Stabilnost zdravstvenog sistema se obezbjeđuje kroz doprinose u svim ekonomski sličnim državama našoj, pa čak i u mnogo snažnijim kao što je Njemačka, Austrija, Holandija, Francuska, Belgija, Japan… da ne pominjemo srednje razvijene. Pored toga traže se i dodatni izvori finansiranja s obzirom na prirodu zdravstvene potrošnje da stalno raste u apsolutnom i relativnom iznosu u odnosu na BDP – poručuje za Pobjedu nekadašnji direktor Fonda za zdravstvo i funkcioner Socijaldemokrata Sead Čirgić.
On ističe da je sada problem kod nas što se ne smiju smanjivati zarade i doprinosi se ne mogu vratiti na pređašnji nivo jer bi to opteretilo privredu. Isto tako poslodavci su svjesni grešaka programa ES međutim uvođenje dodatnih nameta sada bi dovelo do pogoršanja poslovnog ambijenta koji je presudan za privredni napredak.
Populizam bez utemeljenja
Čirgić naglašava da je populističkim programom ,,Evropa sad“ kojim su ukinuti doprinosi i ,,vještački“ povećane plate, bez ikakvog utemeljenja u realnoj ekonomiji, nanijeta velika šteta zdravstvenom sistemu. Poručuje da ubuduće političare treba držati što dalje od zdravstvenog sistema.
– ,,Evropa sad“ je populistički program koji ima svoje kratkoročne efekte i nažalost dugoročne posljedice po stabilnost zdravstvenog sistema i javnih finansija. Mi nijesmo ekonomija Engleske ili Švedske da iz poreza možemo finansirati zdravstvenu potrošnju čiji model primjenjujemo već jedini model za održivo zdravstvo su doprinosi – poručuje Čirgić naglašavajući da resorni ministar zdravlja s pravom pokreće to pitanje.
Čirgić naš problem objašnjava kroz primjer Slovenije.
– Ova zemlja, koja je mnogo razvijenija od nas, krenula je 90-ih sa ukidanjem doprinosa za zdravstvo da bi se vratila već 1992. na sistem doprinosa. Kad su vratili doprinose podigli su stopu na 18 odsto da bi se riješili dubioza i deficita zdravstvenog sistema i kasnije su korigovali stopu na 13,5 odsto. Slično je bilo i u Češkoj. I na sopstvenom primjeru možemo shvatiti vezu doprinosa sa deficitom ili dugovanjima zdravstvenog sistema – objašnjava Čirgić.
Navodi da je, do 2009. godine, zdravstveni sistem imao pokriće zdravstvene potrošnje iz doprinosa sa 95 odsto i u tom periodu zdravstveni sistem nije iskazivao značajan deficit, čak bi imao i depozite na kraju godine.
– Od 2010. Fond za zdravstvo (FZO) postaje potrošačka jedinica budžeta, a već od 2009. počelo je smanjivanje stope doprinosa za zdravstvo što je dovodilo iz godine u godinu do problema u funkcionisanju zdravstvenog sistema zbog neizmirenih obaveza jer je postao zavistan od Ministarstva finansija odnosno od sredstava iz opštih prihoda ili poreza – objašnjava Čirgić dodajući da su resorni ministri zdravlja i finansija svjesni navedenog i sa pravom pokreću to pitanje.
– Što se više odlaže vraćanje doprinosa ulazimo u sve veći problem, jer zdravstvena potrošnja raste brže od rasta BDP, a kako već sada dobar dio zdravstvene potrošnje finansiramo iz zaduženja to znači da će svake naredne godine taj iznos potrebnog zaduženja biti veći, što je neodrživo – ističe Čirgić.
U svakom slučaju, po njegovoj procjeni, potrebna je nova održiva fiskalna politika koju će nam, ukoliko je mi ne definišemo, definisati MMF u onom momentu kada više ne budemo imali izbora.
– A to je momenat kada više nećemo moći da se zadužimo da bi finansirali tekuću potrošnju, što znači ni da isplaćujemo zarade i penzije. Nažalost, nije to tako daleko – smatra Čirgić.
Resorno ministarstvo, tvrdi on, sa pravom, kako navodi, šalje poruke upozorenja a već odavno je stanje alarmantno.
– Ukoliko ne dođe do rebalansa budžeta zdravstveni sistem će ući u kolaps. Nažalost mogli smo se uvjeriti da je stanje zaista takvo – poručuje Čirgić.
Podsjeća da tokom cijele godine imamo nestašice ljekova i medicinskih sredstava. Pacijenti koji se liječe od najtežih oboljenja u kontinuitetu su ostajali bez terapije.
– Falio je i osnovni medicinski materijal neophodan u tretmanu čak i djece. Liste čekanja, koje su realnost u svim zdravstvenim sistemima, kod nas su nikad duže. Dakle za samo godinu i po imali smo rast neizmirenih obaveza za nevjerovatnih 60 miliona eura – kaže Čirgić koji podsjeća da je rast neizmirenih obaveza prije toga u periodu od 11 godina bio svega osam miliona eura što je sve posljedice uvođenja programa ,,Evropa sad“ čime je oštećen zdravstveni sistem za oko 200 miliona.
