“Kada je Crna Gora u pitanju, niti imamo želju, ni mogućnost, niti je to naša politika da se trkamo sa bilo kim u naoružanju jer bismo tu izgorjeli brzo”, kazao je Bošković u intervjuu za Pobjedu.
Nedavno ste u Izraelu potpisali ugovor o nadogradnji oklopnih vozila vrijedan 35 miliona dolara. Prije toga, ugovor o nabavci tih vozila sa američkom Oškoš kompanijom vrijedan 35 miliona eura. Kako će se finansirati ova nabavka i gdje će se koristiti ta oprema?
BOŠKOVIĆ: Ugovor sa Izraelcima vrijedan je 31,6 miliona eura. Važno je da je finansiranje od strane države Izrael. Računamo da u roku od mjesec, od dolaska vozila u Crnu Goru, da se završi instalacija njihovih borbenih stanica. Ta instalacija će odložiti operadvnu upotrebu za samo mjesec dana.
Ovo radimo prije svega zbog nacionalnih prioriteta. Imamo obaveze kao članica NATO, ali uvijek se prvo rukovodimo nacionalnim potrebama, nacionalnim prioritetima i to usaglašavamo sa NATO kroz definisanje ciljeva sposobnosti. Ova vozila će se koristiti u Crnoj Gori za potrebe njene odbrane i bezbjednosti. U slučaju potrebe za misije i vojne vježbe, ova vozila će ići i preko granice. To je višestruka upotreba i ne bih se ograničavao samo na to, da je to zbog kolektivnog sistema bezbjednosti, već prije svega zbog nacionalnog interesa.
Pomenuli ste i nabavku četiri nova helikoptera Bell 505 Jet. Koja će biti njihova cijena? Da li ste u međuvremenu prodali neki od “gazela” helikoptera?
BOŠKOVIĆ: Nijesmo, nažalost, prodali “gazele”. Takvo je tržište trenutno, teško ćemo dobiti onu cijenu koju smo mi predvidjeli. Najvažnije je da nađemo neke druge modalitete. Da za specijalne potrebe policije, usmjerimo određene “gazele” i da vidimo da li na taj način možemo da ih iskoristimo.
Imamo 13 +1 “gazelu” koju je moguće koristiti. Četiri je moguće koristiti uz dodatna ulaganja, ali najveći problem je nedostatak rezervnih djelova, jer je ona odavno prestala da se proizvodi i to trenutno izaziva najveću nedoumicu kad je u pitanju korišćenje tih “gazela”, zato smo ljetos i donijeli tu odluku da ih sve prizemljimo i krenemo u nabavku BELL helikoptera.
Još uvijek smo u pregovorima sa BELL-om oko te nabavke. Siguran sam da ćemo već sredinom 2020. godine imati nekoliko primjeraka, ako ne i sva četiti komada u sastavu jedinica Vojske Crne Gore. To je neophodno da bismo nastavili kvalitetno obuku pilotskog kadra i za neke misije koje VCG radi.
Parlament je odobrio slanje do dva vojnika u NATO misiju u Irak. Jeste li već utvrdili pravila rotacija i da li imate u planu povećanje broja vojnika?
BOŠKOVIĆ: Nijesmo još razmišljali o povećanju broja vojnika. Uradili smo to zbog naših interesa, a ne zbognečijegpritiska ili traženja. Pokušavamo logističke kapacitete podići na mnogo veći nivo. Neka zanimanja i specijalnosti koja postoje u misijama, želimo da izgradimo jer ne postoje u jedinicama VCG. To smo definisali kao jednu od ključnih potreba za razvoj logističkog kadra u VCG. Za sada je ideja da ide jedan po jedan pripadnik Vojske uz mogućnost rotacije po dva. Za prvu iteraciju ići će jedan, na šestomjesečnoj osnovi. To zavisi ne samo od naše zemlje, već i od mogućnosti i potreba same misije.
U Crnoj Gori je nedavno boravio NATO kontrahibridni tim. Dosta se pričalo o tom timu, ali ne i tome šta je bio njihov zadatak, niti koje činio te timove…
BOŠKOVIĆ: Upravo je to bila ideja da se mnogo ne priča. Mi smo dobili izvještaj koji je klasifikovan. Crna Gora je i u NATO prepoznata kao zemlja koja je pod stalnom hibridnom prijetnjom trećih strana. Ovo je prvi NATO tim koji je upućen u neku zemlju i eksperti iz Crne Gore su u saradnji sa nj ima razmijenili iskustva i informacije i definisali veliki broj zaključaka. Institucije sistema u Crnoj Gori rade na implementaciji tih zaključaka.
