Piše: Goran Popović
Kako stvari trenutno stoje, premijer će nam postati Zdravko Krivokapić. Pa, da vidimo zbog čega je ovaj lik dobio potpise podrške 41 poslanika novog saziva crnogorskog parlamenta.
Nesporno, u kratkom vremenu uspio je javno da izljubi ruke velikog broja popova, što ga opravdano kvalifikuje za šefa vlade jedne pravoslavne džamahirije, što bi, po projekcijama njegovog duhovnog i političkog spiritus movensa Amfilohija Radovića, trebalo da postane Crna Gora.
Drugi kvalitet iskazao je kao fan četničkog pokreta i terorističkog djela Nikole Kavaje, sa kojim se „slučajno“ sreo najmanje dva puta i za kojeg kaže da predstavlja „simbol borbe protiv diktature“. Ili je i to izvalio sasvim slučajno!
Budući premijer Crne Gore prisustvovao je i svetosavskoj proslavi osvajanja vlasti u Budvi, gdje je uživao uz pjesmu „Tamo daleko“. Tu pjesmu, inače, pjevali su srpski vojnici na Krfu, nakon što su 1916. godine uspješno „strateški uzmakli“ zahvaljujući žrtvovanju crnogorske vojske u Mojkovačkoj bici. Poslije dvije godine su se vratili i ugasili Crnu Goru. Usput su te 1918. godine neki srpski oficiri ponovo u Nikšiću „sahranili“ i pomenutog Sv. Vasilija i zapišavali mu grob… Ne damo svetinje, što bi rekao Carević. No, nećemo o tome, jer, kako nas je obavijestio naš mandatar – „ovo je 2020. godina“!
Nego, da vidimo kakav nam to ekonomski paket priprema Krivokapić. Prema onome što smo od njega do sada čuli na ovu temu, uskoro bi trebalo da postanemo Luksemburg, iako se poslanik Radulović sa njegove liste nada da ćemo postati Češka.
Dok ne usaglase stavove, iz predočenog smo mogli zaključiti da će do procvata i prosperiteta Krivokapić Crnu Goru dovesti prodajom dva „majbaha“ i ukidanjem eura kao platnog sredstva. Dok ne postanemo Luksemburg, budući premijer je čvrsto obećao da, kad u novembru preuzme vlast, neće biti plata, ni penzija?! U najkraćem, to je taj njegov „nju dil“.
Krivokapiću je, međutim, zapala nezahvalna dužnost da sastavi novu vladu sa već posvađanim koalicionim partnerima. U toj vladi mogu da budu samo Srbi koji se sviđaju Dritanu, a ovi iz Demokratskog fonta ne smiju na ključna ministarska mjesta. U tako delikatnom kadriranju svesrdnu pomoć svakako će mu pružiti Amfilohije i Joanikije, ali drugi sa njegove liste Medojević smatra da je sastavljanje vlade u crkvama i manastirima „povratak u srednji vijek“, a novoizabrani nam predsjednik parlamenta Bečić da „on to nikad ne bi uradio“.
Još kad mu spisak svojih ministara ispostavi „druga familija“, biće to za Krivokapića muke Isusove, jer Mandić i Knežević su eksplicitni da im „Vijesti“ neće sastavljati vladu i tako falsifikovati „srpsku pobjedu“ na izborima.
Prljavi politički ples izdajnika independista i klerofašista tek je počeo… A tu je i Srećko Crnogorac.
PS: Ipak, postoji rješenje: Neko je ovih dana duhovito primijetio da Krivokapiću i ne treba vlada. On se već samoproglasio za „visokog predstavnika“ Svetog Vasilija Ostroškog za Crnu Goru! Slava mu i milost!