Sloboda govora pred sudom

Piše: Adnan Čirgić

Krivokapićeva Vlada formirana nakon civilizacijskoga sunovrata 2020. godine, kad je građansko ustrojstvo Crne Gore zgaženo litijaškom čizmom, neskrivenim i brutalnim pokušajima redefinisanja Crne Gore nije postizala željene rezultate. Crnogorsko društvo još uvijek nije bilo u dovoljnoj mjeri (kao što je danas) tupo na šovinizam, nacionalno poniženje, gaženje osnovnih ljudskih prava i sl.

U toj Vladi bilo je moguće izdejstvovati smjenu ministra zato što o genocidu u Srebrenici misli isto što i aktuelni predśednik Skupštine Crne Gore koji je prihvatljiv našoj suverenističkoj i građanskoj opoziciji. (Da im nije prihvatljiv, ne bi prisustvovali śednicama koje on vodi.) Takva Vlada nije pokazala ni vjernost Vučićevoj političkoj agendi, pa ju je vrlo brzo naslijedila bolja i sposobnija. Bolja i sposobnija u sprovođenju Vučićevih ciljeva utapanja Crne Gore u Srpski svet sa što manje turbulencija i otpora.

Od tada do danas živimo naglavačke izvrnutu stvarnost u kojoj se crkva bavi politikom, a političari religijom, u kojoj se licenciraju i finansiraju vjerske škole kojima će država naknadno sagraditi zgradu dok za civilne škole i vrtiće nema para, u kojoj državotvorne političke partije rade po agendi antidržavne ideologije (kao u slučaju popisa), u kojoj niču nelegalne krstionice na pjenu od mora i metalne crkve na razvalinama praistorijskih tumula ali se ruše podgoričke stambene zgrade koje su jedini krov nad glavom onima što žive u njima, u kojoj mediji optužuju i presuđuju umjesto sudova i tužilaca, u kojoj prezumpcija nevinosti vrijedi samo za svetosavske pitomce ali nema instance koja bi zaštitila politički progonjene građanske aktiviste i sl.

Ustav je suspendovan svetosavskom dogmom, Univerzitet je u rukama Matice srpske u Crnoj Gori, sve javne ustanove su kao da im je śedište u Banjaluci. Ostala je još samo jedna, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, kojemu o glavi mjesecima radi propagandista Sedmoga bataljona Goran Danilović i svi ministri prosvjete i nauke od 2020. godine, o čemu svjedoči protivzakoniti postupak bivše ministarke nauke Biljane Šćepanović da se Fakultetu ne izda rješenje o produženju ili ukidanju licence za naučnoistraživački rad, što ni aktuelna ministarka prosvjete i nauke za dva i po mjeseca nije ispravila.

Ipak, ni satiranje ustanova ni anesteziranje ionako nesposobne opozicije nije zadovoljilo apetite Srpskoga sveta, o čemu svakodnevno svjedoče tekstovi u biltenima Srpskoga sveta – od Vijesti do In4S-a. Za nesmetano ukidanje crnogorskoga jezika, za vraćanje kapele kojom bi kao nekad Karađorđevići Vučić svoju dominaciju demonstrirao na simbolu crnogorske slobode, za proglašenje svetosavlja kao državne religije, za faktičko proglašenje svih nesrba za građane drugoga reda – potrebno je ućutkati i zastrašiti one što vaninstitucionalno upiru prstom u četništvo, klerikalizam, fašizam, šovinizam Vučićeve vlasti u Crnoj Gori.

Nema za ove skoro četiri godine nikoga od takvih koje nije pokušala satanizovati, dehumanizovati i medijski linčovati Vučićeva posluga u Crnoj Gori – od mahanja fotografijama crnogorskih kulturnih poslenika u Skupštini od strane bivšega premijera Abazovića preko Birnove skandalozne liste do propagandnih tekstova u Vijestima i na In4S-u.

Pokretanjem sudskoga procesa protiv istoričara i profesora FCJK Bobana Batrićevića zbog javno izgovorene riječi, čiju istinitost svi svakodnevno svjedočimo, ulazimo u novu etapu društvenoga života u kojoj će javno izrečena istina o popovima Srpske crkve biti sankcionisana a oni koji je izriču biti sudski i medijski gonjeni.

Danas je to profesor Batrićević, a hoće li to śutra biti neko drugi – o tome neće odlučiti Sud niti tužiteljka Šišević nego naša reakcija na skandalozni pokušaj gušenja slobode javne riječi. Odbijanje Suda da prof. dr Batrićeviću dodijeli sudnicu koja može primiti zainteresovane medije i javnost podupire sumnje u transparentnost suđenja. Spontane reakcije građana na društvenim mrežama da se profesoru Batrićeviću ispred zgrade Suda pruži podrška u vrijeme zakazanoga ročišta pruža nadu da građanski otpor u Crnoj Gori nije ugašen uprkos izostanku otpora opozicionih partija.

Jasno je da u institucijama Srpskoga sveta, a takvi su crnogorski sudovi i tužilaštvo, nema pravde ni za profesora Batrićevića ni za bilo kojega drugoga protivnika velikosrpske ideologije čije su posljedice hiljade mrtvih i milioni raseljenih širom bivše YU. Zato ako u poneđeljak, 22. januara u 9h, za crnogorske medije i Bobanove prijatelje nema mjesta u sudnici, ima mjesta na ulici ispred Suda.