Dritan kao Agim Rugoba – ili kako se podrivaju temelji države ”temeljnim ugovorom”

Za aktuelno.me

Piše: Dmitar Komnen

Kada smo se već navikli i pomalo slobodarski navukli na učestale promjene vlasti i padanje vlada, neće nam teško pasti ni padanje trenutno aktuelne vlade Dr. Dritana, te njeno razbijanje o hridi nerealnih joj očekivanja za uspostavljanje stabilokratije po uzoru na malog Tita u pokušaju i de facto šefa pomenutog nam doktora – Aleksandra Vučića. Potpisivanje tzv. Temeljnog Ugovora sa svetosavskim kultom koji trenutno uzurpira naziv “Srpska Pravoslavna Crkva” pokazaće se kao autodestruktivno kada je u pitanju karijera ovog ambicioznog i nadasve kovrdžavog političkog oportuniste.

Agent BIA, pod kodnim imenom “Šok”, budući svojim musolinijevskim stasom i jednakom dozom seksualnih frustracija savršen profil za diktatora, ili autokratu, takođe, nalik njemu sličnim profilima ljudi, pati od teških deluzija i patološki narcisoidnog osjećaja samobitnosti. To izbija iz svakog njegovog stava, gesta i obraćanja, posebno otkad se zapremijerio i umislio  da će još dugo vremena biti u toj fotelji, planirajući redekoraciju kabineta i renoviranje svojih stambenih objekata. Što bi Kesić rekao: “Budala!”. To ide tako daleko da uopšte ne vidi kako potpisivanjem tzv. Temeljnog Ugovora potpisuje i svoju političku propast.

Razmišljam o tome kako su mu njegovi BIA šefovi dali kodno ime “Šok”. Namjerno posprdno, aludirajući na albanske stereotipe i ako promovisanje istih nije bila direktna namjera našeg umjetnika i publiciste Mihaila Radoičića koji je kreirao lik Šoka. A onda se sjetim i jednog lika iz serije “Konak kod Himlije”. Lik u seriji se zove Agim Rugoba. Radnja serije se odvija u vrijeme Drugog Svjetskog Rata, a u seriji Agim je Albanac koji radi za tajnu službu vlade Karađorđevića. Svi drugi likovi u seriji ne mogu se čudom načuditi kako to Albanac da bude servilan srBskoj vladi prezrenoj i izgnanoj od sopstvenog naroda. E pa takav je i naš Dr. Dritan, tipični Agim Rugoba, s tom nesrećom da nije fiktivan lik kao u pomenutoj bosanskoj seriji, već (sada svima očigledno) prominentni agent strane službe (BIA).

Kada smo već zagazili u ove konspirativne vode, ja bih rado zaplivao malo dublje u iste. Pred kraj svog života, više puta, pokojni Risto Radović je potvrđivao činjenicu da je Crnogorska Pravoslavna Crkva bila autokefalna i samostalna i da je postojala vijekovima prije SPC. Đedo je imao sasvim lične i sebične motive za tako nešto – nije želio da mu se iko iz Beograda miješa u njegovo pastirstvo i da udara na njegovu autonomiju, pa makar se odvojio od SPC i on sam postao poglavar Crnogorske Crkve. Znamo da Risto ni patrijarha Pavla, a ni Irineja nije zarezivao koliko suvu šljivu. Oni nijesu imali moći niti snage da se bore s njim, u tom smislu. Ali, Porfirije je jedna drugačija vrsta svetosavske zvjeri a koja je u Vučiću prepoznala sebi dostojnog gospodara. Kad već plivamo po ovim konspirativnim dubinama, reći ću nešto što mnogi Crnogorci i Srbi misle – Risto je namjerno uklonjen sa istorijske scene, da ne kažem “likvidiran” kako bi oslobodio prostor za širenje Srpskog Sveta. Koliko je puta Risto prozvao Vučića kao najvećeg izdajnika u istoriji srpskog naroda? Mislite da bi takav psiho nalik malom Aleku oprostio takvo podrivanje njegove uloge i autoriteta kao svesrpskog oca, imajući na umu da je bio patron ljudima koji su svoje protivnike pretvarali u ćevape (bukvalno)?

Kada su uklonili problematičnog Đeda postavili su, svi znamo kako skandalozno, njima poslušnog popa Mićovića da uzurpira tron Sv. Petra Cetinjskog. Nazivam ga “pop Mićović” jer su ga usput lišili arhiepiskopske titule i episkopskog savjeta i svih dostojanstava i privilegija jednog tobože Mitropolita kako bi mu što bolje i jasnije pokazali đe mu je mjesto.

Odstranjivanje problematičnog Đeda i instaliranje servilnog Jadonikoja bio je prvi značajni potez u Vučićevom planu da duhovno i politički okupira Crnu Goru. Sljedeći korak je potpisivanje ovog đa’oljeg “Temeljnog Ugovora”.

Potpisivanjem tog temeljnog ugovora, svetosavski kult koji uzurpira ime Srpske Pravoslavne Crkve, želi da replicira svoju dominaciju i duhovno nasilje koje sprovodi u Srbiji. Znate li šta se desilo u Srbiji nakon potpisivanja temeljnog ugovora između svetosavskog kulta i države? Istog trena su sve pravoslavne zajednice u toj državi postale diskriminisane i na razne načine im je stavljeno do znanja da svetosavski kult ima duhovni monopol nad Pravoslavljem u toj zemlji. U Srbiji niko osim svetosavskog kulta nema pravo da gradi pravoslavne hramove i bude pastir pravoslavnih vjernika. Uzmimo za primjer to da su hramovi pravoslavnih Rumuna u Srbiji bili rušeni i da im je bila zabranjena izgradnja novih hramova, a sve na osnovu temeljnog ugovora između svetosavskog kulta i države Srbije. Isto se dešavalo i sa makedonskom i drugim pravoslavnim crkvama u Srbiji.

Pročitao sam nacrt temeljnog ugovora sa državom Crnom Gorom – u istom postoje naznake želje svetosavskog kulta za monopolom nad Pravoslavljem u našoj domovini. To znači da će nakon eventualnog potpisivanja takvog ugovora doći neki bager da ruši hram Sv. Ivana Crnojevića na Cetinju, da nama kao Crnogorcima neće biti dozvoljeno niti moguće da gradimo nove hramove i manastire bez odobrenja svetosavskog kulta i njihovih namjesnika na ovoj teritoriji.

Mnogi Crnogorci ne razmišljaju u ovim kategorijama i ovim dimenzijama. To je razlog zbog kojeg se obraćam ovim povodom i na ovaj način. Potpisivanje temeljnog ugovora sa svetosavskim kultom je podrivanje svih duhovnih i istorijskih temelja Crne Gore. Potpisivanje temeljnog ugovora je udaranje na temelje stabilnosti i prosperiteta ovog društva. Vlada će (nadam se) pasti oko tog pitanja – što znači novu stagnaciju sistema i nove političke dilove od kojih će većina naroda ućariti samo nemaštinu i glavobolju. Ako Vlada opstane i potpiše taj ugovor – to će prozvesti ogromnu političku nestabilnost, nacionalne tenzije i ko zna kakve sve pošljedice po društvo. Ali, siguran sam da Crnogorci neće skrštenih ruku gledati kako im svetosavski kult negira duhovni život i uspostavlja monopol nad Pravoslavljem, a koje je svoje najdublje korijene na Balkanu upravo puštilo ovđe u Crnoj Gori prije mnogo vijekova.