Turski lider Redžep Tajip Erdogan produžio je mandat na čelu Turske i na treću deceniju, nakon što je pobijedio u napetom drugom krugu predsjedničkih izbora.
Erdogan je u nedjelju dobio 52,2 posto glasova, pobijedivši svog protukandidata Kemala Kilicdaroglua, koji je prema preliminarnim rezultatima osvojio 47,8 posto.
Al Jazeera donosi pet ključnih zaključaka koji se mogu izvući iz rezultata glasanja u Turskoj:
Erdogan je majstor političkog preživljavanja
Erdogan je već bio turski čelnik sa najdužim stažem, ali njegova pobjeda na izborima produžiće njegovu 20-godišnju vladavinu – bio je premijer od 2003. do 2014, a zatim predsjednik.
S njegovim uticajem na Tursku može se mjeriti samo utemeljitelj Republike Mustafa Kemal Ataturk, koji je bio predsjednik 15 godina, između 1923. i 1938. godine, kada je preminuo.
Erdogan je uspio oblikovati tursku politiku. Godine 2014. postao je prvi predsjednik izabran narodnim glasanjem, nakon čega je pobijedio na referendumu, koji je promijenio upravljanje u Turskoj na predsjednički sistem.
No, uoči prvog kruga izbora 14. maja, ankete su uveliko izbore najavljivali kao najteže s kojima se Erdogan ikada suočava – u svjetlu ekonomske krize, naizgled ujedinjene opozicije i anketa koje su mu uglavnom predviđale poraz.
Ipak, iako je prvi put bio prisiljen da uđe u drugi krug izbora, Erdogan je nadmašio očekivanja, pobijedivši s otprilike pet posto u prvom krugu, čime je najavio pobjedu u drugom.
Politička mudrost koja je pridonijela njegovom „preživljavanju“ se, možda, može pratiti od Erdoganovih mlađih dana i karijere koja je počela 1970-ih u Beyogluu, istanbulskom kvartu u radničkom dijelu grada Kasimpasa u kojoj je bio njegov dom iz djetinjstva.
Uspinjao se u hijerarhiji i 1994. postao gradonačelnik Istanbula, gdje se pozabavio mnogim problemima s kojima se suočavalo brzorastuće stanovništvo grada, poput zagađenja vazduha, odvoza smeća i nedostatka čiste vode.
Ali njegov uspon doveo je do sukoba s državom, pa čak i do njegovog odlaska u zatvor i političke zabrane zbog javnog čitanja politički kontroverzne pjesme.
Erdogan je osnovao Stranku pravde i razvoja (AK Partija), koja je pobijedila na izborima 2002. u uslovima finansijske krize. Od tada je AK Partija pobijedila na svim nacionalnim izborima u kojima je učestvovala i preživjela brojne izazove, od kojih je najpoznatiji neuspjeli pokušaj državnog udara 2016.
Erdogan se usput mijenjao, pronalazeći nove saveze i mijenjajući politiku kada se to smatralo potrebnim – i uprkos sve odlučnijem protivljenju, održao se na vlasti.
Za mnoge pristalice, posebno u srcu Turske Anadoliji i crnomorskoj regiji, on je čovjek koji ih predstavlja – bez obzira na to šta njegovi kritičari kažu.
Ovo bi mogao biti kraj za Kiličdaroglua
U prvim komentarima nakon što je postalo jasno da će Erdogan ostati predsjednik, Kiličdaroglu je rekao da će nastaviti ono što je nazvao “borbom za demokratiju”.
“Sva sredstva države mobilizovana su za jednu političku stranku i položena pred noge jednog čovjeka”, rekao je čelnik Republikanske narodne stranke (CHP).
Uprkos gubitku, Kiličdaroglu tek treba da podnese ostavku na mjesto čelnika CHP-a. Pozivi da to učini sada će se vjerovatno povećati.
