Za aktuelno.me
Piše: Ivana Đukić
Kao što imamo primjer napravljenog etno-sela u sred Crne Gore (koje bi, je li, trebalo da ima karakteristike tipičnog izgleda, vezanog za taj specifični kraj i pruži gostima uvid u isti) sa uvezenim kamenom, srušenim 100-godišnjim gumnom i stilom, koji odudara i od suśednih kuća, a kamoli od tipične izgradnje uopšte, tako i imamo vladu, koja odudara od hiljadugodišnjeg principa djelovanja u ovoj zemlji, dekoracijskim motivima čineći je ne samo nametnutnoj toj istoj zemlji – već i krajnje obesmišljavajućom za nju. Privid vladavine, ili kako se to u umjetnosti zove l'art pur l'art, jer se samo vlast kao takva računa, bez obzira čega i kom smislu i smjeru je neophodna.
Kaže se ,,Daj čovjeku vlast, pa da ćeš viđeti kakav je čovjek”. Iako smatram da vama nije bilo potrebno davati vlast u ruke, da biste se pokazali u punom svijetlu, jer je i pri slabijem osvijetljenju, bilo vidljivo i prije. Logikom ,,Ko prije đevojci, njegova đevojka” – evo utrčaste se i zaljećeste se, ali ne sa ciljem da od te đevojke napravite mladu, već da malo, koketirajući sa obiljem đevojaka, koje nijesu bile u ponudi u ovoj zemlji, stvorite harem, u kome bi baš ova, izabrana, igrala ulogu Koštane. Da li znate da je nemoguće da se mentalitetski sklop Crnogoraca poveže, priveže i izjednači sa mentalitetskim sklopom Srbije?! Svojevremeno je u Crnoj Gori bio aktuelan sudski spor, za koji je sudija trebalo da bude iz Srbije.
Kako je bilo nemoguće prilagoditi mentalni sklop sudije moralnom kodu, važećem u Crnoj Gori, dokazivalo se kroz postupak poređenja: kako bi izgledao jedan Vuk Mandušić u Srbiji – sa svim moralnim principima i svjetonazorima, da se nađe u zadimljenoj Vranjanskoj krčmi sa prelijepom Koštanom u krilu – ili jedan Mitke, iz ,,Koštane”, sa kompletnim svojim boemskim ponašanjem u sred Crne Gore, đe je imperativ da se za čast, obraz i slobodu sve žrtvuje,?! (Knjiga ,,Đeneral Vešović pred sudom”) Kao neko ko je veliki dio sopstvenog života proveo u Srbiji – odnosim se prema toj zemlji sa velikom ljubavlju i nastojanjem da za nju, jednako činim dobro, koliko i za svoju sopstvenu. A ja vam kažem da se vašeg djelanja u našoj zemlji, stide i pokrivaju preko glave vaši istaknuti intelektualni radnici i kulturni i javni djelaoci, u vašoj sopstvenoj zemlji.
To bi trebalo da vam bude, ako ne glavni, onda makar uzgredni indikator da nešto nije u redu i da ne radite stvari kako treba. Pritom, u tuđoj ste zemlji, u kojoj ste, prevarom vjerskih osjećanja ljudi, i zamjenom teza da je Crnogorska pravoslavna crkva isto što i Srpska pravoslavna u Crnoj Gori, kao i floskulom da među vama postoji građanski orjentisana partija, koja je, kao takva, trebalo da pokupi onaj ,,nedokupljeni” sloj stanovništa, koji je nevjerujući, ali i ostatak ulovljenih u sintagmu ,,slobodni intelektualci”, trebalo da sebi privučete sve one koji su, nezadovoljni politikom DPS-a. Prije svega, same postavke su vam skaredne, usljed identifikacije te jedne partije, sa cijelom Crnom Gorom i svim njenim stanovnicima. Tu vam je čak i logika loša strana. Previđate slobodimisleće ljude, koji su nepartijski orjentisani, podređujete stanovništvo svojim stavovima da nije upućeno u svoje sopstvene spoznajne dubine o svojoj sopstvenoj istoriji, jeziku, tradiciji, običajima, i nadasve pravu. Takav beskrupulozitet nije svojstven samo vama, već je bio autokratama.
