Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Briga za sudbinu Ukrajine duboko se ukorijenjene u srcima mnogih ukrajinista, no čini se da zapadni svijet osjeća umor uslijed dugotrajnog sukoba. Rat koji traje, čini se kao da je prešao granice strpljenja, a zemlje koje su pružale podršku izgledaju iscrpljeno od neprestanog stanja pripravnosti i materijalne podrške koja nije mala ni beznačajna. No, ovaj umor nije samo posljedica gubitka novčanih sredstava i opreme; propagandu je širila i nesvrsishodna alijansa ekstremne desnice i ekstremne ljevice, što dodatno komplikuje situaciju. Pitanje Ukrajine postalo je izazovno i kompleksno. Sveprisutna nastojanja različitih ekstremista s različitih strana političkog spektra otežava nalaženje rješenja i smanjuje volju za daljnjim angažmanom. Ova situacija zahtijeva promišljanje i promjene u pristupu kako bi se obnovila i iznad svega ojačala podrška Ukrajini i osiguralo njeno trajno poboljšanje kako na samom frontu tako i van njega. U međuvremenu, nephodno je razmotriti različite oblike pomoći, podsticaticati diplomatske napore te podsticati suradnju između svih relevantnih aktera. Izazovi nisu nestali, ali zajedničkim naporima možemo prevladati zamor i usmjeriti energiju prema trajnom rješenju za Ukrajinu.
Evropa, kao ključni regionalni i globalni akterka, ne smije i ne može ćutati na izazov koji ovakav oblik ekstremizma predstavlja. Stvaranje ravnoteže između podrške Ukrajini u njezinim naporima za demokratijom i ljudskim pravima te ograničavanje potencijalno destruktivnih uticaja ruske desničarske ideologije izazov je koji Evropa ne smije ignorisati Ruski nacional-šovinizam, s naglaskom na ekstremizam i agresivno proširenje ruskog uticaja, predstavlja ozbiljan izazov za europsku sigurnost i stabilnost. On ne utiče samo na unutrašnje stanje u Ukrajini, već ima potencijal proširiti se i destabilizirati cijelu regiju. Takođe, prisustvo takvih ekstremista podstiče sukobe, narušava međunarodni poredak i podriva temeljne evropskih vrijednosti. Uloga Evrope u suočavanju s ovim izazovom mora biti jasna i odlučna. Prvo, politička podrška Ukrajini treba ostati snažna. Sankcije koje su nametnute Rusiji kao odgovor na njene agresivne akcije u Ukrajini trebaju ostati na snazi dok Moskva ne pokaže spremnost na konstruktivan dijalog i poštovanje suvereniteta susjednih država. Drugo, Evropa treba kontinuirano raditi na jačanju evropske sigurnosti i odbrane. Povećanje vojnih kapaciteta, zajednička vojna vježba i usklađivanje politika obrane u Evropskoj uniji ključni su koraci za očuvanje stabilnosti u regiji i odvraćanje od potencijalnih prijetnji. Treće, EU i njene članice trebaju pojačati napore na suzbijanju ekstremizma i širenja nacionalističke i šovinističke ideologije. To uključuje jačanje medijske pismenosti, obrazovanje o ljudskim pravima kao i podsticanje pluralizma i suživota. Naposljetku, Evropa treba aktivno učestovat u diplomatskim naporima za rješavanje ukrajinskog sukoba. To uključuje podršku mirovnim pregovorima i podsticanje dijaloga između svih relevantnih strana. Postizanje održivog rješenja za Ukrajinu ključno je za mir i stabilnost u Evropi. Ukratko, Evropa ne smije ćutati na izazov ruske nacional-šovinističke ideologije u Ukrajini. Aktivno se suprotstavljajući ovom izazovu, Evropska unija može igrati ključnu ulogu u očuvanju evropske sigurnosti, stabilnosti i vrijednosti, a istovremeno pružiti podršku Ukrajini u njezinim naporima za demokratizacijom i izgradnjom vlastite budućnosti.