– Od „kreatora“ programa stalno čujemo mantru kao odbranu da je to program koji se bavi prihodnom stranom. ,,Genijalno“, a kome su ostavili rashodnu stranu budžeta. Cilj svake fiskalne politike jeste uravnoteženje prihodne i rashodne strane budžeta. Ovdje je „samo“ problem što ta prihodna strana kojom su se bavili ne odgovara rashodnoj strani koju su kreirali populističkim odlukama i na taj način generisali tekuću potrošnju koja ove godine treba 350 miliona eura zaduženja, a sljedeće 700 miliona – poručuje Čirgić.
Lančane reakcije
Podsjeća da je bivši ministar finansija pored tajnog, ali organizovanog, zaduženja od 750 miliona tražio i dodatnih 500 miliona na Odboru za zdravstvu, ali mu nije odobreno, jer je još tada bio svjestan koliko je održiv budžet.
– Dakle, ovoliki rast zaduženja posljedica je inicijalnog rasta zarada bez pokrića u rastu ekonomije, a i neravnopravne raspodjele dohotka čime je pokrenuta lančana reakcija povećanja penzija i zarada u javnom sektoru – tvrdi Čirgić dodajući da je to opravdana reakcija jer su penzioneri ostali zakinuti ovakvim populističkim odlukama, a onda i svi oni koji su imali manje zarade u odnosu na kolege iste stručne spreme pa smo tako dobili situaciju da lica sa osnovnom školskom spremom imaju veće zarade od onih sa SŠS ili da SŠS ima veće zarade od VŠS itd.
– Sve to zahtijeva nivelaciju zarada što daje iskaz u većoj javnoj potrošnji, a time sve većim potrebama za zaduženje jer smo dobili javnu potrošnju koja mnogo brže raste od rasta BDP-a – kazao je Čirgić.
Ističe da rješenja ipak postoje, ali pitanje je samo kolika će biti cijena toga.
– Ono što je definitivno početak rješenja jeste držati političare što dalje od zdravstvenog sistema – zaključuje Čirgić.
Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilije Kostić smatra takođe da je program ,,Evropa sad“ napravio velike probleme i da privreda ,,strahuje“ od dodatnih nameta.
– Ozbiljno se naštetilo ekonomiji zbog ignorisanja produktivnosti, a vezivati zdravstvo za nestabilan – deficitaran budžet je vrlo rizično. Promjenom modela finansiranja zdravstva iz budžeta upućuje na zaključak da se kreatori programa nijesu ni u naznakama osvrnuli na najvažniju činjenicu – prirodu zdravstvene potrošnje jer da jesu ne bi tako odlučili – smatra Kostić.
– Zdravstvena potrošnja raste brže od ekonomije, odnosno brže raste nego što se formiraju poreski prihodi. To dalje znači da potrošnja u zdravstvu teži sve većem učešću u javnoj potrošnji, što je čini vrlo teškom za držanje u planiranim okvirima. Doda li se ovoj činjenici i poslovični politički voluntarizam u donošenju odluka – mimo rezona i pravila, zarad političke popularnosti – ishod teško da je mogao biti drugačiji nego: ozbiljan deficit koji prijeti da uruši zdravstveni istem. Najgore je, ipak, što stvar nije završena. Prije bih rekao da je to tek početak – smatra Kostić.
Model finansiranja, iako esencijalan, po njemu, može biti promijenjen i stvoriće se kakve-takve pretpostavke za njegovo funkcionisanje.
– Mnogo teži problem sa stanovišta održivosti i strategije razvoja zdravstva jeste efikasno upravljanje. To je ozbiljnija prijetnja održivosti zdravstvenog sistema od bilo čega drugog, a kod nas se te pozicije na vrhu dijele po političkoj a ne kompetitivnoj osobenosti. Ideologija na vlasti realizuje svoje stavove kroz model upravljanja. Posljedice po nivo zdravstvene zaštite, razumljivo, su negativne – smatra Kostić.
Kako ističe donosioci odluka moraju da preuzmu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, međutim, smatra da takva kultura nije izgrađena kod naših vlasti.
-Tamo gdje je kultura odgovornosti razvijena političar je skoro uništio svoju političku karijeru, a kod nas s našom političkom kulturom to je još jedan način da optužite one koji vas kritikuju da su neznalice. Naravno, to je moguće jer vas glasačko tijelo ne kažnjava za učinjene promašaje zato što ono ne sudi po kriterijumima rezultata već po kriterijumima identiteta – poručuje Kostić dodajući da nijesu iste posljedice po stanovništvo kada nema ulja ili kada nema ljekova.
– Naš je budžet u osnovi potrošački, a političke elite, vođene primarno političkim a ne društvenim interesom, sklone su da sredstva namijenjena zdravstvu usmjere na druge stavke koje nijesu ljekovi i oprema već plate u zdravstvu. Dakle, finansiranje zdravstva treba regulisati na način da bude nezavisno od političke volje što znači da postoji autonoman mehanizam koji će biti izdašan. Takav mehanizam, doduše, teško da je moguće realizovati bez dodatnih nameta – smatra Kostić.
