Walk on with hope in your heart… Hodaj sa nadom u srcu – dobro su poznati stihovi čuvene navijačke himne, koja se veže za nekoliko kultnih klubova, ali čini se nikoga ne oslikava tako dobro kao Liverpul. Taj tračak nade u srcima ljudi sa dokova rijeke Mersi nikada se nije ugasio.
Nikada, a bilo je toliko teških trenutaka u posljednjih trideset godina za sve koji su zaljubljeni u crvenu boju i taj specifični klub sa “Enfild rouda”. Nijesu gubili nadu ni kada su gledali kako njihov “king Keni” (Dalgliš) englesku krunu donosi u Blekburn, ni kada ih je najveći rival Mančester junajted sa 13 titula za 20 godina preskočio na vječnoj listi šampiona.
Srca su im bila slomljena kada se simbol kluba Stiven Džerard okliznuo umjesto da poslije 24 godine donese pehar u njihov grad, ali ni tada nijesu gubili nadu.
Baš kao ni prošle sezone, kada je njihov klub osvojio 97 bodova, a ni to nije bilo dovoljno da ta “prokleta” 19. zvjezdica konačno ukrasi “zid šampiona” na “Enfildu”. Uvijek je kod njih postojalo ono famozno – naša je sljedeća sezona. Čak i kada je ostatak Ujedinjenog Kraljevstva zbijao šale na taj račun.
A onda je zaista došla i “ta sezona”. Punih 30 godina crveni dio Liverpula je živio za trenutke koje je preživio ove sezone, a čini se da je dobio i mnogo više od same titule. Liverpul je konačno šampion Engleske, ali ne samo to – bila je to fudbalska perfekcija jednog tima.
Čekao je Liverpul tri decenije titulu, a kakav fudbal je igrao ove sezone najbolje govori to što se praktično još u januaru znalo ko će biti novi šampion Engleske. Na kraju “pakao” iz prošlosti “izbrisan” je sa 28 pobjeda, dva remija i samo jednim porazom – čak sedam kola prije kraja šampionata. Dominacija za pamćenje, predivan fudbal, majstori na terenu, genije koji ih predvodi sa klupe i mnogo golova… I naravno, najvjerniji navijači na svijetu.
Epidemija virusa “Kovid-19” odvojila ih je od njihovog “Kopa” i kluba u završnici prvenstva, ali kada su tog istorijskog 25. juna stigle vijesti sa londonskog “Stemford Bridža”, njihovo srce bilo je jače i od osjećaja odgovornosti, pa je u gradu krenula šampionska fešta… Ali ko bi im i u ovom trenutku mogao nešto zamjeri – predugo su čekali da bi tako lako mogli da zadrže emocije. Ovo su dani kluba koji nikada nije koračao sam.
Walk on…
Bil Šenkli novog Liverpula
Bio je to decembar 2015. Liverpul je nekako “iščupao” remi (2:2) protiv Vest Bromvič Albiona, a Jirgen Klop za dva mjeseca, koliko je vodio “redse”, uspio je da ih popne sa 10. na 9. mjesto.
Okupio je tada svoje igrače, odveo ih ispod “Kopa” i svi su slavili. Remi sa slabašnim Vest Bromom. Za mnoge tada bila je to smiješna slika, ali upravo u tom trenutku rođen je novi Liverpul Jirgena Klopa, rođeno je jedinstvo koje će u narednim godinama osvojiti Evropu, svijet i Englesku.
Sedam menadžera promijenio je Liverpul od 1990, kada je posljednji put bio šampion Engleske, bilo je tu sjajnih stručnjaka, ali samo jedan od njih mogao je da osjeti dušu kluba, navijača, grada…
Samo jedan je u sebi nosio duh velikog Bila Šenklija, koji je tokom šezdesetih godina prošlog vijeka od drugoligaškog Liverpula “sagradio” najbolji tim Engleske.
Samo je Jirgen Klop mogao da probudi uspavanog giganta. Njegove suze nakon što je ispunio 30-godišnji san navijača Liverpula i poruke za Stivena Džerarda i Kenija Dalgliša (da je titula i njihova) najbolje govore o karakteru harizmatičnog Njemca, a o njegovom fudbalskom i uopšte trenerskom znanju ne treba trošiti riječi.
“The normal one”, rekao je za sebe, iako je jasno da je on mnogo više od toga.
Kosta Bošković