Otvorena pitanja, sumnje i kontroverze ne prestaju da isplivavaju na svijetlo dana nakon što je zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Armenko donijela Mišljenje u kojem ističe da je Komisija za etički kodeks Tužilačkog savjeta, povrijedila pravo na privatnost tužioca Miloša Šoškića.
Armenko u odluci koja je donesena 23. novembra navodi da je Etička komisija prekoračila svoja ovlašćenja time što je donijela Mišljenje da je državni tužilac ”povrijedio pravila”, a takođe primjećuje da Mišljenje Etičke komisije nije ”obrazloženo niti su dati dovoljni, uvjerljivi i relevantni razlozi” kao i da ”ne sadrži analizu konkretnog slučaja”!
Podsjetimo, Komisija za Etički kodeks državnih tužilaca donijela je početkom januara prošle godine mišljenje da je tadašnji viši državni tužilac u Podgorici (sada specijalni tužilac) Miloš Šoškić, prekršio Etički kodeks u tržnom centru “Delta City” kada je njega i biznismena Zorana Bećirovića zaskočilo nepoznato lice za koje se nakon događaja utvrdilo da je novinar dnevnog lista “Dan” Vladimir Otašević. Komisija je tada utvrdila da je ”Etički kodeks prekršen jer se Šoškić družio sa osobom protiv koje je tužilaštvo pokrenulo postupak po krivičnoj prijavi (Bećirovićem)”.
Uvidom u dokumentaciju koja je pratila ovaj višemjesečni proces na relaciji tužilac Šoškić – Ombudsman -Etička komisija, postaje vidljiv obim manipulacija i skandaloznog postupanja u koje su umiješani članovi Komisije – bivši v.d. vrhovnog državnog tužioca Veselin Vučković i bivša vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić.
Odluka Komisije puna ”rupa”
Da bi laičkoj i stručnoj javnosti na najbolji način predstavili sve kontroverze i skandalozne odluke Etičke komisije koje prate ovaj slučaj, najprije moramo podsjetiti da je tužilac Šoškić, nakon što je početkom 2020. godine donijeto mišljenje da je prekršio etički kodeks, uložio pritužbu Ombudsmanu.
Šoškić je naglasio niz sumnjivih i krajnje opskurnih postupaka na osnovu kojih je donijeto sporno Mišljenje.
U pritužbi u koju je portal Aktuelno imao uvid između ostalog se navodi, da ”mu nije dato pravo žalbe na Mišljenje Komisije, što je suprotno članu 20. Ustava Crne Gore”. S obzirom da ovakva odluke Komisije ima značajne posljedice za lični i profesionalni ugled, kao i za profesionalnu karijeru, i laicima je jasno da je nedopustivo što Šoškić u ovom slučaju nije imao pravo žalbe.
Takođe se navodi da ”Komisija nije dala definicije integriteta pravednosti i nepristrasnosti državnog tužioca, koje je navodno narušio niti su obrazložili na koji način ih je narušio”.
”Puka je konstatacija da sam bio na javnom mjestu sa dugogodišnjim prijateljem, koji je saslušan u tužilaštvu u kojem čak i nijesam tužilac, pa se stoga ne može smatrati obrazloženjem”, navodi se između ostalog u pritužbi Šoškića.
Dalje se ističe da, iako je Komisija činjenice utvrdila na osnovnu obavještenja pribavljenih od nadležnih dražvnih tužilaštava, za Šoškića je ostala nepoznata sadržina dokaza na osnovu kojih je doneseno Mišljenje iako je ono objavljeno u medijima i dostupno javnosti.
Šoškić je takođe naveo da mu je Etička komisija povrijedila pravo na privatnost, a na kraju je izrazio žaljenje što se članovi Etičke komisije nijesu ponašali u skladu sa Etičkim kodeksom koji navodno štite, aludirajući na mogućnost da je njihovo Mišljenje doneseno ”pod pritiskom javnosti ili spoljašnjih uticaja”.
Skandalozno izjašnjenje Etičke komisije
Umjesto da makar uzme u obzir ono što je u pritužbi Ombudsmanu naveo njihov kolega Šoškić, Etička komisija na čelu sa Čarapić i Vučkovićem, poslala je Zaštitniku ljudskih prava i sloboda odgovor koji neodoljivo podsjeća na dekret, ili pisanu naredbu punu insinuacija, neistina i prećutkivanja činjeničnog stanja.
