Bio je to zločin koji je šokirao Ameriku. Jedne tople ljetnje noći 2007. Džoanu Hok Peti (48) i njene dvije ćerke Mikaelu (11) i Hejli (17) brutalno su ubili lopovi Džošua Komisarjevski i Stiven Hejs.
Majku su silovali i zadavili, a ćerke spalili, nakon što se jedan od zločinaca seksualno iživljavaju na mlađoj djevojčici. Jedini član porodice koji je preživio bio je Mikaelin otac, dr Vilijam Peti.
U knjizi “Ubistvo, prepuklo srce i izdržljivost čovjeka u jednom gradu u Americi” Rajana D’Agostina, danas 58-godišnji doktor Peti otkriva detalje o onome što se dogodilo te kobne noći.
Peti se probudio vezan na kauču u dnevnoj sobi i ugledao dvojicu nepoznatih muškaraca. Jedan je u ruci držao pištolj kalibra devet milimetara, a drugi okrvavljenu bejzbol palicu, kojom ga je prethodno izudarao po glavi. Petiju su ruke i noge bile čvrsto vezane plastičnim trakama koje su mu se usjecale u kožu. Peti je zaključio da su provalili u kuću oko dva-tri sata ujutro i da je oko dva sata bio bez svijesti.
Glava mu je pucala, a krv mu je curila preko očiju. Imao je utisak da će oslijepeti i onesvijestiti se. Pitali su ga gdje mu je sef, ali porodica nije imala sef.
Poslije toga su ga odveli u podrum, gdje su mu prvo vezali ruke na leđima, a zatim su ga konopcem za veš vezali za stub i prebacili mu ćebe preko glave. Popeli su se gore i počeli da pretražuju fioke i ormane u potrazi za novcem. U Vilijamom novčaniku nije bilo novca, samo fotografije njegove supruge Dženifer i ćerki Hejli i Mikaele. Nastavili su da preturaju po stanu, da bi na kraju pronašli štednu knjižicu na kojoj je bilo 30.000 dolara. Tada su promijenili plan.
Jedan od njih će kasnije odvesti Dženifer u banku i tražiti da podigne 15.000 dolara, dok će drugi ostati u kući u Češiru (Konektikat).
Peti, koji je bio vezan u podrumu nije imao pojma što se događa.
– Imao je osjećaj da mu je tijelo nepodnošljivo teško i da mu mozak budi između polusna, očaja, straha, promišljanja, bola i besvjesnosti, piše D’Agostino u knjizi.
Nekoliko sati kasnije, čuo je suprugu kako govori provalnicima da mora da uzme čekovnu knjižicu prije nego što ode u banku. Poslije toga je čuo kako zove njegovu ordinaciju da javi da je bolestan i da neće doći na posao. Zatim je iz dnevne sobe začuo ritmičnu lupnjavu.
– Ne može da podnese pomisao da čuje kako siluju njegovu suprugu na podu, piše D’Agostino. – Ne smije ni da pomisli što se desilo s njegove dvije ćerke, lijepom Mihaelom i Hejli.
Peti je shvatio je da mora da dovede pomoć. Toliko je jako trljao zglobovima o šipku da su trake pukle. Odvezao je konopac kojim su ga vezali za šipku, ali nije mogao da oslobodi gležnjeve. Nekako je dobauljao do stepenica koje su vodile do zadnjih vrata i popeo se koristeći šake i laktove.
Pošto nije mogao da ustane, kotrljao se do komšijske kuće, 15 metara dalje.
– Dejv, koji mu je 18 godina bio komšija, pogledao je u Bila, prebijenog, mokrog do gole kože, kako leži na prilazu njegovoj kući, obliven krvlju, piše D’Agostino.
Za to vrijeme, u Vilijamovoj kući se i dalje događao užas.
Pošto je silovao Vilijamovu suprugu, Hejz ju je zadavio sopstvenim rukama. Dvije djevojčice su vezali za krevet i žive spalili.
Na suđenju se saznalo da je Komisarjevski seksualno napao 11-godišnju Mikaelu. On je kasnije priznao da je oralno silovao djevojčicu i ejakulirao na nju.
Policija je na suđenju saslušavana zbog spore intervencije, budući da je Džejn rekla blagajnici u banci da podiže novac da bi spasla porodicu. Policija, međutim, zbog protokola nije smjela da interveniše prije nego što je ugledala osumnjičenog kako bježi iz njihove kuće. Zločinci su pobjegli Džejninim kolima i na kraju su udarili u dva parkirana policijska automobila koja su blokirala put. Tada su i uhapšeni.
Dananoćno su ga progonili košmari
Osuđeni su za silovanje i ubistvo, a oktobra 2011. izrečena im je smrtna kazna. Prošlog mjeseca, kazna je preinačena u doživotnu robiju nakon što je Konektikat ukinuo smrtnu kaznu.
Dr Peti je osudio ovu odluku, rekavši da je Vrhovni sud u Konektikatu “prekoračio ovlašćenja” i zanemario “emocionalni uticaj” na žrtve i njihove porodice.
Poslije tragedije, Peti je otišao kod svojih roditelja, gdje je sate provodio u krevetu.
– Nije želio da vidi ljude. Nije imao što da im kaže. Plakao je satima, danonoćno su ga progonili košmari, piše D’Agostino. Ljudi su mu donosili hranu, slali novac, jer je pored porodice, izgubio i kuću i sve što je imao. Primio je 2.500 pisama i donacije iz cijelog svijeta.
Poslije suđenja, Peti je napustio zamračenu spavaću sobu i odgovorio je na sva pisma koja su mu ljudi slali. Novac koji je dobio uložio je u osnivanje fondacije “Porodica Peti” koja pomaže tamo gdje je potrebno.
Ako besmislena smrt moje predivne porodice nosi ikakvu poruku, to je ovo…
Pet godina kasnije, 2012, Peti je ponovo našao ljubav: Kristinu, direktorku marketinga u klubu gdje je igrao.
Danas su ponosni roditelji jednogodišnjeg dječaka Vilijama Petija III.
Uprkos tome, dr Peti kaže da nikada nije prebrodio tugu zbog smrti porodice. Nikada neće biti potpuno slobodan, ali će živjeti.
– Ako besmislena smrt moje predivne porodice nosi ikakvu poruku, jeste da svi mi treba da težimo da živimo s vjerom koja predstavlja otjelotvorenje akcije, kaže Vilijam Peti. – Pomozi komšiji, bori se za određenu stvar i voli svoju porodicu.
Izvor: Blic.rs, Dailymail.co.uk