Zapeta – zarez za Eskobara

Piše: Jadranka Selhanović 

Bješe to davno, mnogo davno. Čini mi se u petom-šestom razredu osnovne škole. Profesorica maternjeg jezika, naša dobra Ljubica Đurišić, održa čitav čas da nas nauči što je i kako se upotrebljava interpunkcijski znak zapeta-zarez. Slušali smo i upijali svaku njenu riječ. Ali, i uplašismo se, jer nam ona rače, da je upotreba zareza, samo jednog zareza, odlučila o životu jednog čovjeka. I ustade naša profesorica sa stolice, pođe do table, uze kredu i napisa:

CARA UBITI NE TREBA MISLITI!
I da ne dužim, pokaza nam da je zarez-zapeta, od mjesta gdje je stavljen, uistinu odlučivao o životu jednog čovjeka.
CARA UBITI NE, TREBA MISLITI!
CARA UBITI, NE TREBA MISLITI.

Nedugo, nakon ovog predavanja imali smo i pismeni zadatak. Čini mi se naka slobodna tema. Dolazi naša Ljubica, sa plavim vježbanka i kaže nam: „E ovoga puta nijeste šteđeli upotrebu zareza, stavljali ste i gdje treba i gdje ne treba“. Da li je ta naša prekomjerna uptreba zareza-zapete, bila proizvod straha, da nekog „ne osudimo “ ne znam. Znam samo da me je na taj čas maternjeg jezika, na taj interpunkcijski znak, na to davno, davno dešavanje, sinoć snažno podsjetila televizija Vijesti.
Sinoć na TV Vijesti u 18. i 30 časova poče dnevnik. U njemu najava da će emitovati intervju novinara Vijesti sa Gabrijelom Eskobarom, zamjenikom pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju.

I dadoše dio iz intervjua ove sadržine:
Novinar: Razumijem. Intresantno, nakon Vašeg sustreta sa predsjednikom Đukanovićem, šef njegovog kabineta je saopštio na tvit američke ambasade, u kojem se naglašava zabrinutost SAD-a zbog ukorijenjene korupcije u zemlji, ne odražava suštinu i sadržaj vašeg susreta sa predsjednikom Đukanovićem. O čemu je riječ?

Eskobar: To je djelimično tačno.
Novinar: Biću veoma direktn, da li ste odobri taj tvit ili ne?
Eskobar: Jesam

Nakon JESAM, ni tačke ni zareza. Sa ovom izgovorenom Eskobarovom riječju, naglo se prekide emitovanje dijela iz intervjua. Urednik vijesti još samo saopšti da će cjelokupni intervju biti emitovan odmah nakon završetka vijesti.
No, nakon izgovorenog Eskobarovog JESAM, i upadljivo naglog prekida daljeg emitovanja intervjua, bilo je više nego očigledno da fali onaj Ljubičin zarez, ona zapeta o kojima smo učili u petom-šestom razredu. Jer bez njega, sve je trebalo tumačiti drugačije. Je li se to i željelo, ne znam. Bez zareza, istini za volju, nije zavisio ničiji život, ali jeste zavisilo mnogo čega drugog.
Završiše se vijesti. Poče emitovanje intervjua. I vidjeh da sam bila u pravu. Famozni zarez je uistinu falio. Jer uvaženi Gabrijel Eskobar je rekao:

Eskobar: Jesam. Kabinet predsjednika je u mnogome u pravu. Imali smo veoma dug razgovor o izazovima sa kojima je suočena Crna Gora. Dugo smo razgovarali o mogućnostima ekonomske saradnje, potrebe za kontinuiranim evropskim integracijama i izvršavanju dužnosti koje proizilaze iz članstva u NATO-u. I predsjednik se složio sa svime. Jesam rekao i to ponavljam svakom akteru od civilnog društva, poslovne zajednice, i sa predstavnicima svih partija sa kojima sam se sastao, kako iz Vlade tako i iz DPS-a, da je korupcija jedan od najvažnijih izazova Crne Gore.
Nemam vam što više reći, mislim da je sve rečeno. Jedino još mali savjet.

AKO HOĆETE DA BUDETE ISTINITI, AKO HOĆETE DA VAM VJERUJU, NIKAD NE ZABORAVITE NA ZAPETU-ZAREZ.