Mjesecima je vođa Wagnera Jevgenij Prigožin teatralno istupao protiv ruskih vojnih lidera. Na njegovoj su meti naročito bili ministar odbrane Sergej Šojgu i šef generalštaba Valerij Gerasimov, koje je optuživao za nekompetentnost u vođenu rata u Ukrajini.
U jednom videu, Prigožin je okrivio Moskvu za smrt njegovih plaćenika. Njihova tijela bila su iza njega. Izazivao je Šojgua da posjeti krvavu liniju rata u Ukrajini, gdje su Wagnerovi plaćenici mjesecima ginuli kod Bahmuta.
Kako se ispostavilo, razdor Prigožina i Šojgua bio je stvaran. No, u svijetu Vladimira Putina, to je bilo teško priznati. Duže od dvije dekade, Putin je izigravao vrhovnog arbitra, mireći jazove između suprotstavljenih strana u Kremlju.
Taktika koja nije upalila
Bila je to stara taktika – zavadi pa vladaj. Ali, ovog puta, ta taktika nije upalila.
Prigožin se davno postavio kao lojalan saveznik Kremlja, uostalom bio je i među akterima sabotaže izbora u SAD 2016. Prema nezvaničnim izvorima, Prigožinov bunt protiv Šojgua, zapravo, imao je i prećutnu saglasnost sa vrha.
No, dramatični događaji iz posljednja 24 sata ukazali su kako su odnosi sa Kremljom – mrtvi. Prigožin traži ostavke – ne samo Šojgua, već i čitavog vojnog vrha.
Kolone plaćenika iz Vagnera iz Ukrajine su sinoć ušle u Rusiju, pri čemu ih niko nije ni zaustavljao. Wagnerovci su zauzeli neke od ključnih zgrada u Rostovu, koji je logistički veoma bitan za ono što u Moskvi zovu “specijalnom operacijom u Ukrajini”.
Ruski generali u panici pozivaju Prigožina da obustavi akcije, urlajući o državnom udaru.
Oklopna vozila su na ulicama Moskve, gdje čuvaju sjedišta birokratije od mogućih napada.
Sjećanja na 1991.
Nadrealne slike vraćaju uspomene na neuspješni puč iz 1991. godine, izveden od strane tvrdolinijaša iz KGB-a, u težnji da sačuvaju komunistički poredak. Puč nije uspio, a SSSR se koji mjesec kasnije raspao do kraja.
Rano je reći da li se istorija ponavlja. Prigožin nije pacifista. Zalaže se za mnogo žešću borbu u Ukrajini.
No, šta god se izrodi iz ove situacije u Rusiji, jasno je da će Putin izgledati slabije. Zapravo, najslabije još od 2000. godine, kada je postao predsjednik. Njegova odluka da napadne Ukrajinu bila je, u srži, velika strateška greška – najveća u njegovoj karijeri, ona koja bi ga mogla, prije ili kasnije, i koštati vlasti.
Putin se jutros obratio nakon cjelovečernjeg Prigožinovog pohoda, optužujući pobunjenike za izdaju i uvodeći ‘anti-teror’ režim u Moskvi. Sve i da pobuna brzo bude ugušena, njene će reperkusije trajati mjesecima, a odraziće se na političku nestbilnost i na kraju će se iznova ponavljati pitanje da li je Putin više sposoban da bude vođa. U ovom modernom ruskom Magbetu, trenutno smo u petom činu.
Šanse Ukrajine dramatično rastu
Sve što se dešava, sa druge strane, postavlja pitanje i o tome da li rastu šanse za Ukrajinu. Mnogo je Wagnerovaca u protekla 24 sata iz Donjecka i Luganska otišlo u Rusiju, a već ima i nezvaničnih izvještaja da su ukrajinske trupe povratile nekoliko ulica u Bahmutu.
Pritom, Prigožinova privatna vojska, sastavljena od plaćenika i bivših robijaša, do sada je dokazala da je disciplinovanija od ‘obične’ ruske vojske.
Ukrajina je pokrenula kontraofanzivu, ali ona je do sada tekla sporo. Ipak, Prigožinove akcije u Rusiji sada bi mogle uticati i na kalkulacije u tom pogledu. U najkraćem – šanse ukrajinske vojske upravo su dramatično porasle.
Putinov san o ‘osvajanju’ Ukrajine i njenom ‘ujedinjenju’ sa Rusijom nije se obistinio. Ispostavilo se kako je to bila samo fantazija jednog diktatora – proizvod lošeg planiranja, mesijanskog razmišljanja, ali i Putinove ekstremne izolacije tokom pandemije koronavirusa. Pobjeda nad Kijevom sada djeluje dalje nego ikad.