Bogu božje, caru carevo, bio je Hristov odgovor na pitanje treba li plaćati porez državi.
Međutim, Crkva se danas ne drži ove jevanđelske poruke. Srpska pravoslavna crkva (SPC) bez sumnje je najprofitabilnije preduzeće u Srbiji, s obzirom na to da ne plaća PDV na proizvode i usluge koje prodaje, te da nijedna državna institucija ne zna koliki godišnji prihod od njih ostvaruje, a procjenjuje se da SPC godišnje obrne i više od 100 miliona eura!
Naime, u mnogim prodavnicama SPC, uključujući i internet prodavnicu na sajtu SPC, mogu se kupiti brojni proizvodi, a osim svijeća, brojanica, ikona, crkvenih knjiga, manastirskog vina i rakije, tu su i dezodoransi, sapuni, šamponi, ali i muzički i filmski CD-ovi, med i rakija koje proizvode privatne firme. Naravno, ni za jedan proizvod ne dobija se fiskalni račun, niti SPC na njih plaća porez. Takođe, nikakvi računi se ne izdaju, niti sveštenici plaćaju porez na novac uzet za svoje usluge na svadbama, krštenjima, opijelima…
Sam zakon oslobađa Crkvu od plaćanja PDV-a, no ipak postoji obaveza plaćanja dažbina državi na neke proizvode, i to ako godišnji promet tih proizvoda prelazi osam miliona dinara (64,500 EUR). No, nijedna institucija ne kontroliše SPC, pa tako i ako promet ovih proizvoda prelazi sumu od osam miliona godišnje, nadležni to ne znaju.
U Ministarstvu finansija za „Alo!“ objašnjavaju da je Zakonom o porezu na dodatu vrijednost propisano poresko oslobođenje, bez prava na odbitak prethodnog poreza, za promet usluga vjerskog karaktera od strane registrovanih crkava i vjerskih zajednica i promet i dobara i usluga koji je neposredno povezan sa prometom tih usluga koji obavljaju registrovane crkve i vjerske zajednice.
– Ako SPC u prethodnih 12 mjeseci nije ostvarila ukupan promet dobara i usluga veći od osam miliona dinara (na primjer po osnovu prodaje balzama, šampona i dezodoransa), u tom slučaju ne postoji obaveza evidentiranja u sistem PDV-a. S tim u vezi, lica koja nisu obveznici PDV-a nemaju obavezu obračunavanja i plaćanja PDV-a za svoj promet dobara i usluga – navode u Ministarstvu.
Kako dodaju, uredbom o određivanju djelatnosti kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa putem fiskalne kase, lica koja obavljaju djelatnost vjerskih organizacija su oslobođena evidentiranja prometa putem fiskalne kase u slučaju kada vrše promet dobara u vezi sa osnovnom djelatnošću (aktivnost tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, aktivnosti manastira).
– Međutim, ako vjerska organizacija ima registrovanu djelatnost maloprodaje u okviru koje vrši promet dobara koji nisu u vezi sa djelatnošću vjerskih organizacija (prodaja šampona, balzama…), dužna je da tako ostvaren promet evidentira putem fiskalne kase – zaključuju u Ministarstvu.
Izvor: Alo.rs