Socijaldemokratska partija Crne Gore, sa svog X Kongresa, svim progresivnim, građanskim i državotvornim subjektima i pojedincima upućuje –
PROGLAS za odbranu građanske Crne Gore
na načelima Ustava i referendumskoj odluci o obnovi crnogorske nezavisnosti i evroatlanskoj budućnosti
Političkim promjenama koje su se desile nakon izbora održanih 30. avgusta 2020.godine otklonjen je suštinski demokratski deficit – nesmjenjivost vlasti. Nažalost, kao ni 1989. godine, taj trenutak ne garantuje ni mir, ni razvoj, ni stabilnost, već se za te vrijednosti moramo boriti.
Demokratski iskorak – promjenu vlasti prati i najava potpunog raskida sa osnovnim elementima građanske, sekularne, euroatlantske i samosvjesne Crne Gore, uspostavljene referendumskom odlukom od 21. maja 2006. i Ustavom Crne Gore iz 2007. godine.
Nova politička realnost, iako značajnim dijelom uzrokovana opravdanim i realnim nezadovoljstvom građana zbog djelovanja jedne loše vlasti, dominantno je uspostavljena organizovanim djelovanjem subjekata i struktura koji su u funkciji interesa i politike druge države ili struktura koje se nikada nijesu pomirile sa suverenom i međunarodno priznatom Crnom Gorom.
Demokratskoj javnosti je potpuno jasno da se promjene nijesu desile da bi se napravio neophodan raskid sa brojnim nedemokratskim, nerijetko i kriminalnim praksama, već da je opravdano građansko nezadovoljstvo zloupotrijebljeno za nametanje jedne pogrešne i veoma opasne politike.
Kako je na Crnu Goru nasrtano spolja, bivša loša vlast im je pomagala iznutra odsustvom demokratije i vladavine prava, stvarajući osjećaj duboke društvene nepravde. Neophodno je razumjeti kako smo došli u situaciju da promjena loše vlasti na izborima ugrozi temeljne vrijednosti građanskog društva, kako bismo naučili važnu istorijsku pouku, i kako se iste greške ne bi ponavljale.
Posebno je za osudu to što su neke građanske političke snage omogućile utemeljivanje ovakve političke realnosti koju prati opšta klerikalizacija javne scene, kao i društvena atmosfera, retorika i političke ideje veoma slične onima iz 90-ih godina prošlog vijeka.
Odgovor na ukupnu društvenu i političku regresiju zato mora biti reafirmacija državotvorne politike.
Saradnja zdravih, građanskih, državotvornih, euroatlantski usmjerenih subjekata i pojedinaca, koja podrazumijeva raskid sa starim praksama, kompromitovanim akterima i tvrdoglavim odbijanjem da se uvide brojne sistemske greške u sprovodjenju državne politike, najbolji je put za suočavanje sa očigledno regresivnim socijalnim i političkim trendovima.
To je i neophodan preduslov za obnovljenu državotvornu i reformsku politiku. Ključni cilj mora biti obnova građanskog povjerenja i ponovno pokretanje jedne emancipatorske i progresivističke ideje na čijoj energiji je i obnovljena nezavisnost i ostvarena mnoga strateška i istorijska dostignuća.