Što prije propadnemo prije ćemo se dići

Piše: Adnan Čirgić

Ovih se dana često čuju dva stava, po mome sudu – oba pogrešna. Prvi je da je Abazović najveći gubitnik potonjih izbora. Drugi je da je na tim izborima propala Crna Gora.

Zašto ta dva stava smatram pogrešnim? Zato što Abazovića ne treba poistovjećivati s Urom. Ura je izgubila, ne i Abazović. Abazovićeve stranačke metle i potirače zbilja jesu gubitnici. Obavili su prljavi posao i više ne trebaju nikome. Ne trebaju više ni svome šefu Abazoviću, prema kojem su pokazali nivo poltronstva dosad neviđen u dugoj istoriji crnogorske poltronerije.

Abazović je uspješno obavio svoj zadatak. Građanske Crne Gore više nema. Nakon sljedećih parlamentarnih i predśedničkih izbora ona će i formalno nestati. Abazovićeva je misija uspješno okončana.

Građanske Crne Gore više nema

Nakon potonjega uspjeha više mu ni Otvoreni Balkan nije potreban. Crna Gora je i bez Otvorenoga Balkana dio Srpskoga sveta. U takvoj Crnoj Gori njemu neće biti suđeno za veleizdaju. Ostatak svoga sramotnoga života može provesti đe mu je milo jer sumnjam da će ostati u državi koju tako beskrajno mrzi. Toliko o njemu.

Što se drugoga pogrešnoga stava tiče, mislim da Crna Gora nije propala jer nas propast tek čeka. Moramo potpuno propasti da bi se stvorio novi pokret otpora, da bi se na političkoj sceni pojavili novi ljudi koji će ovu zemlju izvući iz ralja kleronacionalizma i fašizma, koji će na razvalinama postojećih institucija izgraditi ustanove koje će profesionalno i pošteno obavljati svoj posao.

Da smo takve ustanove dosad imali, ne bi nam pukla ovakva sramotna pogibija. Od referenduma naovamo jedina organizacija koja je sistemski jačala u Crnoj Gori bila je Srpska pravoslavna crkva. Njen je primarni zadatak bio da nestane obnovljena država Crna Gora, tačnije da nestane Crnogoraca u njoj, da se zatre crnogorska nacionalna svijest, da se zatre pomen o crnogorskome jeziku, crnogorskoj naciji, crnogorskoj kulturi.

Nasuprot tome Crna Gora nije imala funkcionalne ustanove koje bi je štitile od djelovanja te organizacije. Nasuprot misionarima koje je ta organizacija angažovala nalazila se gomila uhljeba i anemičnih birokrata bez emocije prema poslu koji obavljaju. Zato smo pali.

Abazovićeva je misija uspješno okončana

A onda su cijelu godinu i po dana – od jeseni 2020. do pred proljeće 2022. – naši pogubljeni, malokrvni političari svjedočili nekoj drugoj, dotad neviđenoj Crnoj Gori, neformalnome građanskom pokretu otpora i aktivnostima pojedinaca koji su organizovali proteste protiv kleronacionalističke vlasti u raznim gradovima, na trgovima, ulicama, kružnim tokovima, koji su organizovali na Lovćenu proslavu 21. maja kojoj su prisustvovale desetine hiljada Crnogoraca svih vjera i nacija.

Viđeli su hiljade građana na Belvederu koji su bili spremni poginuti zarad budućnosti onih koji će ih naslijediti. Umjesto da tu energiju građanskoga bunta iskoristi, naša je politička elita utrošila silnu snagu da je uguši – kako onda kad su podržali Vladu najgadnijega veleizdajnika među crnogorskim političarima svih vremena – Dritana Abazovića, tako i onda kad su ugušili protest protiv potpisivanja akta kapitulacije Crne Gore pred Crkvom Srbije kroz tzv. Temeljni ugovor.

Sve što je nakon toga slijedilo vodilo je rezultatu kojemu smo svjedočili 23. oktobra. Civilizacijska superiornost Ivana Vukovića i evidentni uspjesi koje je u Podgorici postigao za kratko vrijeme nijesu bili dovoljni za izborni uspjeh.

Dići ćemo se. Neće nam biti prvi put

Nije pomoglo ni to što je za njim stajala sva civilizovana politička elita u Crnoj Gori. Greške te elite, i stare i nove greške, anemičnost i odustajanje od tvrde odbrane državnih interesa pred najezdom antidržavnih i anticivilizacijskih političkih subjekata rezultirale su gubitkom na izborima.

No koliko god to nepopularno bilo, ipak treba reći da ovakav izborni rezultat umnogome govori o nivou svijesti i nivou obrazovanja onih koji su glasali na izborima. Internet, novine, portali i razni drugi mediji danas su dostupni svima. I nema toga ko može reći da nije znao da će ako glasa za Uru, Demokrate ili Evropu sad – glasati za DF. Pa ipak ih je dostina glasala.

Glasali su za šarenu lažu umjesto za očiglednu istinu. Zato treba da propadnemo – da bi se do kraja ogoljela ta velikosrpska i anticivilizacijska šarena laža. Jer što prije propadnemo, prije ćemo se dići. A dići ćemo se. Neće nam biti prvi put.

Očito je da nas iz ove civilizacijske kaljuge ne može dići postojeća politička elita. Zato nam treba nova partija, partija koju će činiti oni koji u srcu nose ovu zemlju, oni što će jasno i beskompromisno braniti svaki segment crnogorskoga nacionalnoga identiteta (ne negirajući druge), oni kojima će bastati razgrtati tminu kojom su klerikalci pomračili i vid i um crnogorskoga građanina, oni koji znaju da Crna Gora nema svrhu bez Crnogoraca.