U neđelju izbori su, glasati se mora

Piše: Dubravka Jovanović

Neđelja dan za odmor, za  dodir prirode i čistu misao međ mladom travom i prvom granom procvalog mendula.

Dan za duže spavanje. Za obiteljski objed. Za posjete, film i knjigu ( ko još čita).

Za farbanje kose. Za nokte i obrve.

Za utakmice i grickalice. Za planinare i bicikliste, kršem i uz more.

Ili za jednostavno kuliranje, što bi mladi kazali njihovim jezikom.

Ova neđelja 19.martovska, prije svega i poslije prve kafe u Crnoj Gori, je za izbore.

Bira se predsjednik države Crne Gore!

U demokratskim društvima ništa posebno. Izborni, kao i svaki drugi dan.

Na izbornim listićima kandidati raznih partija. Ili pak samostalni, različitih programa i opredjeljenja, ali u jednom jedinstvenih, bez dileme i bez pomisli da išta drugo može do ciljevi i djelovanje, usmjerenje i zalagenje  za svoju državu, svoj dom, svoj  jezik, svoju kulturu, svoju tradiciju, svoju crkvu.

U Crnoj Gori od prije dvije ipo godine sve je pošlo naopačke. Za ljude, za vrapce i mačke. Jer su neke nove značke okačili narodni poslanici i većina političkih lidera koji sebe nazvaše oslobodiocima, relaksiranim vođama srpskim, Bogom danim spasiocima. Malo je ko ostao u svom odijelu, sa svojom zastavom, iskreno i uspravno, pozdravljajući svoju himnu.

Litijaška nevera izbacila je na površinu  neke nove klince, nikad veće vjernike i svetosavce, zatim  sve moguće letače i preletače, male i velike relaksirane lažove i lupeže, eksperte i samohvalisavce, licemjere, false patriote, intereslije i sitnu boraniju kojoj iza kantuna pronađeš špag za koju šušku, za glasovanje, što bi rekli moji u Boki.

A kad se na veliko dijeli iz tuđe teće koju treba opranu vratiti, i u njoj po običaju što stavit za zahvalnost, onda se to radi na evropski način, sad i odmah, prije izbora pod hitno. Poput onih podgoričkih, kad smo se probudili sa većim platama i penzijama za po 200 i više eura po našem, a  eVra po njihovom, na par dana prije glasanja.

I evo logike. Briga me okle i oće li se to vraćat.

Još manje me stalo što su uvaćeni u laž i što nijesu Crnogorci nego izvanjci i dvojnici, što bi da nam sude metkom na Belvederu po sistemu što znače njih desetinja bukača. S njima je meni Boga mi ( u Boki- Bora mi) odebljao takulin.

A ne Milo lopov, kojemu smo klicali i gurali se do kamera i novinara da se lentramo s njim i doma ga uokvirimo. Ili Draginja komituša, što se za svoj prag   bori i gori iz oba oka i kad joj prijete i kad je prate i kad je vrijeđaju.

No, ubrzo „kolo sreće uokoli vrteći se ne pristaje, tko bi gori, eto je doli a tko doli gori ustaje“.

Progledali, rekla bih, mnogi i viđeli što se krije iza krstova, litija, molebana, pričešća. Nije se ipak mogla sakriti istina i hrabrost belvederska, niti preko 200 bratićevskih protivzakonitih letećih rješenja ovjerenih četnikim štambiljem, direktorima  škola po Crnoj Gori. Ne mogu se sakriti astronomske cijene proizvoda po butigama od kruva do hemije.

Ni cijene goriva, ni one na pijačnim tezgama odma potom, već u prvu subotu.

Ni avioni nacionalne kompanije bez krila i motora, ni trajekti bez papira, freško opiturani da krenu kako god znaju i umiju u setimanu (sedmicu) prije izbora.

Ne može se deboto sakriti ni Rajova cika i vriska pred Skupštinom, lomljava ograde i pečenje s kokardistima, sa današnjim mirom iza oćala i za osam oktava tišim glasom „pomirenja“.

Ne može se zaboravit  vječno uzdržani demokrata Bečić kad god zagusti.

Ni Sokratova odbrana njegova, čuveni Koprivica orator i pravni ekspert za ništa ne razumjet u iscrpljujućim diskusijama sa članovima i alinejama zakona po njihovoj mjeri krojenim.

Kaže Ljaljo da nije lagao ni izdao. Ma nemoˊ mi reć! Samo si držao vreću i bio sa apostolima od prvog dana u isti stroj, tj. litijašku procesiju.

Milatoviću, pokislo ti perje, ispred katedrale -bazilike Svetoga Tripuna. Crkva, jok brale! Neće moći za političke tribunale.

A nešto nijesi dobro doša ni na Cetinje a ni u Nikšić. Što to bi? Zašto zaboga?

O ostalima, tamo njima, što im  Bog njihov, srpski da.

Influencera ne poznajemo. Neko novo zanimanje današnjice, istina popularno među mladima.

Neka se prezentao. Ima pravo, ali se nije alavija predstavio narodu.

U neđelju izbori su, glasati se mora narode brdski i primorski.

Pa ko što uvati.

Neka bude svijetla zora. Neka bude što biti mora!

Crna Goro vječna da si!