Vojska Crne Gore modernizovala je kopnene snage i vazduhoplovstvo, ali u Mornaricu (osim konverzije raketne topovnjače u patrolni brod) nije bilo previše ulaganja. Imate li to u planu?
BOŠKOVIĆ: To je trenutno najveći izazov sa kojim se Ministarstvo i Vojska srijeće. Nešto zbog nasljeđa, nešto zbog koncepcije, a velikim dijelom zato što je Mornarica skupa igračka, zahtijeva ogromna sredstva. Pokušavmo i to pitanje da riješimo. Da se riješimo dva velika broda, dvije fregate koje postoje i da na bazi te zamjene nabavimo dva patrolna broda. Završili smo ovu raketnu topovnjaču, kao i drugu koja je ušla u proces konverzije. Računamo na donaciju SAD za četiri patrolna broda. Trebaće nam malo vremena, ali ćemo i ovaj vid vojske dovesti shodno potrebama države.
Vjerujete li u priču o trci u naoružanju u regionu? Srbija je nabavila ruske helikoptere MIG -29, Makedonija nabavlja 110 oklopnih vozila. Hrvatska kupuje izraelske eskadrile F 16 vrijedne skoro pola milijarde eura.
BOŠKOVIĆ: Ne vjerujem. Više vjerujem u to da su ti kapaciteti dovedeni do kraja i s obzirom da svi crpimo isti kapacitet iz JNA, morao je doći momenat da se mora obnoviti i ljudima koji nose uniformu obezbijediti kvalitetna materijalna osnova da obavljaju dužnosti. To, prije svega, dovodim pod taj kontekst. Kada je Crna Gora u pitanju, niti imamo želju, ni mogućnost, niti je to naša politika da se trkamo sa bilo kim u naoružanju jer bismo tu izgorjeli brzo.
Mislite da nijesmo dorasli regionu?
BOŠKOVIĆ: Ne mislim da nijesmo dorasli, nego finansijska sredstva nijesu dovoljna da bismo mogli bilo kome da pariramo u okruženju, već to na mnogo pametniji način koristimo. I kad su helikopteri bili u pitanju, nijesmo se vodili borbenim helikopterima, već onim koji mogu da posluže i za crninu potrebu. Kada su u pitanju oklopna vozila, nijesmo išlj na skupe oklopne transportere već smo uzeli ono što može da se prilagodi vojsci. Siguran sam da sa ovim što posjedujemo i kvalitetom u ljudskom kadru možemo odgovoriti bilo kom izazovu i zadatku ili agresiji na granici ili na teritoriji Crne Gore.
Kako tumačite izjavu Aleksandra Vučića da prati Što Crna Gora kupuje i od koga? Pratite li Vi što kupuje Srbija i od koga?
BOŠKOVIĆ: S obzirom na to da se bavimo ovom profesijom, ako želimo da se bavimo na odgovoran način moramo da se informišemo šta drugi rade, ne samo šta mi radimo. Cma Gora nije nikome prijetnja. Sve ovo što radimo, radimo zbog nacionalnih potreba, zbog naših granica i našeg članstva u NATO savezu, a sve ostalo su špekulacije i zlonamjerne kvalifikacije.
Kada se može očekivati instalacija radara u Crnoj Gori, koji je NATO donirao našoj zemlji? Da li bi NATO mogao da donira i drugu opremu, imajući u vidu daje dosta saveznika koji to čine?
BOŠKOVIĆ: Bitno je da kontrolu našeg neba uzmemo u naše ruke. Iako u početku nijesmo imali razumijevanja od strane NATO, argumentima smo ih ubijedili daje dobro da preuzmemo kontrolu našeg neba. Smatrali su da smo bili dovoljno pokriveni od strane Albanije i Hrvatske jer oni posjeduju određene radare. Ukazali smo im na potrebu da sami kontrolišemo, imajući u vidu da imamo vrlo kvalitetan vazduhoplovno-operativni centar u Golubovcima, čiji je jedini nedostatak radara kojibi snabdijevao podacima taj centar. Oni su taj radar prihvatili, dodijelili ga nama. Kad će tačno biti u upotrebi, ne mogu vam reći, jer ne znam, ali nadam se da bismo u narednih 12 do 1S mjeseci mogli krenuti u instalaciju radara na Bjelasici.