Piše: Siniša/Saša Mitrović
Okupljanja po Crnoj Gori u organizaciji SPC, uz nesebičnu podršku Srbije traju već više od dva mjeseca. Većina crnogorske javnosti svakodnevno spekuliše koliki je broj ljudi bio na litijama i molebanima, a pri tom nikome ne pada na pamet da objavi koliko je onih koji u svojoj državi Crnoj Gori ne idu na te litije. Koliko je onih koji sve to mirno, zgranuto i nijemo posmatraju strepeći za svoju državu pa i za sve one što protestuju na ulicama protiv Zakona koji je država donijela.
Ovih je dana propagandna kampanja iz same Srbije dosegla zaprepašćujuće razmjere sa svih nivoa vlasti. Tvrdnje o potrebi da se odbrane srpske svetinje (valjda od Crne Gore i Crnogoraca) dosegle su nevjerovatne granice. Potežu se manipulacije, podmetačine i najgrublji “argumenti” u stilu što veća laž to veća istina! A Crnoj je Gori uvijek prva i najveća svetinja bila i ostala – sloboda! No, za negatore Crne Gore to nije bitno.
Morali bi oni znati da u Ustavu Crne Gore nema “većinskih i manjinskih” naroda. Postoje konstitutivni narodi koji tvore državu. Znači da su – ravnopravni. O broju i proporcijama među narodima koje spominje predsjednik Srbije nema ni pomena u najvišem crnogorskom pravnom aktu. Ali, bitno je da se kaže nešto, a istina nije bitna…
Takođe, Crna Gora nije teokratska već sekularna, građanska država. Državni organi imaju obavezu i moraju da omoguće primjenu zakona. Koji su jednaki za sve. To je i glavna odlika sekularne države: da sprovodi svoje, zemaljske zakone. Da omogući slobodu religioznosti svim građanima i vjernicima ravnopravno. Da ne favorizuje bilo koju religiju bez obzira da li je većinska ili ne. Samo tako će njeni građani biti uvjereni da se primjenjuje vladavina prava, odnosno da je u pitanju pravna država. Oni koji ne prihvataju važeće zakone države, uzurpiraju ostale koji poštuju te zakone. Ulaze u opasnu zonu negatora te države i njene supremacije.
Ovdje je riječ o tome da Crna Gora treba i mora da uredi odnos države i crkve koji je već podugo vremena bio zapostavljen sa zakonskim rješenjem od prije 50-ak godina još iz vremena socijalizma i bivše SFRJ. Ne radi se ovdje ni o vjeri ni o religiji kao ličnom izboru svakog pojedinca već o imovinskim pravima vjerskih organizacija pa tako i SPC.
Crnoj Gori je uvijek bila bliska plemenitost, zaštitništvo, solidarnost, poštovanje drugih. Uskogrudost, nacionalizam, šovinizam i mržnja nikad nijesu bili njeno određenje. Toga su svjesni njeni protivnici pa im je crnogorski kosmopolitizam i spremnost na dobre odnose i saradnju sa svima u Crnoj Gori i okruženju trn u oku. Njeno sekularno uređenje je sušta suprotnost onome čemu oni teže – teokratiji i klerikalizmu u sred Evrope!
(Autor je publicista, slobodni i nezavisni crnogorski građanin)