Vladimir Vojinović, roditelj trinesetogodišnje djevojčice koja ima dijabetes, tvrdi da su Muzička škola “Vasa Pavić” i nastavnica Irena Vuković prekršili procedure kada njegovoj ćerki nijesu dozvoljavali da u kritičnim trenucima pada glikemije u krvi, unese šećer. CdM je ovim po vodom kontaktirao Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija ali do objavljivanja teksta odgovor nije stigao.
Takođe, portal CdM je zvao i nastavnicu Vuković, ali ona na pozive, kao i na poruke nije odgovorila.
Vojinović kaže da je u holu škole svjedočio verbalnom, odnosno psihičkom maltretiranju djeteta koje je zbog niskog šećera u krvi bilo u kritičnom stanju.
“Te večeri, nakon što smo od druge djece čuli da je djevojčicu nastavnica Vuković zadržala u učionici, a zabrinuti zašto dijete ne izlazi iz učionice, ušli smo u školu i na holu zatekli nastavnicu Vuković kako upućuje kritike i prijetnje djevojčici. Vidno uzrujana, sa suzama na licu, oborenih vrijednosti glukoze u krvi (mjerač je pokazivao vrijednost 3.5, što je zapravo uvod u tešku hipoglikemiju), naoko iscrpljena – djevojčica je s violončelom na leđima jedva koračala. Nastavnica orkestra nije joj dozvolila da popije sok i preduprijedi hipoglikemiju”, tvrdi Vojinović.
U ovom slučaju je, kako kaže CdM-u Vojinović, očigledan dokaz kršenja ne samo nastavnih procedura, već i elementarnih procedura vezanih za bezbjednost djece u nastavi.
“Što treba da radimo? Da i dalje šaljemo djecu u tu školu? Zamislite da vam neko u datom trenutku uskrati šećer?! To izaziva paniku. Tu je bilo još gadosti. Ona krene da svira violončelo, tresu joj se noge i ne može da drži tonalitet i zvuk kako treba. Nastavnica tada počinje sa prijetnjama, tada je šikanira. Ona kaže “Nastavnice, meni se tresu noge, pao mi je šećer”. “Ne zanima me što ti je pao šećer”. Treba li tome bilo kakav komentar”, kaže za CdM Vojinović.
Iste večeri je, kaže za CdM, pisao tadašnjem ministru prosvjete Miomiru Vojinoviću, odnosno kabinetu i direktorici škole.
“Rekao sam da ne smatram da je u pitanju bilo kakva vjerska, nacionalna, politička diskriminacija, već da je, budući da sam toliko u visokoškolstvu, riječ o tome da je u prosvjetu zalutala osoba koja nema elementarnih pedagoških svojstava za rad i tražio da prosvjetna inspekcija izvrši isnspekcijski nadzor i procijeni njene pedagoške sposobnosti. Oni su, po mojim informacijama, krenuli u tu proceduru. Ja sam mirno čekao da dođe do kraja te procedure. U međuvremenu je nekoliko osoba iz škole vršilo pritisak da se stane sa tim, preko raznih prijatelja…Nijesam htio da odustanem od te priče”, kaže Vojinović.
Kako je vrijeme prolazilo, ćerku su, kaže za CdM, morali poslati u drugu grupu, budući da je gubila časove.
“Tako da smo je prebacili na časove hora, što je predlagala nekoliko puta i direktorica. Ona je tražila nekoliko puta da se sastanemo. Ja sam rekao da ne želim da se sastanem do nalaza Prosvjetne inspekcije, jer ne smatram da će dogovorima biti učinjeno ništa drugo do zataškavanja slučaja. Neću da podlegnem tom pritisku, prosto želim da se to odradi po “pes-u”. Tumačeno je da je činom prelaska u drugu grupu taj slučaj na takav način riješen. Navodno su saslušali nastavnicu i u tim nadzorima nijesu pronašli nikakav prekršen zakon. To je meni nezvanično saopšteno iz Ministarstva”, kazao je Vojinović.
Reagovao je o slučaju kako bi o svemu bila obaviještena cjelokupna javnost.
“Bez obzira što moja porodica može da prevaziđe ovaj slučaj, što i nije prvi, što je moja ćerka jaka osoba, mislim da društvo treba da zna da se drugima ne ponavlja…”, zaključio je on.