Juče ujutru oko 9 sati na portalima se pojavila vijest da je ministar prosvjete Miomir Vojinović u jutarnjem programu RTCG saopštio da “sve pripreme za drugo polugođe teku uobičajenom procedurom i za očekivati je da učenici u ponedjeljak budu u školskim klupama”. Takođe je informisao javnost da se isporuka lož ulja školama očekuje danas i da vjeruje da grijanje neće biti problem. Kasnije su nas ministri obavijestili da lož ulje nije isporučeno jer “Jugopetrol” očekuje bankarsku garanciju. Znači ni “Jugopetrol” više ne vjeruju ovoj Vladi. Vjerovatno je u pitanju neko dugovanje.
O zimskom školskom raspustu ministar Vojinović je izjavio da, kada su vremenske prilike posrijedi, postoje “globalni trendovi” i da eventualno vremensko pomjeranje raspusta “treba razmotriti u saradnji sa drugim ministarstvima, da li je neki drugi period pogodniji…” (to je kasnije predložio njegov partijski kolega ministar Damjanović).
Šta iz ove izjave može da se zaključi? Ministar prosvjete utvrđuje školski kalendar da bi učenicima omogućio nastavnu godinu i učenje po pedagoškim i psihološkim standardima zbog čega nema nikakve potrebe da razgovara sa drugim ministarstvima. Školski kalendar ne može da se prilagođava turističkoj privredi i pravi po zahtjevima Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, Ministarstva finansija, Privrene komore itd, posebno ovako kako ministar Vojinović misli bez analize troškova i koristi (cost benefit analiza). Ako misli da kalendar treba praviti zbog “vremenskog pomjeranja” (misli se klimatskih uslova), onda se mogao sjetiti prvo djece na našem sjeveru koja su snijegom zatrpana pa ne mogu stići do škola, a ne turizma.
Na početku sjednice Vlade, nekoliko sati kasnije, Vojinović je obavijestio da je Ministarstvo dobilo “par zahtjeva da se zimski raspust produži još jednu nedjelju” i pitao za mišljenje o tome Ministarstvo ekonomije i turizma. “Volio bih da čujem mišljenje da li postoji potreba za tim. Ukoliko postoji, mi smo spremni da izađemo u susret” (izašao im je u susret da produži raspust jer su rekli da postoji “potreba”!). Ministar je obećao da će se nadoknaditi radni dani, a kako će biti nadoknađeni vjerovatno će biti objašnjeno u odluci Ministarstva o odlaganju početka drugogog polugodišta. U svakom slučaju, školska godina, da bi svjedočanstva o završenim razredima bila validna, ne može biti kraća od 180 radnih dana kako je propisano Zakonom.
Učenici i nastavnici očekujte nadoknade od pet radnih subota, plus dani kada škole nijesu radile zbog dojava o bombama. Mada su po ministru Vojinoviću to bili dani onlajn nastave koje realno nije bilo. Ovo se sa subotama može izbjeći tako da se polugodište produži za dane produženja raspusta i zavši krajem juna. Samo da ove propuštene dane Ministarstvo ne proglasi za sportske dane, kada djeca ne dolaze u školu!
Premijer Abazović je bio za produženje raspusta zbog toga što su zahtjevi za produženje opravdani i pomoći će turizmu? Ovakva izjava jednog premijera je nevjerovatna jer nema obrazloženja zašto je zahtjev opravdan i kako će i koliko pet dana raspusta pomoći turizmu? Hoće li ova djeca sa raspusta da idu na skijanje i da obogate turističku sezonu? Gdje su za premijera u svemu ovome djeca, kako će nadoknađivanje radnih dana subotom uticati na djecu, na postiguća u učenju itd? Ovu sprdnju dopunila je na tviteru izjava ministra Đurovića: “Nadam se da će ova odluka doprinijeti da naši đaci više borave na snijegu kao i da će uticati na to da imamo bolju zimsku sezonu. Svi na snijeg”!
Zamislite Francuskog ministra prosvjete i Francusku vladu koji bi mimo školskog kalendara produžili djeci zimski raspust jer im je turista u Grenoblu i Šamoniju jako malo pa taj problem žele da riješe produženjem školskog raspusta.
Ove godine kako vidim samo je u Indiji produžen zimski raspust. Produžen je zbog djece, jer su vremenske prilike bile toliko loše da djeca nijesu mogla doći do škole. Da nijeste slučajno Abazoviću i Vojinoviću razmislili o našoj djeci koja zimi ne mogu doći do škole?
U toku sjednice Vlade ministar Damjanović je predložio da “treba razmišljati da od iduće godine zimski raspusti počinju od 1. februara.”
Jučerašnje izjave Vojinovića i inih opet ukazuju na haos u kojem se nalazi obrazovni sistem. Kao da nemamo ministra prosvjete nego partijskog vojnika. Ovo potvrđuje i poslijepodnevna konferencija za novinare ministra Vojinovića.
Opšti utisak je da su mnistar(ri) i premijer zaboravili na djecu zbog turizma, a da niko od njih nema bilo kakvo objašnjenje – zašto? Recimo, kako djeca na raspustu doprinose turističkoj privredi i da li i koliko doprinose? Da li se produženjem raspusta i nadoknadama utiče na proces učenja, kakve će posljedice imati djeca zbog toga i da li će ih imati? Da li ste mislili i na sve zaposlene u prosvjeti koji će raditi i subotama? Da li ćete im dodatno platiti taj rad?
Da li možete, gospodo ministri, da prilagođavate školski kalendar vremenskim prilikama kako predlaže ministar Damjanović i zašto? Da li je neka od evropskih zemalja pokrenula usklađivanje školskog kalendara sa klimatskim “globalnim trendovima” ili bi im Damjanović sa Vojinovićem to mogao predložiti?
Sljedeći utisak je da je sve ovo smišljena laž za javnost. Istina je sljedeća: lož ulja za škole još nema. Šta raditi?
Ministar Vojinović juče ujutru izjavljuje da nastava počinje kako je predviđeno školskim kalendarom kao i da će “lož ulje školama biti isporučeno danas”. Slijedi sjednica Vlade na kojoj ministar izjavljuje da su dobili zahtjeve (pominjao je i roditelje na konferenciji za novinare) za produženje školskog raspusta kao i da će pitati za mišljenje druge resore. Premijer je bio mišljenja da su zahtjevi opravdani, ministar takođe. Podršku daju i ministri SNP Damjanović i Šćekić. Iz njihovih izjava saznajemo da lož ulja još nema i da je za to kriva prethodna Vlada koja nije dobro planirala budžet (nijesu objasnili zašto tu grešku prethodne Vlade nijesu ispravili rebalansom budžeta, a mogli su).
Da li će lož ulja biti u školama do ponedjeljka? Da li je nedostatak lož ulja bio stvarni razlog da se produži zimski raspust? Da li je turistička sezona bila samo za to da ne vidimo da će škole biti opet hladne, ostaje da vidimo.