To nije Kiličdarogluov prvi gubitak otkako je 2010. izabran za čelnika stranke. CHP je izgubio parlamentarne izbore 2011, 2015, 2018 i 2023. te je podržao poraženog kandidata na predsjedničkim izborima 2014. i 2018.
Već je bilo pitanja o Kiličdarogluovoj kandidaturi prije glasanja nakon što mu je ključna saveznica Meral Aksenser nakratko povukla svoju podršku. A sada mnogi opozicioni političari gledaju na Ekrema Imamoglua i Mansura Yavasa, gradonačelnike Istanbula i Ankare, kao buduće lidere.
Je li Kurde obeshrabrila nacionalistička retorika?
Gledajući izbornu kartu u Turskoj, jasno je da je podrška Kiličdarogluu došla iz Istanbula, Ankare, zapadne egejske obale Turske, kao i sa jugoistoka sa većinskim Kurdima.
Glasači na jugoistoku nisu glasali za CHP na parlamentarnim izborima (prokurdski Yesil Sol je bio na vrhu), što je znak da je predsjednički izbor došao manje zbog podrške stranci, a više zbog protivljenja Erdoganu.
Predsjednik je posljednjih godina izgubio podršku za slamanje najveće prokurdske stranke, HDP-a te vojne i bezbjednosne operacije protiv Kurdistanske radničke stranke (PKK) i njenih podružnica u Turskoj i izvan nje.
Ipak, gledajući rezultate drugog kruga izbora, jasno je da je na jugoistoku došlo do značajnog pada izlaznosti, između pet i osam posto.
To je potencijalno mogao biti odgovor na sve nacionalističku retoriku koju su usvojili Kiličdaroglu i opozicija u pokušaju da pridobiju podršku birača koji su podržali ultranacionalistu Sinana Ogana u prvom krugu.
Kiličdaroglu je prihvatio podršku krajnje desničarskog Umita Ozdaga, što je, možda, još više odbilo kurdske glasače.
Pitanje sirijskih izbjeglica i dalje je zabrinjavajuće
Kampanja je sve više poprimala antiizbjeglički ton, a opozicija je posebno obećavala da će prisiliti Sirijce i druge izbjegličke populacije da napuste zemlju.
Tokom prvog kruga izbora Ogan je osvojio 5,2 posto glasova uz podršku novoosnovanog ultranacionalističkog saveza ATA, koji vodi Ozdagova Stranka pobjede.
Platforma izborne kampanje Ogana i Ozdaga bila je oštro suprotstavljena Erdoganu i njegovoj AK Patiji, iako je Ogan na kraju dao podršku predsjedniku.
Njihov se program vrtio oko obećanja da će milione izbjeglica u zemlji poslati natrag u njihove domovine, dok su koristili oštru retoriku prema “terorističkim” grupama.
Kiličdaroglu je optužio vladu da je dopustila ulazak deset miliona “neregularnih migranata” u zemlju, što je netačna brojka.
Kiličdarogluova kampanja dodatno je pojačala antiizbjeglički ton upozorenjem da bi se broj izbjeglica i migranata mogao povećati na 30 miliona.
Retorika je dovela do porasta ksenofobnih komentara, kako na internetu tako i u javnosti i sve nepoželjnijeg okruženja za Sirijce i druge izbjegličke populacije.
U Turskoj vlada demokratija
Zajedničkim parlamentarnim i predsjedničkim glasanjem odlučilo se, ne samo o tome ko vodi Tursku, zemlju članicu NATO-a sa 85 miliona stanovnika nego i kako se njom upravlja, gdje ide njena ekomnomija usred duboke krize troškova života i kakva će biti njena vanjska politika.
Iako tačan odziv za drugi krug izbora u nedjelju tek treba biti objavljen, posmatrači kažu da je učešće birača bilo visoko. U prvom krugu izlaznost je bila 89 posto.
Erdogan optužuju za sve autoritarniji zaokret u Turskoj, ali pristalice vlade i opozicije mogu istaknuti visoku izlaznost na izborima za dokaz da je Turska kao nacija predana demokratiji i da su Turci voljni učestvovati.