za aktuelno.me
Piše: Slobodan Jovanović
Svaka kriza ili prirodna i druge vrste katastrofa zgodan su momenat za fukaru svake vrste da pokaže svoje pravo lice. Ne znam da li je Vorhol mogao pretpostaviti kolika će biti moć globalnih mreža i kolike će biti mogućnosti raznih marginalaca da dođu do tog mizernog parčeta „slave“ u zloupotrebi ljudske naivnosti i nesreće? Znam da nijedan značajniji događaj bilo koje vrste nije prošao bez raznoraznih „analitičara“, teoretičara zavjera, ekskluzivnih „informacija“, „malih perica“, univerzalnih „stručnjaka“ za sluđivanje građana, … Od sulude besmislice da su Amerikanci sami srušili kule blizankinje u Njujorku, čuvenog HAARP-a i poplava u Srbiji, … pa do današnje pandemije korona virusom.
U vremenima kada se nužno mora i može očekivati sasvim drugačiji način života od dosadašnjeg, vanredno stanje, vjerovatan pad standarda, veća nezaposlenost, rast cijena hrane i mnogih potrepština nužnih za svakodnevni čovjekov život, ograničenja raznih vrsta usljed nedostatka određenih roba i resursa, budžetski deficiti, nedostatak sredstava usljed smanjene privredne aktivnosti… za očekivati je da svi značajni akteri na političkoj i društvenoj sceni moraju pokazati, za razliku od puka kojem se to i može oprostiti, maksimalnu ozbiljnost i odgovornost i kloniti se zloupotrebe.
Jer, može se oprostiti običnim građanima što se teško mire sa novonastalom situacijom, raznim nestašicama, mjerama ograničenja, naredbama, kaznama… ali je neoprostivo kada oni koji predstavljaju određene društvene grupe, koji su politički autoriteti za mnoge građane koji glasaju za nih, oni kojima mnogi građani vjeruju, koriste pandemiju i mjere države za svoje političke, nacionalne, vjerske, lukrativne ili bilo koje druge sebične ciljeve. Posebno kad imamo situaciju u kojoj se mnogo uređenije i bogatije zemlje susreću sa ogromnim problemima, nesnalaženjem, nedostatkom opreme, sirovina za dezinfekciju i izradu testera, smještajnih kapaciteta, ljekarskog kadra… i kad suspenduju mnoga demokratska pravila, ograničavaju kretanje, odlažu sve aktivnosti u politici, kulturi, sportu i svemu drugom što ima za posljedicu lakši prenos virusa, zbog masovnog karaktera.
I u takvoj situaciji jedna politička grupacija u Crnoj Gori, kako bi dokazala da vlasti Crne Gore nijesu sposobne same da se nose sa novonastalom situacijom, moljakaju pomoć od predśednika druge države koja je paradigma nespremnosti u samom početku suočenja sa opasnim virusom. Čak neozbiljnosti. Država u kojoj njeni građani odavno ne mogu doći do zaštitnih maski, dezinfekcionih sredstava, u kojoj mnoge bolnice nemaju zaštitne maske za zaposlene, pa mnoge privatne radnje ih šiju od pamučnog platna i doniraju im… i da ne nabrajam dalje. Nije sve kao što se čuje na konferencijama za štampu. Život je nešto drugo, daleko od reflektora. Bez obzira što mislim o toj vlasti, lično se pridržavam svih uputa države, prihvatam nestašice mnogo čega, jednostavno se navikavam da prihvatim činjenice kakve jesu, svjestan da je malo ko mogao unaprijed pretpostaviti razmjere zla koje je snašlo planetu i kupovati i skladištiti opremu i materijale za koji obično ne postoji povećana potreba. Lično bih volio da gospoda iz DF-a zamole predśednika Srbije, Vučića, da i meni, kao građaninu Srbije, obezbjedi koju masku i dezinfekciona sredstva, jer nemam ništa od toga od početka krize. A Kini velika zahvalnost za pomoć. Ipak ne bih volio da živim u zemlji kojoj je Kina politička orjentacija, prevelika je to cijena.
Btw, u Srbiji su suspendovani izborni procesi do daljnjeg, do vremena kada će virus biti pobjeđen, pa bih, takođe, zamolio Milana Kneževića iz DF-a, koji postavlja pitanje „neustavnog“ produženja termina izbora u Crnoj Gori, pošto je u ličnim odnosima sa predśednikom Srbije, da ga priupita po kom osnovu on prolongira datum izbora u Srbiji? Vjerujem da će mu predśednik Srbije adekvatno odgovoriti, pa neka mu to bude odgovor umjeto odgovora crnogorske vlade. Usput, neka obezbjedi sebi jedan krevet na Beogradskom sajmu, ukoliko bude imao blaži oblik zaraze, obzirom da ne vjeruje svojoj državi. Dobro je da iskoristi svoju vezu za takvu jednu privilegiju „da može da razgovara sa drugim lakše oboljelim“.
