Crna Gora je jedina zemlja na svijetu koja dozvoljava crkvi druge države da razvija vjerski turizam kojim se ne samo stiče ogroman profit, već se taj isti turizam koristi za prekrajanje identiteta i potiranja svega crnogorskog. Crkva Srbije ne sarađuje sa zvaničnim agencijama već ima svoje hotele, prenoćišta, turističke agencije, prevozničke kompanije… i sve to organizuje bez ijednog fiskalnog računa. Ne postoji nikakva evidencija koliko se novca slije niti koliko turista posjeti ove objekte koji su dio kulturne baštine i identiteta crnogorskog naroda.
Istoričar, mr Vukota Vukotić tvrdi za Pobjedu da se izraz vjerski turizam zloupotrebljava i da je pogrešno shvaćena primjena vjere i vjerskih osjećanja ljudi.
Promijenjen motiv dolaska
Kako ističe danas se razlikuje ili je znatno promijenjen motiv ljudi koji obilaze sveta mjesta, koja su svedena na znamenitosti.
– Povlađivanje i prilagođavanje tome od strane crkvenih vlasti dovodi do prenamjene ovih mjesta. No, zloupotreba svetih mjesta je najviše ispoljena kada se njihov značaj za narod i kulturu koristi radi postizanja određenih ciljeva, koji su sve sem vjerski – poručuje Vukotić.
Objašnjava da se od skoro samih početaka hrišćanstva, a i ranije u paganskim religijama, znalo za hodočašća, od čega je danas izrastao pojam vjerski turizam.
– Međutim, danas smo došli do potpunog iskrivljenja tog pojma, jer niti više vjerski zanos vodi ljude ka svetinjama i manastirima, niti se tu više radi o nekim običajima vezanim za posjećivanje određenih svetih mjesta. Od najstarijih vremena imamo poznate rute i svetilišta koje su posjećivali vjernici, od Apolonovog hrama u Delfima, mnogih proročišta, do hrama u Jerusalimu za Jevreje, zatim Svete zemlje u hrišćana ili čuvenog El Camina do Santjaga u Komposteli u Španiji, do hadžiluka u Meku i Medinu kod muslimana – objašnjava Vukotić.
Dodaje da danas i u posljednjih par decenija prisustvujemo jednom, više ne možemo reći činu, već zahvatu, u kom se vjerski objekti, kao dio kulturne baštine i identiteta ovog naroda, koriste od strane crkve druge države u svrhe preoblikovanja istorije i identiteta.
– Očigledan primjer toga je Manastir Ostrog, koji je u posljednjim decenijama centar vjerskog turizma, a koji se obilato koristi za propagiranje tuđe politike i tako sve manje biva, ono što bi morao biti, crnogorsko svetilište i stub vjere crnogorskog naroda, a u kom su svi vjernici dobrodošli. Danas svjedočimo da su baš Crrnogorci najmanje poželjni u njemu – kaže Vukotić.
Ali, po njegovim riječima, posljednjih decenija, naročito do pandemije kovida-19, to što zovemo vjerski turizam je u ekspanziji.
– Vjerovatno da bi bolje usporedbe bile sa periodom prije Jugoslavije ili u doba Kraljevine Crne Gore, kako bismo stekli pravilnu sliku o tome koliko su današnji manastiri i drugi vjerski objekti u Crnoj Gori devastirani i koliko im je promijenjena uloga. Manastir Ostrog je i prije bio stjecište vjernika, Cetinjski manastir se nalazio u srcu vladalačke ideologije dinastije Petrović-Njegoš, ali nikada kao sada nijesu bili u funkciji prekrajanja identiteta i sticanja profita. Danas je to sve na nekom drugom nivou, za koji nijesam siguran da odgovara potrebama i realnim osjećajima vjernika – kaže Vukotić.
Slično se, kako ističe, dešava i u katoličkim vjerskim objektima.
– To najbolje možemo vidjeti na primjeru Gospe od Škrpjela, koja je danas nezaobilazna tačka turističkih tura Boke. Slično vrijedi i za Katedralu Sv. Tripuna u Kotoru, jednu od najstarijih na istočnoj obali Jadrana. Evropski i svjetski trendovi na ovom polju su i te kako usvojeni i primijenjeni i kod nas. Nažalost, osnovni motiv je sticanje profita i sve više se gubi njihova duhovna dimenzija, čak i kod domicilnog stanovništva, koje je i podiglo te objekte za svoje vjerske potrebe – objašnjava Vukotić.
Zadnjih godina, kako je dodao, crkve postaju korporacije.
– Ogromni prihodi od vjerskog turizma slivaju se u njihove kase, pa vidimo da se prilagođavaju pravilima tržišta i nadograđuju svoje ponude. Zato i imamo pojavu da crkvena organizacija bude vlasnik hotela, prenoćišta, turističkih agencija, prevozničkih kompanija. Koliko je sve to po zakonu ne znam, to je pitanje za neke druge adrese, ali definitivno se time oni udaljavaju od svoje biti i onoga što trebaju da budu – kaže Vukotić.
Slaže se da je zadnjih godina interesovanje veliko za posjetu, ali ne vjeruje da je do toga došlo naprasno.
– Crkve su se prilagodile zakonima ponude i potražnje. Jer suština je u tome da vjerski turizam nema skoro nikakve veze sa religijskim osjećajima ljudi, već je jedna vrlo profana kategorija u okviru ukupne turističke ponude neke zemlje. U tom smislu, siguran sam da se broj vjernika smanjuje iz godine u godinu – kaže Vukotić dodajući da je Manastir Ostrog već značajno izgubio na onome što je njegova osnovna funkcija.
Transformacija hodočašća
– Njegova transformacija u centar vjerskog turizma, a ne više odredište religijskog hodočašća i poklonjena svecu, skroz je obesmislila njegovo postojanje. Uz to, on je pretrpio i brojne arhitektonske izmjene, pa sada je ujedno i devastirano kulturno dobro. Upravo kroz njegovu transformaciju najbolje možemo pratiti na djelu sve zloupotrebe koje su na snazi u posljednjih par decenija u Crnoj Gori. Na taj način je i izgubio svoju stvarnu funkciju, da bude svetilište u koje sve religije rado dolaze i pretvara se u socijalno-propagandni punkt SPC – tvrdi Vukotić.
Što se tiče priloga i ostavljanja novca od strane vjernika kaže da su crkve od toga živjele od kada su nastale.
– Isto je u svim religijama i od početka istorije. Moć vjerovanja je ta koja pokreće ljude da doniraju svoje bogomolje i vjerske organizacije. Kao što sam rekao, danas crkve postaju korporacije i dobro su ušle u trku za profitom. Oni koji su se milenijumima borili protiv lihvarenja, kojima je skromnost života u korijenu učenja, odavno su se pretvorili u veleposjednike. Stoga, ne može se reći da je posrijedi neko zavođenje naroda, koji daje crkvi veliki novac, jer to je praksa odavnina. Zapravo, ono što je zabrinjavajuća pojava, a koja bi trebala biti mimo svih kanona, je prodaja oproštajnica grijeha. Ova pojava nije novina, katolička crkva je prodaju indulgencija sprovodila još u srednjem vijeku, ali je otpor prema toj pojavi izazvao reformaciju u Evropi – kaže Vukotić dodajući da je danas u Crnoj Gori ona uveliko raširena društvena pojava ili bolje rečeno anomalija.
– Sumnjam da imamo nekoga kao Martina Lutera, koji bi stao tome na kraj – poručio je, na kraju, Vukotić.
Ratković: Agencije nemaju saradnju sa crkvama i manastirima, nemamo evidencije o posjeti
Kada je u pitanju vjerski turizam prof. dr Rade Ratković, dekan Fakulteta za biznis i turizam iz Budve, kaže da nemamo opipljive rezultate.
– Neki se tim sporadično bave, ali to nije pravi vjerski turizam, već su to manastirske ture, posjete Manstiru Ostrog uglavnom. To nije u sklopu hodočasničkog turizma i nečeg slično nego izlet koji ima u fokusu manastire – kaže Ratković dodajući da država nema posebnu strategiju za vjerski turizam nego je to u sklopu opšte, ali da je teško bilo šta sprovesti jer nema saradnje sa crkvama i manastirima.
Nekada u Kotoru, prije 20 godina, nakon bombardovanja, popovi nijesu davali engleskim turistima da uđu u crkvu nego su tvrdili da su oni njihovi neprijatelji koji su ih bombardovali i da je ovo srpska zemlja.
– Nema predusretljivosti. Mi imamo u samoj Boki sedam hodočasničkih mjesta, objekata, ali to nije stavljeno u programe. Zloupotrebljavaju i šire političku propagandu na ovaj način i neće da sarađuju sa agencijama – tvrdi Ratković.
Ulaz u manastire za grupe dva eura po osobi
Vjerski turizam nema adekvatnu zastupljenost u ponudi lokalnih i nacionalne turističke organizacije, već je on prepušten individualnim turističkim agencijama i taksi prevoznicima koje organizuje Crkva Srbije.
I tako na brošurama, prospektima i razglednicama, koje promoviše nacionalna TO, strani turisti ne mogu vidjeti Cetinjski manastir ili Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici i tako dalje.
Kako su Pobjedi kazali pojedini predstavnici ovih agencija ulaz se naplaćuje turističkim grupama i to do dva eura. Za to agencije ne dobijaju fiskalne račune. Takođe, sve više manastira ima svoje kustose pa je to slučaj i sa Hramom Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Sa kustosom turisti obilaze hram uz falsifikovana predavanja u kojima se svojata crnogorska istorija i kultura i naziva srpskom.
Krivo vam je jer nemate vernike, nemate crkve, manastire i ne zarađujete ništa.
Manastir Ostrog je tzv.renoviranjem tako strašno kičasto unakarađen, falsificiran i pretvoren u nešto što izvorno nije bio, a bio je ponos CRNE GORE.