Nijesam sigurna da mogu da kažem da razumijem one koji su ostali bez posla zbog DPS-a, kao vladajuće stranke, i kao takvi prišli vama, jer ja zbog tog istog DPS-a, svo vrijeme, nijesam ni mogla da imam posao. I to za edukacijske svrhe. I to sa istim onim projektima, kojima sam široko otvorenih ruku i srca, kao strani državljanin, pritom, bila prihvaćena i primljena i u Makedoniji, i u Srbiji. Eno ih, regularno su arhivirani u Ministarstvu kulture, pod rednim brojem, dok su, recimo, u Ohridu, bila mi do te mjere otvorena vrata, da je gradonačelnik, vidjevši samo isti, izgovorio: ,,Od grada Ohrida, imate besplatnu dozvolu za rad!” Niti povezah svoj slučaj sa tim da zbog svog primjera, treba da srušim Crnu Goru. Moj prijatelj iz Unije poslodavaca Crne Gore je isti projekat sklonio, da ne bi bio ,,ukraden” (a najteže je zaštititi intelektualnu svojinu) – koliko je vjerovao, da ću, uz sve kvalifikacije i iskustvo, imati prohodnost u svojoj sopstvenoj zemlji. Pa vas ne glasah, gle čuda! (niti njih, da se razumijemo) Niti mi pade na pamet! Jer razlikovah – odmah – političku oprijedjeljenost od nacionalne. Razlikovah tuđe strukture, unutar svoje sopstvene zemlje.
I pored svih mana i nedoslijednosti, pogrešnih postupaka, i krajnje površnom odnosu prema kulturi, DPS je griješio iz neznanja, iz neshvatanja što zapravo treba da radi, i čemu da da primat, a ŠTA NE NIKAKO (a uporno je i kontinuirano radio, iako mu je bila skretana pažnja na to, a među tim stvarima je i davanje, između ostalog, i materijalne podrške velikosrpskim strukturama, ili bolje rečeno nelegitimnim činiocima, unutar Crne Gore), zbog čega je i bio kritikovan s moje strane, kontinuirano, (i javno, u medijima), ali nije griješio zbog beskurpulozne borbe da se ovđe uvede državljanstvo neke tuđe zemlje, pod izgovorom da se za ovu bore. To uopšte nijesu iste stvari! To uopšte nijesu iste kategorije! To što ne nosite maskirne uniforme u skupštini, ni u kakvoj nerazlici ste u odnosu na vojne čete, svojevremeno umarširane, uz pomoć stranih sila. Da se razumijemo, na dobrom ste putu da od DPS-a napravite nacionalne heroje, svojim ponašanjem, sve ono što upravo i nijeste htjeli da bude. Na putu ste da ih narod ozbiljno glorifikuje i za sve zaslužene i, nesrećom po svakoga, nezaslužene kategorije! Privid postojanja opozicije – u vidu mnoštva, naizgled temeljno različitih, partija, učinio je građaninu iluziju da ima izbor.
Diskurs svakodnevice, u kome je DPS, kontunuirano zamijenjen za Crnu Goru, a SPC, za vladajuću strukturu, ne vodi niđe. Nema razvijanja događaja. Moraju se pravim imenom nazivati stvari, ako hoćete ,,kohabitaciju” – koja je krajnje neodgovarajući termin. DPS nije idejni tvorac rehabilitujuće samostalnosti Crne Gore. DPS je nastao kasnije, poslije borbe za istu. DPS je preuzimač radova. Vama SPC, jeste vlada iz sijenke, vi bez njih, i to je fakat, ne biste postojali. Ako je SPC, a morala je na neki način, imala saradnika u DPS-u, ili, možda, jednostavno, DPS jednostavno nije uspio da ukloni taj faktor okupiranja u Crnoj Gori, možda jer je bio, krajnje nepotrebno, previše uviđajan, možda jer je htio da oni sami shvate, ali je činjenica, da je podjelom vlasti i moći, prestao da im bude onaj faktor, kojim su mogli da rade šta žele. Tu na scenu stupate vi, potpuno nesvjesni da ste iskorišćeni, a zloupotrijebljene su vaše strasti da vladate. Tako to biva.
Ovdje nije na čelu politika ,,zavadi pa vladaj” – zavađenost je već postojala. Ovdje je na sceni ,,iskoristi zavađenost za svoju sopstvenu moć i ne obaziri se ni na šta, pritom”. Slike mitropolita Amfilohija po Nikšiću, usljed nadolazećih izbora, iako to baš i nije u redu, s obzirom na skorašnju smrt, a o tome bi njegovi sljednici trebalo da brinu, ni malo ne iznenađuju, jer ipak je to taj Vođa, i taj vođa je trebalo da se slijedi, a sad, ovim činom, služi kao podśećanje, i ujediniteljski faktor, razjedinjenih struktura.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta