U Trebinju „Jadran“ pjeni…

Piše: Slavko Mandić

Nakon bezočne i prilično bolesne ideje da Vaterpolo klub „Jadran“ tokom Lige šampiona bude domaćin u Trebinju, treba razmisliti i o poboljšanju kvaliteta političke ponude u Crnoj Gori. To bi se najbolje ostvarilo kada bi na čelu makar Herceg Novog u nekom bestežinskom stanju bio doveden putinoidni Mile Dodik. Njega bi za ovu izuzetno odgovornu ulogu, posredstvom kanalisanog In4S obučio lično rektor Crnogorskog univerziteta, fenomenolog našeg višegodišnjeg društveno političkog djelovanja, na račun Crnogoraca, izvjesni Vladimir Božović, sramotni vlasnik ove još sramotnije medijske cirkuske šatre, ispred  koje igra mečka.

U impresumu ove neovlašćene navodno medijske magnitude naći ćete ime čuvenog kubanskog bokserskog šampiona Felixa Savona, kojega je rektor postavio za glavnog i odgovornog urednika. To izgleda kao potpuno opravdano ruganje sa državom koja je žmurila na oba oka za vrijeme postojanja svake vlasti, nekolike decenije unazad, pa sve do ovih današnjih dana. Zato se Božović sprda sa državom i zato je rektor.

Ako pak ne može da se realizuje ta ideja, zbog Dodikovog angažovanja u trebinjskom bazenu za račun i interes novosrpskog vaterpolo kuluba „Jadran“, sa stogodišnjom tradicijom na Škveru, onda makar da bude odgovorno lice Crkve Srbije na ovim našim prostorima. Tada bi Mile mogao da pruži doprinos nevjerovatnih vaterpolo razmjera. Uveo bi popove u bazen, razumije se sa obaveznim kupaćim mantijama koje bi zaustavljale direktne nasrtaje ideloški skrojenih vaterpolo protivnika koji bi se skoro bukvalno davili u bratskoj trebinjskoj vodi. Uz brade do pojasa i navijačka zvona represivnog aparata agitpropa, jasnije  ureda za agitacije i propagande, bile bi zaustavljene na sredini terena sve akcije omraženog neprijatelja. U Trebinju bi se tada formirala vaterpolo reprezentacija nekad crnogorskog „Jadrana“ sa novim snagama sa prsnim rukovodnim dodikovijancima. Iz Trebinja i Herceg Novog, da ne bude zabune. Na paritetnoj osnovi, razumije se.

Nije hercegnovsko rukvodstvo slučajno izabralo Trebinje. Razlog je jasan. Jadran nema bazen koji pruža potrebne uslove za ovaj rang takmičenja, a Trebinje ima. Na kraju, ovaj bratski grad je na dohvat ruke. Ni URA do tamo, a međudržavna politika će obezbijediti da se granica brzo prođe. I da se ne plaća prijelaz, jer će Jadran da pomogne susjedu u afirmaciji ovog trofejnog crnogorskog sporta.

Istina je da Crna Gora ima bazena tu na domak Jadranove ruke. Recimo u Kotoru. Ista politika, skoro isti ljudi. Ali eto, iz nekog razloga poznatog vlastodršcima Trebinje će u grupi C Lige šampiona ugostiti legendarni Ferencvaroš i prestižni Jadran iz Splita. Uz čekanje trećeg iz kvalifikacione grupe A.

Povodom ovog nesvakidašnjeg događaja, fenomenalno zvuči izjava novskog majora Stevana Katića. Ona se ne može prepričati, zato je moram citirati:

“Nadam se da će ovo doprinijeti da i Trebinje bude prepoznatljivo kao grad vaterpola u nekom narednom periodu i da će se naša saradnja u oblasti sporta nastaviti na obostrano zadovoljstvo. Vaterpolo klub Jadran kao brend ne samo Herceg Novog, nego i Crne Gore, umnogome će pomoći da se u Trebinju pojačava kvalitet igre i da bude sjedište vaterpola“.

Lijepo, nema što. Neka ovaj uzorni gest Katića bude pokretač ideje da se i drugi sportovi Lige šampiona igraju izvan vlastite države. Evo kako bi to izgledalo u stvarnosti: Crvena Zvijezda igra utalmicu Lige šampiona kao domaćin na Poljudu. Ne, ne na Poljudu jer oni tamo nijesu baš prijatelji, kako Vučko voli da kaže za Hrvate. Ni u Sarajevu. Ne može ni tamo. Možda da angažuju Božovića da obezbijedi Kubu preko svojega glavnog i odgovornog urednika. Možda? Treba pokušati.

Valjda je jasno da Podgorica u ovom opštem galimatijasu ostaje trajno otvorena za svaku ovakvu ideju. A sve u interesu razvoja i dobrobiti naših klubova i njihove države.
Proći će i ova bruka jednoga dana. Zapitaće se naraštaji što su im to preci činjeli. Zašto su iz svoje države odlazili u tuđu da igraju Ligu šampiona.

Ako baš ne vole „Primorac“, a ne vole ga i nikad  ga nijesu voljeli, pokazao je i selektor zadovoljni osmomjestaš, u Kotoru bi im bilo bliže, bez obzira na prilično pokidane trajektne veze za koju je zaslužna njihova koaliciona vlast. I stisak  jakog zagrljaja njihovih lidera.
Ne u Kotoru, u Budvi, Podgorici ili Nikšiću, jasno je zbog čega.

A što ako jednog dana sve ovo bude Srbija? Ili Republika srpska. Nidao bog, reći će zdrav razum. Ali ovakvi moraju da se obezbijede. Eto, oni su bili preteče ideji. Valja prvi u red stati.

A oni drugi ako se prvih śete-śete.