Ruski parlament usvojio je prošle sedmice posljednju fazu zakona o povlačenju moskovske ratifikacije Sporazuma o sveobuhvatnoj zabrani testiranja nuklearnog oružja (CTBT) i uputio ga predsjedniku Vladimiru Putinu na potpisivanje, prenosi Hina.
CTBT, dogovoren 1996, zabranjuje “svaku probnu eksploziju nuklearnog oružja ili bilo koju drugu nuklearnu eksploziju” bilo gdje u svijetu, s ciljem smanjenja i konačnog uklanjanja nuklearnog oružja.
Njegova preambula kaže da je usmjerena na podršku razoružanju i neširenju nuklearnog naoružanja ograničavanjem razvoja nuklearnog oružja i zaustavljanjem zemalja u proizvodnji naprednijeg oružja.
Ukupno 187 država potpisalo je sporazum, a 178 ga je ratifikovalo u svojim parlamentima.
Od devet zemalja koje posjeduju nuklearno oružje, Velika Britanija i Francuska su ga potpisale i ratifikovale, Sjedinjene Američke Države, Izrael i Kina su potpisali, ali nisu ratifikovali, a Rusija je potpisala i ratifikovala, ali sada povlači ratifikaciju, rekavši da “oslikava” stanovište SAD-a.
Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja tek trebaju da potpišu ili ratifikuju. Sporazum nije pravno valjan dok ga 44 navedene zemlje ne potpišu i ratifikuju – svih devet koje imaju nuklearno oružje i 35 ostalih koje posjeduju nuklearnu energiju i istraživačke reaktore.
Ima li CTBT onda ikakvog praktičnog učinka?
Da, u praksi je sporazum stvorio tabu protiv eksplozivnih nuklearnih testova. Nijedna zemlja nije sprovela takav test od 1990-ih osim Sjeverne Koreje, koja je sprovela posljednji od svojih šest testova 2017. godine.
Sporazumom je uspostavljena globalna mreža posmatračkih stanica koje mogu detektovati zvuk, udarne talase ili radioaktivne padavine od nuklearne eksplozije. Kada bude dovršena, sadržaće 321 stanicu za praćenje i 16 laboratorija, čiji će domaćini biti 89 zemalja. Otprilike 90 posto toga već je operativno, uključujući Rusiju i Sjedinjene Države.
Što znači ruska promjena stava?
Rusija kaže da ne planira da sprovede testiranje osim ako to ne naprave Amerikanci.
Ali neki analitičari smatraju da je ruski test sada vjerovatniji. Putin objavljuje ono što Zapad vidi kao nuklearne prijetnje od početka rata u Ukrajini i možda drži testiranja u rezervi u slučaju da ruski položaj u sukobu naglo opadne, kada bi to mogao iskoristiti da upozori Zapad da odstupi. Javno se nije izjasnio smatra li da je test potreban ili ne.
Što bi se postiglo nuklearnim testiranjem?
Ne mnogo u naučnom smislu, kažu stručnjaci, jer se detonacije u punom opsegu mogu tačno simulirati pomoću testova bez nuklearne lančane reakcije.
I Rusija i Sjedinjene Američke Države imaju napredne istraživačke programe za razumijevanje performansi i ponašanja oružja, rekao je Dylan Spaulding, viši naučnik u Union of Concerned Scientists: “Ta vrsta istraživanja ne zahtijeva pravo testiranje, ono zahtijeva računarsko modeliranje.”
Ali stručnjaci kažu da bi test poslao snažan politički signal.
Andrey Baklitskiy, viši istraživač na Institutu UN-a za istraživanje razoružanja, rekao je da bi svaka država s nuklearnim oružjem to učinila samo u izuzetnim okolnostima: “Argument ‘možda će naše nuklearne bojeve glave biti malo bolje’ nije baš dobar razlog da se to učini.”
Treba li biti zabrinut oko nastavka nuklearnog testiranja?
Sigurnosni analitičari kažu da bi nuklearna proba gotovo sigurno podstaknula druge zemlje da slijede njihov primjer, uništivši CTBT i pokrenuvši novu trku u naoružanju.
Borci protiv nuklearnog oružja kažu da bi to moglo uzrokovati štetu okolini, iako bi se testiranja – za razliku od ranih desecenija Hladnog rata – sprovodila duboko pod zemljom.
Ali to bi takođe ukazivalo na širu nestabilnost. “Ako se nalazimo u svijetu u kojem se testiranja odvijaju, prva stvar koju nam to pokazuje jeste da su nuklearni rizici porasli”, rekao je James Acton, suvoditelj programa nuklearne politike pri Fondaciji Carnegie za međunarodni mir.
“Mislim da je testiranje simptom rastućih napetosti i da bi dodatno pogoršalo te napetosti.”