U otvorenom pismu koje je objavilo Udruženje autora pisci su optužili kompanije AI da nepravedno profitiraju.
„Milion knjiga, članaka, eseja i poezije zaštićenih autorskim pravima daju hranu za sisteme vještačke inteligencije, beskrajne obroke za koje nema računa. Trošite milijarde dolara na razvoj AI tehnologije. Pošteno je da nam date nadoknadu za korišćenje naših spisa, bez kojih bi vještačka inteligencija bila banalna i krajnje ograničena.“
Pismo je u utorak upućeno izvršnim direktorima OpenAI, Meti, Google, IBM, Microsoftu. Većina kompanija nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar, dok su Meta i Microsoft odbili da komentarišu.
Veliki dio tehnološke industrije radi na razvoju AI alata koji mogu da generišu ubjedljive slike i pisani tekst kao odgovor na upit korisnika. Ovi alati su izgrađeni na velikim jezičkim modelima, koji su pothranjeni ogromnim količinama informacija na mreži. Tehnološke kompanije se trenutno suočavaju sa velikim pritiscima zbog kršenja prava intelektualne svojine.
Tokom ovog mjeseca komičarka Sara Silverman podnijela je tužbu za autorska prava protiv OpenAI i Mete dok je u predloženoj grupnoj tužbi Google optužen da je „krao sve što su stotine miliona Amerikanaca ikada kreirali i podijelili na Internetu“ uključujući sadržaj zaštićen autorskim pravima. Google je tužbu označio „neosnovanom“ rekavši da je godinama unaprijed govorio da koristi javne podatke za obuku svojih algoritma. OpenAI nije do sada dao nikakve komentare na podnijete tužbe.
Autori otvorenog pisma pored naknade zahtjevaju da se u buduće od autora traži dozvola za upotrebu sadržaja. Tehnološke kompanije nisu odgovorile na ovu vrstu zahtjeva. Vjerovatno i neće. Od tehnoloških kompanija se očekuje stav koji je pokazao Google: Vi ste svi znali šta mi radimo sa podhranjenim podacima.
Tužbe već pljušte a biće ih još više. Autorska prava u okviru novog AI sveta mogu vjerovatno da se preliju samo u apsolutnu potrebu i upotrebu blockchain tehnologije. Na koji način je moguće platiti autorska prava i zašto bi bilo ko sada obavještavao autora o upotrebi njegove knjige koja je već dostupna online i tu postavljena od strane neke sasvim pete strane koja je to učinila eto da bi skenirala i podijelila.
Pravo i regulacija kasne gotovo pola vijeka za potrebama. Savremeni svijet u Internet okruženju živi najmanje deset godina veoma intezivno a dostupnost materijala je prisutna najmanje isto toliko širom svijeta. AI nije nikakva novina kada je u pitanju upotreba intelektualne svojine. YouTube to čini već koliko dugo, koliko dugo je već svaka knjiga manje više dostupna u PDF formatu?
Postavlja se pitanje i zašto tek sada autori reaguju? Da li njima smeta mogućnost koju donosi AI ili dostupnost materijala? Sa jedne strane, je veoma licemjerno od strane autora da im je nekada dostupnost odgovarala kao vid reklame i popularizacije a sada se bune protiv konkurencije.
Zakonodavna tijela su u ovom slučaju sasvim nemoćna i teško se može očekivati pravda u ovim slučajevima. Politička volja i moć se pokazala krajnje diletantski. Odnosno, čak ni Bijela kuća sa svojim regulativama nema nikakve pravne okvire koji liče na državne okvire. Tehnološki razvoj iako u svojoj osnovi nema ničeg vrijednog i korisnog pokazao je sve šupljine tzv. velikih sila i država.