Via strada maškarada

Oćemo li vuci gorski zapjevati crnogorski?

Ajde majčin sine sad se odredi ko je s kim, a ko ni sa sobom?

Ko četnik, a ko partizan, ko prvoborac, a ko ravnogorac.

S kim, zašto, kako i koliko?

Kapo od krvnevala sa bagulinom (svetim štapom) raspoređuje pojedinačne i grupne maske, a ko mu se od puka suprotstavlja, krivičnom će ga prijavom gađati pravo u glavu, poručio je.

Medo crnogorči.

I NATO i Kosovo i sve kako treba i kako veliki tata sa zapada kaže.

On je vazda bio vrli Crnogorac. Počeo kao Liberal, a malo zaigrao i Moravac, pa bi opet ORO.

Pipun ne da na sebe i svoju šajkaču koju, istini na volju, od početka ne skida i ne mijenja ni kapu ni opanak, i zato, dolje kapa.

Karakter je, nema što!

Vojvoda bi da filozofskim putem toboš miri, da lišo pasa, a da u karaklak (zatvor) pošalje one koji nijesu uspjeli njega i njegove.

Dritan. Što reći? Ni sam Bog Risto nema odgovor.

Mlad i zelen, ali i crven i beo. Via strada maškarada, što bi Zeko sa Bokeljkama i Bokeljima kazao u novoj pjesmi.

Svi na fešte! Amo narode šempijani, svi na fešte!

Na ovaj i ko zna koliko još skupova nove, stare koalicije, pa opet nove i staro – nove konferencije na vrhu. A ko na vrhu ak’ i malo stoji….

Jelek, anterija i opanci, po tome se znaju… Oj ha!

Novi Zdravko nije četnik, zbori, ali se slučajno našao među njima u nefalj, kako bi moji Bokeli kazali.

Da ništa ipak nije slučajno potvrđuju probuđene NVO. Bože pomozi! I one su naredni svemu i stidno iza koltrine (zavjese) vire.

Idemo u kolo, pa kom opanci, kom obojci.

Sitno braćo, leva desna, jedan dva!

Dubravka Jovanović.