PUTINOVA HRONIKA ZLOČINA
Od početka rata u Ukrajini, Putinova hronika zločina predstavlja jedan od najopasnijih primjera nacionalizma, šovinizma, ubistava, pljački, genocida, silovanja, mučenja, uništenja materijalnih i kulturnih dobara te otimanja đece. Ovaj sukob je obilježio istoriju 21. vijeka stravičnim zločinima nad ukrajinskim narodom i nacijom, stvarajući trajne ožiljke na tlu Evrope ali i na srcu i dušama mnogih prognanih sa svojih vjekovnih ognjišta. Nasilje i zločini koje su ruske snage sprovodile u Ukrajini ne može se zanemariti. Ubistva civila, pljačke i razaranje infrastrukture postali su tragična svakodnevica u mnogim dijelovima istočne Ukrajine. Genocidna kampanja protiv ukrajinskog naroda i nacionalnih manjina, poput Krimskih Tatara, postala je neizbježna tema u ovom sukobu. Silovanja i mučenja civila postala su stravična sredstva prisile, s kojima se zastrašivali i ponižavali ukrajinski građani. Takva brutalnost i potpuni nedostatak poštovanja ljudskih prava oslikavaju Putinovu politiku straha i represije. Uništavanje materijalnih i kulturnih dobara takođe predstavlja duboku ranu za Ukrajinu. Kulturna baština, poput viševjekovnih crkava i muzeja, bila je na meti ruskih napada, a uništavanje takvih spomenika predstavlja neprocjenjiv gubitak za ukrajinski narod i svjetsku kulturnu baštinu. Otimanje đece od njihovih porodica i prekid porodičnih veza predstavlja još jednu tešku tragediju ovog sukoba. Đeca su postala nedužne žrtve političke agresije, suočavajući se s traumama koje će ih vjerojatno pratiti kroz cijeli život. Putinova hronika zločina u prethodnih šesnaest mjeseci rata pokazala je sve zločinačke aspekte ovog zloglasnog političara. Njegova uloga u eskalaciji sukoba, podsticanje nasilja i nepošoivanje međunarodnog prava ne smiju proći nekažnjeno. Ovaj sukob podsjeća svijet na nužnost zaštite ljudskih prava, suvereniteta država i mirnog rješavanja sporova, bez obzira na političke ambicije i interese. Izgradnja trajnog mira i pravde u Ukrajini zahtijeva zajedničke napore međunarodne zajednice kako bi se osiguralo da se zločini ne ponavljaju i da žrtve dobiju pravedu koju su odavno zaslužili. Jedna izuzetna knjige koja se bavi fašizmom i nacijama u Evropi, koju treba pročitati je “The Anatomy of Fascism“ (Anatomija fašizma) autora Roberta O. Paxtona. Ova knjiga istražuje istorju fašizma u Evropi, njegove korijene, evoluciju i uticaj na različite nacije. Paxton analizira kako su fašistički režimi manipulisali nacionalizmom i šovinizmom kako bi postigli političku dominaciju. Ova knjiga pruža dubinski uvid u fašizam kao ideologiju i pokret te njegov utjicaj na europsku istoriju. Zapravo ova knjiga nam može pokazati i ukazati put kojim se sada kreće zvanična Rusija.
Ovaj esej završiću riječima Simona Petljure (ukr. Симон Васильович Петлюра; Poltava, 10. maj 1879 — Pariz, 25. maj 1926) bio je bio ukrajinski publicista, pisac, novinar, političar i nacionalni vođa koji je predvodio ukrajinsku borbu za nezavisnost nakon Oktobarske revolucije. Od 1918. do 1920. Petljura se nalazio na čelu Ukrajinske Narodne Republike. U jednoj od svojih bilješki je zapisao: “Rus, ili jednostavno rečeno Moskovljanin, ili Rus, svejedno služi li „caru-baćuški“, ili se naziva socijalistom-revolucionarom, ili se konačno pridružio boljševicima-komunistima – on je isti.; ne može živjeti bez laži; prevara mu je prva stvar. Vjekovima je živio od prevare, laži, osvajanja i hladnokrvnosti; prevara mu je postala druga priroda; druge je narode prevarom porobio.“
Svaka cast Gospodine. Respekt!