Potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić kazao je u izjavi za portal Aktuelno da je nedovršeni konak koji je Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) bez dozvole gradila kod Ulcinja nevoljno uklonjen i to samo zato što su se lokalni mještani pobunili protiv ovog ilegalnog projekta Srpske crkve. Vučinić ističe da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori privilegovana i da svesrdno sarađuje sa pojedinim državnim institucijama koje joj omogućavaju nelegalnu gradnju, devastaciju i nekontrolisanu ekspanziju.
“Bespravno podignuti objekat u Ulcinju srušen je samo zato što mu nije bilo mjesta unutar albanske zajednice koja tu živi. Ona je to zahtijevala i vlast ga je nevoljno uklonila. Da su Crnogorci išta tražili ne bi dobili. Decenijama Crnogorska crkva traži, moli i preklinje da joj se dodijele placevi za gradnju crkava u nekim opštinama, a one nam samo dijele obećanja i osmjehe. Za to vrijeme cijelom zemljom se grade beogradski manastiri, čak i dva ruska, kao centri otpora i misije uperene protiv državne cjelovitosti i državnoga uređenja. U njima obitava neki svijet porijeklom sa širokoga prostora od Knina do Sibira. Vrlo uspješno preoblikuje svijest ovoga naroda, koji na litijama masovno pokazuje ljubav prema Srbiji u ravni sa Šumadincima, a to im je i cilj”, kazao je Vučinić u izjavi za Aktuelno.
On dalje navodi da su planovi tih krugova više nego jasni.
“Da bi na koncu ta svijest, na nekim izborima, preoblikovala državu u beogradsku koloniju ukrašenu ruskom pomorskom vojnom bazom u Baru, u sred Evrope, naoružanu dalekometnim raketnim oružjem, prijeteći uperenim ka evropskim metropolama. Tako bi Srbija osnažena silom jedne velesile mogla da trguje svoje interese, ulažući za njih našu krv i živote. U konačnici, provociran ruskim prisustvom u sred Evrope, neko bi nam potpirio sukob i završili bi smo u građanskom ratu i ratu s Evropom, izgubili ga, kako je pravilo, poput Srbije izgubili dio teritorije, a mi išli da se potucamo pod izbjegličkim šatorima po bijelome svijetu. Sva sreća što smo pod zaštitom NATO-a, Amerike i Njemačke i imamo naklonost i razumijevanje suśednih država, posebno Hrvatske, kojima bi trebalo da budemo duboko zahvalni što odavno nijesmo uplivali u krv i ostali bez djelova teritorije”, rekao je Vučinić.
Vučinić ističe da u ovoj zemlji ne stanuje njeno dostojanstvo niti ona raspolaže s punom vlašću nad sobom.
“Izmješteni su u Cetinjski manastir i nalaze se u rukama katunskoga nadpopa, koji rukovodi cetinjskom filijalom Beogradske patrijaršije. Cijela administracija se dala u trgovinu s njim i Beogradskom patrijaršijom jedinom robom koju imaju – državnim autoritetom, imenom i ugledom koje su stvarali naši preci, kulturnom baštinom, nacionalnim identitetom i prostorom na koji su beogradski popovi protegli suverenitet Srbije. Pravosuđe se trudi koliko može da im u tome pomogne. Izviđa slučajeve u kojima su se beogradski popovi ogriješili o Krivični zakon na način i s namjerom da ih ne procesuira”, kazao je Vučinić koji ističe da se presudama u njihovu korist rugaju pravdi i zakonima ove zemlje.
Vučinić podsjeća da je prije tri godine Vrhovni sud bez ustezanja potvrdio presudu Okružnoga suda u Bijelome Polju, da je crkva Svetoga Đorđa na Kruševcu u Podgorici, koja je bila u vlasništvu Ministarstva kulture, dakle države, imovina Beogradske patrijaršije.
“Koliko pretprošle godine, službenik Sektora za upravljanje i zaštitu državne imovine iz Šavnika, potpisao je rješenje kojim se izvjesna državna imovina u selu Dubrovsko upisuje na Beogradsku patrijaršiju. Nadležna ministarstva su se saglasila da se na Glavici u Danilovgradu gradi beogradska saborna crkva, i to u apsurdnom stilu, koji nema poveznicu s crnogorskom graditeljskom tradicijom. Takva je i ona u Baru i ona u Mojkovcu. Uz to, obje su ofarbane drečavim bojama po ugledu na kanarince, kako to oni vele, da izbiju oči Dukljanima i crnogorskoj fukari. Porodica koja čuva Vladimirov krst dozvolila je da se milenijumska tradicija njegovoga iznošenja o Trojičinudne na Rumiju, stavi u funkciju velikosrpskih imperijalnih ambicija. Predala ga je Amfilohiju u ruke i lišila podrumijske katolike i muslimane toga dijela identiteta”, navodi Vučinić.
Ističe da je nadležno ministarstvo, prije neku godinu, dozvolilo Beogradskoj patrijaršiji da staru i prelijepu školsku zgradu u selu Brčeli pretvore u manastirsko zdanje unutar manastirskoga kompleksa u kome je stolovao car Šćepan.
“U tome manastiru bila je državna stolica sedam godina, od 1667. do 1774. godine, i u njemu je sahranjen car Šćepan. Čim su se dofatili uprave nad manastirom, bijesni beogradski popovi su mu slomili grob a kosti bestragali. Onovremeni suveren bez čijega prisustva se grob njegovoga prethodnika, suverena, cara Šćepana, nije smio otvoriti, taj užasni zločin kakav nije zabilježen, mudro je i sramotno prećutao. I druge adrese koje bi ovim aktom trebalo da budu isprovocirane mudro ćute. Ta grobna tišina koja se širi, ne samo oko ovoga skandala, liči na labudovu pjesmu ove države. A ja sam postiđen što je moja domovina, zemlja epskih junaka koji su je stvorili, postala zemlja trgovaca koji su je cijelu stavili na prodaju. Ali dok je ijedan od nas potomaka onih koji su je stvarali i za nju krv prolivali živ i spreman da je brani, neka se njeni neprijatelji uspjehu ne nadaju”, poručio je Vučinić.
B.K.
Pa Beogradski manastiri oduvijek su imali najviše vjernika u CG