Skandalozni odgovor Etičke komisije upućen Ombudsmanu može da se svede na tri riječi – ”nije nas briga”!
U krajne ležerno napisanom, oskudnom odgovoru Komisija navodi da je Šoškiću uručeno Mišljenje Komisije preko dostavne službe u Višem državnom tužilaštvu, u kojem je tada Šoškić radio kao tužilac.
”Dostavljamo kopiju dostavnice kojom je preko dostavne službe u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, Milošu Šoškiću, uručeno mišljenje Komisije za etički kodeks državnih tužilaca”, navodi se u odgovoru Etičke komisije dostavljenom Ombudsmanu.
Međutim, ovdje je jasna skandalozna namjera Etičke komisije za manipulacijama, prije svega jer takozvana ”dostavna služba” u Višem državnom tužilaštvu NE POSTOJI!
Oim toga, tužilac Šoškić je u dodatnom izjašnjenju Ombudsmanu objasnio i dostavio mu sa interneta skinutu sistematizaciju radnih mjesta u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, iz čega se jasno vidi da dostavna služba ne postoji i da njemu nikad lično mišljenje nije dostavljeno, iako je to bila obaveza Komisije!
U pokušaju da se opravdaju za svoje brljotine, dalje navode ”da ne može biti govora o tome da je tužiocu Šoškiću bilo uskraćeno pravo na žalbu, jer oni donose mišljenje”. Kada su u pitanju Šoškićeve pritužbe da mu Komisija nije predočila obavještenja i dokaze, Čarapić i Vukčević su ležerno odgovorili da NIJESU OBAVEZNI, i da ih ”na dostavljanje dokaza ne obavezuje niti poslovnik niti odredbe Etičkog kodeksa”.
Što se tiče prigovora na spoljašnje uticaje i pristrasnost, Komisija je tu bila veoma drska i saopštila ”da se neće izjašnjavati”, i poručila ”da insinuacija da je bilo spoljnog uticaja, ne zaslužuje komentar”.
Ubjeđivanje i pokušaj preuzimanja uloge Ombudsmana
Osim što je insinuirala i drsko odbijala da odgovori na konkretne pritužbe, Etička komisija je pokušala da ubijedi Ombudsmana i sama sebi da ocjenu o poštovanju ljudskih prava, umjesto da su se samo izjasnili na navode pritužbe.
”Komisija smatra da donijeto Mišljenje sadrži dovoljno jasne razloge o činjenicama na kojima je zasnovano, iz kojih, takođe, jasno proizilazi, u čemu se sastoji povreda koju je svojim ponašanjem učinio podnosilac pritužbe (Šoškić)”, navodi se u odgovoru Komisije na pritužbu Šoškića koja je dostavljena Ombudsmanu.
Međutim, u odluci koja je donesena 23. novembra, Armenko je navela da je Komisija za etički kodeks državnih tužilaca Šoškiću povrijedila pravo na privatni život iz člana 40. Ustava Crne Gore i sljedstveno tome član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Ono na što treba obratiti posebnu pažnju je da zamjenica Ombudsmana nedvosmisleno našla da ”nije dato bilo kakvo činjenično utvrđenje i ocjena izvedenih dokaza pojedinačno”.
”Dakle, ovako dato Mišljenje (Etičke komisije) nije obrazloženo niti su dati dovoljni, uvjerljivi i relevantni razlozi, kao što uz izvjestan stepen (polje) slobodne procjene, nije izvršeno balansiranje i uspostavljanje pravedne ravnoteže između relevantnih suprotstavljenih javnih i privatnih interesa”, navodi se u obrazloženju zamjenice Ombudsmana kojim potpuno pobija teze iz dopisa Etičke komisije.
Jasno je da zamjenica Ombudsmana na eksplicitan i direktan način pobija sve ono što je navela Etička komisija u odgovoru na pritužbu, i potvrđuje da su sve primjedbe tužioca Šoškića na Mišljenje Komisije i te kako osnovane.
Takođe je evidentno, da zamjenica Ombudsmana stavlja do znanja da je Etička komisija postupila na sasvim neprimjeren način otvarajući niz problematičnih pitanja i produbljujući sumnju u nepristrasan rad ovog tijela, o čemu ćemo i dalje pisati.
U.P.A.