Nije važno, kako dodaje, kako ćemo zvati te namete – porezi, doprinosi, participacija ili kombinacija sva tri elementa.
– Ono što gubimo iz vida je da ono što „izdvajamo“ za zdravstvo nije trošak koji opterećuje naš lični standard, kako ga najčešće percipiramo, već obrnuto: ulaganje u naše zdravlje kojim podižemo kvalitet života – ličnog standarda – objašnjava Kostić.
Doprinosi i poslodavci
Međutim, vraćanje doprinosa na teret poslodavca sada bi, kako ističe, značio dodatni namet na poslovanje preduzeća, koja već sada sa povećanim platama teško izlaze na kraj pogotovu uz znatan stepen povećanja nelikvidnosti privrede.
– Osim toga što bi nešto tako značilo dodatno opterećenje poslovanja to bi, izvjesno, svelo na minimum bilo kakvu mogućnost rasta zarada u budućnosti i uticalo bi na stopu zaposlenosti. Svakako, privreda to ne bi lako prihvatila, a to bi značilo generisanje dodatno negativne atmosfere u društvu i pogoršanja poslovnog ambijenta koji je presudan za privredni napredak – poručuje Kostić.
Pravo pitanje, navodi on, nije da li postoje drugi načini da se nadomjeste nedostajuća sredstva (ima ih više) već koliko su ta rješenja funkcionalna odnosno održiva i kakav uticaj imaju na građane i na preduzeća i njihovo poslovanje
– Građani već plaćaju nedostatke programa ,,Evropa sad“ i ako nijesu svjesni otkud problemi dolaze. Kao što sam najavljivao, pokrenuo se lanac zahtjeva za povećanjem plata jer su narušeni odnosi među zaradama, a sredstava nema iz realnih izvora što znači novo zaduživanje. Preraspodjelom se ne stvara nova vrijednost a ovaj program je, upravo, pokušao to da uradi. Kad jedanput krenete u voluntarističko povećanje plata kretanja nadolje više nema. Zarade su rigidne u kretanju nadolje. To smo već iskusili – poručio je, na kraju, Kostić.
Zarade se ne smiju dirati
Problem je, po riječima Čirgića, što doprinose ne možete vratiti u pređašnje stanje jer su sredstva uzeta od zdravstva data u javnu potrošnju.
– Zarade se ne smiju dirati, a samo uvođenje doprinosa na teret poslodavca bi opteretilo već iscrpljenu privredu. Vlasti će, siguran sam, tražiti način u početnoj fazi minimalnog vraćanja doprinosa, prevaljivanja jednog dijela troškova zdravstvene zaštite na građane vjerovatno kroz značajno veću participaciju i smanjivanjem osnovnog paketa zdravstvenih usluga koji se finansira od države – ističe Čirgić.
Sve je teže zakazati pregled
Čirgić podsjeća da je sve teže zakazati pregled i doći do ljekara čime su pacijenti sve češće primorani da zdravstvenu uslugu plaćaju od sopstvenih sredstava.
– Osim toga, da nije bilo rebalansa budžeta kojim je Fondu za zdravstvo opredijeljeno dodatnih oko 60 miliona eura danas bi iznos neizmirenih obaveza Fonda iznosio oko 100 miliona.
Kod nas inflacija duplo veća nego u eurozoni
I sami „kreatori“ programa ,,Evropa sad“, kako ističe Čirgić, su svjesni situacije i sada sve češće šalju poruke kako je deficit budžeta za narednu godinu neodrživ čime pokušavaju da pobjegnu od odgovornosti za ono što su pokrenuli, a pokrenuli su slom javnih finansija i urušavanje zdravstvenog sistema.
– Inflacija u Crnoj Gori se od uvođenja eura, kao zvanične valute, uvijek upoređivala sa prosječnom inflacijom u eurozoni i kretala se u nivou prosječne inflacije eurozone. Ovo napominjem zbog pokušaja manipulacije od strane ES gdje daju prikaz najčešće kretanja inflacije u zemljama koje nijesu dio eurozone ili onih koje su iznad tog prosjeka, a sve iz razloga što je kod nas inflacija gotovo duplo veća u odnosu na prosjek eurozone, što je posljedica programa ,,Evropa sad“ – poručuje Čirgić dodajući da je to izazvalo rast javne potrošnje koji je posljedica nekontrolisanog zapošljavanja u javnoj upravi i državnim preduzećima gdje imamo na hiljade novozapošljenih.
Fond za zdravstvo u Crnoj Gori je jedini u svijetu koji nema izvornih sredstava
Čirgić navodi da je FZO vjerovatno jedinstven primjer fonda u svijetu koji nema izvornih sredstava.
– Ne vidim svrhu postojanja takvog fonda. U sadašnjim okolnostima Fond može funkcionisati kao služba MZ ili kao neki državni servis, što nije dobro po stabilnost zdravstvenog sistema. FZO i JZU trebaju biti i finansijski i funkcionalno autonomne institucije ako želimo stabilan sistem, ne samo zdravstveni nego i fiskalni – poručuje Čirgić.