Učitelj Andrija Jovićević 1911. godine: Crnogorci svoj jezik zovu NAŠKI

Piše: Miroslav Ćosović

Na jučerašnji dan 3. jula 1939. godine umro je Andrija Jovićević (rođen 8. feb 1870), istaknuti pedagog, publicista i pripovjedač, u narodu poznat kao učitelj Andro. Sa šesnaest godina počeo je učiteljsku karijeru u Manastiru Morači, zatim je radio u Poljima kolašinskim, Golubovcima, Bjelicama i na Čevu. Za prvog predsjednika Crnogorskog učiteljskog udruženja izabran je 1901. u Nikšiću. Objavio je bogatu etnološko-antropo-geografsku građu o crnogorskim plemenima, nahijama, jeziku, običajima. Poznata djela: «Domaće vaspitanje i njegovanje djece u Crnoj Gori», «Slike iz prošlosti Ceklina», «Manastiri u Crnoj Gori» i «Dnevnik iz albanskih ratova». Bibliografija Andrije Jovićevića ima preko 120 jedinica, kojima su obuhvaćeni stručni radovi, prilozi, prikazi, udžbenici i pripovijetke. (iz arhive lista Pobjeda)

CRNOGORCI SU SVOJ MATERNJI JEZI IMENOVALI KAO – “NAŠKI”

Da se sintagma “srpski jezik” među Crnogorcima odomaćila tek preko školskog sistema, imamo potvrdu iz pera Andrije Jovićevića, koji je 1911. u Beogradu objavio knjigu „Riječka Nahija”, u kojoj je i ovo zapisao:

„Stanovništvo Riječke Nahije govori samo južnim narječjem. Narod, masa, koja je neobrazovana, zove svoj jezik naškijem jezikom; malo ga ko naziva srpskijem. Kad on koga pita, zna li govoriti njegov jezik, reći će: ‘Znaš li naški?’ – Ako ko ne razumije njegov jezik, veli: ‘ne znaš naški’. Tako svoj jezik zovu Crnogorci uopšte, a Skadrani i okolni Turci i Arnauti kažu: ‘ne znam, ili znam vaški’. Za ostale će jezike reći Crnogorac: znam, ili ne znam arbanaški, turski, talijanski… U novije vrijeme, od kada su se ljudi sa osnovnim obrazovanjem umnožili, počinje narod svoj jezik nazivati srpskijem, ali nikada crnogorskijem.” (Andrija Jovićević, Riječka Nahija, CID, Podgorica, 1999)

NENADOVIĆ: “JEZIK JE CRNOGORSKI”

Inače, nije tačno da se jezik nije nikada nazivao crnogorskim, postoje svjedočenja iz 19. vijeka da je jezik nazivan crnogorskim. Npr. Ljuba Nenadović je poslije boravka na Cetinju, pisao:

„U svim školama jezik je – crnogorski; u mnogome različan je od onoga priznatog, lepog jezika na kom je biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu… Ako Crnogorci produže svoje škole kao dosada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španskog”. (Ljubomir Nenadović, O Crnogorcima – Pisma sa Cetinja 1878. godine, Obod, Cetinje, 1975)

KRALJICA JELENA SAVOJSKA: “NE GOVORIM SRPSKI, NO CRNOGORSKI”

Profesor Miodrag Taki Latković u knjizi “Građa za crnogorski rječnik (drugo dopunjeno i dorađeno izdanje)” (Cetinje, 2015) na strani 79 objavio riječi kraljice Italije Jelene, kćerke kralja Nikole. Njene riječi prepričao je Vojislav Janjić, ministar vjera u kraljevini Karađorđevića. Evo što je svojevremeno kazivao Janjić:

“Nalazio sam se u Sofiji poslom i kad sam čuo, pripovijedao je Janjić Lončareviću, da je talijanska kraljica u pohodu kod svoje kćeri, bugarske carice, odlučio sam da je posjetim i pozdravim. Primila me je srdačno. Razgovarali smo dosta dugo. Iznenađen i oduševljen njenim dobrim srpskim jezikom, rekao sam joj: Veličanstvo, ja se Vama divim, što i sada, živeći dugo u Italiji, tako dobro govorite srpski.

Ona se na to digla, pružila mi ruku i na rastanku rekla: “Oprostite, gospodine ministre, ja ne govorim srpski, no crnogorski. Tako me je učio moj otac, crnogorski kralj Nikola.”

(Prošlost Crne Gore kao predmet naučnog istraživanja i obrade (naučni skup, Titograd, 26. i 27. 04.1985.), CANU, Titograd, 1987., Naučni skupovi – knjiga 15, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 7, str 526.)

Śetimo se i da vojvoda Marko Miljanov nikada svoj jezik nije nazvao – srpskim, vojvoda nikada nije išao u školu i nije bilo učiteljȃ da ga, u skladu sa ideologijom koja je u Crnoj Gori vladala od dolaska Simeona Milutinoviča, nauče da mu je maternji jezik srpski. Vojvoda Marko je svoj jezik zvao ”naški”, onako kako ga je crogorski narod imenovao.