kao i meni bila katolička! Đe ti je obraz da ti je današnja vjera okupatorska?“
Reis je odgovorio da u izjavama Slavka Perovića ne prepoznaje onog Perovića od prije 20 godina: „Zbog čega on to radi, pojma nemam. Šokiran sam. To su izjave koje liče na nekog ko voli gusle kad malo više popije“, rekao je reis Fejzić.
Razjareni „guslar“ Perović je reisu uzvratio šešeljevskim uvredama i tvrdnjom „da su Fejzićevi preci, punih 500 godina, bili tursko roblje i da je islam okupatorska religija.“
To je ponukalo bivšeg predsjednika LSCG, Ranka Đonovića, da se javno ogradi od Slavka Perovića. Njemu je, kako je naglasio, posebno zasmetala sljedeća Perovićeva tvrdnja:
„Da sam se 1991. pojavio na televiziji i samo rekao, ili ponovio u nekoliko navrata: ja i LSCG jesmo za nezavisnu Crnu Goru ali se ona ne može dobiti dok se svi crnogorski muslimani ne likvidiraju! Svi biste Fejziću prošli kao Jermeni u Turskoj! Kad vas je Alah spasio, kako dozvoli genocid nad vama?“
„Nama njegovim bivšim prijateljima“, veli Đonović, „preostaje jedino da čuvamo uspomenu na Slavka nekadašnjeg i da sažalijevamo Slavka današnjeg… Čovjek koji je bio Perikle u crnogorskom parlamentu, demokrata na kojeg smo bili ponosni preobrazio se u nacional-šovinistu kojeg se stidimo. Vjerujem da u istoriji ima vrlo malo primjera takvog uspona i takvog strmoglavog pada kao što je Slavkov od liberalizma do fašizma“.
Nakon što je iz LSCG otjerao sve što je valjalo i znalo, i njega godinama korigovalo, Perović je ostao sam sa sobom, ogoljen do srži. I to je pravi Slavko Perović.
Moram dodati: crnogorski muslimani preživjeli su i Šešelja i Arkana, pa bi, siguran sam, preživjeli i „zločinca“ Slavka. Uostalom preživjeli su i Slavkog brata, Budimira, koji je sredinom devedesetih osnovao ultranacionalističku Crnogorsku stranku, koju je ondašnji Slavko nazvao, s punim pravom, fašističkom.
U sjutrašnjem nastavku čitaćete PI GADE ŠPIJUNSKI!
*Anatomiju jedne hajke na engleskom jeziku možete preuzeti na OVOM linku.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Radoncicu ova slika Slavka Perovica je iz dana kad je “nesto imao u glavu”ma malo,e da ga danas vidis,jedna nesreca bez idje ikoga,jedan notorni akloholicar,a epitet “lazavcina”ni danas ga ne napusta.On je glavni i jedini krivac sto je nestao nas tadasnji LSCG,jer je tada opljackao gomilu dojc maraka i “zdimio”za Cesku(po navodnoj preporuci i pozivu Vaslava Havela) i tamo mu je “pukla pogibija”nalokao se kao svinja i sam “sebe slomio glavu”,no to je njegov obraz.
Čitajući ovo, ostajem u čudu, poznavajući Slavka lično, nemoguće je da je ovo drugi Slavko iz prvog. Britak je bio, i pomalo agresivan ali da je protiv Crne Gore Cetinja , svojih sunarodnika , koji su prave vrijednosti Prave Crne Gore ,ne ove. Nešto se čovjeku, stvori loš ukus , sa drugim Slavkom. Mislim da se pogubio nedje sa nekim ,što nebi smio, da ide u stranu izdajnika.