Teško je zamisliti tu mjeru (ne)odgovrnosti u kojoj ta ista politička grupacija tobože traži da im država da odgovore na broj respiratora u zdravstvu, opreme kojom raspolažu medicinske ustanove i slično, kao da smo svi pasli travu pa ne znamo čemu služi to lešinarenje. A još teže kad predstavnik jednog sindikata zdravstvenih radnika, iz potpuno istovjetnih razloga, javno iznosi određene probleme, nedostatak medicinskih sredstava, pominjući porodicu ministra zdravlja i njihovu fotografiju na društvenim mrežama, obraćajući se pismom medijima. S pravom mogu sumnjati da dotični čak ne govori istinu, jer kad se neko ko je zdravstveni radnik bavi takvim niskim potezima, onda nema razloga ni da mu se vjeruje. Odgovoran zdravstveni radnik probleme rješava direktno sa državom, ne izbacuje senzacionalističke tekstove u medije, ne izaziva svojim ponašanjem paniku i defetizam. Ima li što jadnije nego kad ljekar koristi bolest i epidemiju za svoja politička opredjeljenja? U zemljama predvodnicama demokratije svi društveni akteri traže da se zaborave sve razlike, političke, nacionalne, vjerske, rodne, seksualne, rasne… jer virus nije izbirljiv, i da se svi ujedine u borbi protiv pošasti koja je snašla ekumenu.
Žalosno je što u svojim reakcijama građani ne prepoznaju pravu pozadinu ovakvih javnih istupa, pa se i dalje opredjeljuju prema svojim afinitetima, umjesto da u situaciji u kojoj su im i životi ugroženi traže od svih da se ponašaju odgovorno, da se stave u službu državnih mjera ako mogu i da poštuju sve napore države da suzbije dalje širenje virusa.
U vremenu kada preovladava dajdžest obrazovanje, kada nauka i činjenice sve manje postaju svete, ne čudi što su crkve postale mjesta đe današnje generacije traže odgovore na mnoga složena pitanja današnjice. Posebno što crkve nude jednostavne i univerzalne odgovore koji ne zamaraju sive ćelije. Racionalnom čovjeku teško je prihvatljivo da povjeruje u toliku posvećenost religiji u situacijama kad se ljudi ponašaju potpuno suprotno elementarnoj logici, sopstvenom interesu i zdravlju. Poput one doskočice o „mozak eliminatoru“.
Postavlja se pitanje jesmo li mi na Balkanu uopšte sposobni da živimo u pripadajućem stoljeću ako ne možemo crkve da uvedemo u pravni sistem i naćeramno da poštuju zakone države i uredbe u slučajima vanrednih okolnosti? Proteklih dana vjernici SPC se nijesu zarazili, ako vrijeme ne pokaže suprotno, samo i isključivo zato što među njima nije bio nijedan nosilac virusa! Što ne znači da sljedeći put neće biti masovne zaraze ukoliko ponove bezumna pričešća kašikom i litije! Država mora stati tome na put jer me nije briga što će oni sebe zaraziti, odrasli su ljudi pa neka misle svojom glavom, nego što time mogu raširiti zarazuu koja će koštati mnoge nevine građane života. A to nema niko pravo, niti država smije da žmuri na to.
Nekada smo podsmješljivo gledali na sujevjerja afričkih naroda u kojima vračevi svojim metodama šire teške zarazne bolesti, vjerujući da tako liječe teško bolesne ljude. Danas se srijećemo sa sličnom sviješću i ljudima u Crnoj Gori i Srbiji koje je nemoguće ubijediti da ne postoji nikakava metafizika i transcedentne sile koje ih štite od korona virusa i koji se vama rugaju, nazivajući vas ateistima. Ah, da, to je za njih uvreda svih uvreda. Gledamo nadrealne slike kako ljudi po ulicama kleče, moleći se bogu, tako, umjesto ljubavi prema bogu pokazuju strah od njega, umoljavaju ga da ih ne kazni, istovremeno pokazujući da ne razumiju suštinu hrišćanstva. A nijesu ni imali od koga naučiti. Jer oni koji treba da se ponašaju kao apostoli Hristovi, ponašaju se kao bijeli magovi, vudu vračevi i driudi koji liječe šećernom vodicom. Ima li išta komičnije, naravno za razumne ljude, od scena popova koji idu ulicama i kade, tamjanom liječeći zarazu od korona virusa, za koji najveća svjetska pamet ne može naći lijek.
Zar se njihovi vjernici ne pitaju kakav je to bog koji ubija i unesrećuje toliki broj ljudi na vaseljeni? Zar nema niko u toj SPC da im objasni da bog niti kažnjava, niti spašava ljude, niti se bavi na tak način njihovim životima? Suština hrišćanstva nije da bog utiče na vaše živote, već da vi posvjećenjem bogu budete bolji ljudi i zaslužite pred bogom ono što vam pripada. Pa neka vas uče eshatologiji i što je parusija! A ne da se moljenjem bogu spašavate od bolesti, saobraćajki i sličnih nesreća koje vas mogu snaći. I da vas popovi zovu stadom i privode oltaru da im obezbjeđujete što ugodniji život. I bolja auta. Ne prezajući da koriste i ovakve kolektivne nesreće, ne bi li postali mnogo značajniji u životima svih uplašenih, unesrećenih i onih koji nemaju dovoljno obrazovanja.. Kao onaj pop iz Valjeva koji je organizovao moleban za kišu na kraju suše, kad je čuo vremensku prognozu na televiziji, sa najavom kišnih padavina, i kad smo svi znali da će pasti kiša. Hm, kad kažem svi, …
P.S.
Ovaj tekst je pisan prije epizode sa tri respiratora i ne bavi se ponižavajućim i manipulativnim ponašanjem nekih političkih predstavnika i osoba iz javnog života, što je, u neku ruku, bolje jer ću pošteđeti i čitaoce i sebe teških riječi i kvalifikacija koje bih koristio opisujući nepostojanje dostojanstva i elementarnog samopoštovanja kod njih.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta