Piše: Slavko Mandić
Poludio je svijet. A od ono malo neizluđenih, većina su licemjeri i gledaju kako i na koji način da se domognu plijena. Da otmu, i niko im ništa za to neće učinjet, jer će otimačinu podijelit na ravne časti, kako bi u drugi krug, i svaki sljedeći od poznatih Danteovih devet, zasluženo ušli ne znajući đe i kod koga idu. To su avetinje koje su pripale nama, nesvjesne i nesavjesne, sramotne blijede kopije izopačenih likova, umišljene, po pravilu neobrazovane, prilično umno ograničene. Njima se dodijele pozicije u vlasti kako bi mogli da se svete bivšima i da u svoje torove ućeruju grđe od sebe, ako uopšte takve mogu da pronađu. Za to vrijeme prodate izdajničke duše uživaju blagost gospodara, koji im bači kost kad god treba, a šutnuće ih čim završe prljavu rabotu. Tome i služe izdajnici, čija će bruka, koja se u tradicionalnom narodu kakav je crnogorski ne prašta, ostati dovijeka da sramoti pokoljenja.
Živjeli smo u vremenima totalitarnih sistema i nagledali se svega i svačega. Ali nikada ovakvog moralnog posrnuća i ljudske gluposti u akciji, bezobrazluka, nevaspitanja, osionosti i svega što je antipod ljudskom rodu. O tome svakodnevno svjedoče sami lideri brojnih političkih partija, koji se zaklinju u sopstvenu glupost, misleći da na taj način brane svoje zlodjelo, proisteklo iz potpune izopačenosti vlastitih malih mozgova. Pocjenjujući narod do krajnje mjere, misleći valjda da je gluplji od njih samih, ovaj kolektivitet, satkan od pakosti i zlobe, laži i obmana, saopšti im koliko su srećni što im se život na bolje obrnuo potpuno od 30. avgusta 2020. godine, kada je ta klerošovinističa družina pobijedila na izborima i postala kalif umjesto kalifa. Bez stida, družina svjesno plasira laž služeći se Gebelsovom doktrinom da tri puta ponovljena laž postaje istina. Koliko god je jasno da to ne može proći i u najzaostalijim društvenim modelima jednoumlja, oni neće odustati. Otvoreno će slagat da se živi mnogo bolje. Da za platu narod može i na Bahame. Da na trpezu ima ka na švedskom stolu u Hajatu. Da je zemlja napredovala na evropskom putu i da je nijesu prezadužili tajno i trajno, uzimajući za sebe koliko smatraju da mogu i da im pripada. Pogašena preduzeća i kompanije su, po maloumnim ekspertima plod razvojne politike pa zato danas nema jednog broja kompanija i preduzeća koja su zapošljavala više hiljada crnogorskih građana.
Za učinjeno optuže bivše, bez ikakvog objašnjenja. I tu se završava priča načinjena u crkvi Srbije, odakle je sve i poteklo, po zadatku srbijanskog apsolutiste i uputima Putinove kamarile. Narodu je ostavljena mogućnost da trajno žive litije, koje će se pokrenuti kad bude postalo jasno da se vlast gubi i da enormna nesposobnost i neznanje samo mogu jedno ali ne i sve vrijeme da traju. Ako im je ko i vjerovao, poslije brojnih razotkrivanja njihovih marifetluka, krađa i prekrađa, takvih je iz dana u dan sve manje. Prirodno, jer su njihovo djelovanje ośetili na svojoj koži. I kletve popova, ako slučajno ne poslušaju, od kojih se koža ježi. Jer ta udružena kasta sa pravoslavljem nema ništa zajedničko. Sijući strah od pomame koju će pomoću kletvi izručiti na narod ako ne bude činio kako oni zbore, bradati će im ostaviti mogućnost da spas potraže na litijama i da ih naiju iz one teće okle svi uzimaju jednom ožičicom. Sujevjerni, sa malo znanja, obneviđeli od mržnje koja im je usađena, oni se, čak i sa pozicija liderstva, predstave na jedini mogući način. Istinom o sebi, koja progovara iz njih samih. Zato nije nikakvo čudu što jedan od takvih poruči narodu da ne može da glasa za nekoga ko nema svoju đecu. Takvima koji nemaju ni kučeta ni mačeta se ne može dati da vode našu đecu, reče u čovjekoliki nenormalac, nesvjestan onoga što je izgovorio. I sad od takvoga traže izvinjenje. Čudno u najmanju ruku, jer što će od takvoga izvinjenje onima kojima je poslao tako jasnu poruku? On to misli, koliko se god puta izvinjavao. TO treba prezreti, i ništa više od toga. A ne davati mu značaj i mogućnost da se iskupi za glupost.
Oštećena i poprilično razbijena Crna Gora po svim šavovima, ogrezla u nezakonitim radnjama vlastodržaca, živi svoje propadanje. I kao da se ništa ne dešava. Urušeni sistem ne reaguje na kršenje zakona. Pacijenti nam po bolnicama umiru. Ljekova nema za spas. Inflacija divlja. Cijene prehrambenih proizvoda takođe. Odlazi iz zemlje ko god može. Sad se i ljekari spremaju da idu đe im je bolje. Za njima će i ostali. Tako izgleda napredak kojim se hvale vlastodršci, slaveći dvogodišnjiću ubijanja vlastite države.
Evropa i Amerika ih mogu spriječiti da nastave sa haosom koji siju po Crnoj Gori. Oni su ih i doveli, pa za njih moraju biti odgovorni. Samo je pitanje da li je jednako veliko licemjerstvo Evropljana kao što je ovo domaće zlo? Jer, ako ih nije zabrinulo ono što su već znali o izbijanju građanskog rata ukoliko tadašnja opozicija ne pobijedi na izborima 2020. godine, povezanost rukovodećih stutktura sa pojedinim kriminogenim klanovima, pljačka državne imovine. Ako im ništa ne znače provjerene informacije sa sky aplikacija i svojih službi o svemu što se na ovom našem prostoru dešava, onda nam ga je đavo izio.