„Više od 10 mjeseci od početka invazije na Ukrajinu, kontrast između spoljnih šokova koji su zadesili Rusiju i unutrašnje inercije koja vlada u toj zemlji je prilično nevjerovatan. Uprkos vojnim neuspjesima i oštrim sankcijama, većina Rusa je nastavila da živi kao da se ništa ne dešava, dok se elite trude da ne razbijaju previše glave onim što sutra donosi i nastavljaju da Putinu daju puno povjerenje“, piše Tatjana Stanovaja u svojoj političkoj analizi za Karnegi, prenosi Jutarnji list.
Međutim, 2023. godina bi mogla da bude veoma dramatična za Rusiju i prekretnica za njeno rukovodstvo nesklono promjenama, a tri unutrašnja pitanja mogu biti posebno važna za oblikovanje budućeg razvoja zemlje.
Izbori 2024.
Prvo, Putin će morati da odluči da li će se ponovo kandidovati 2024. Ruski ustav je promijenjen 2020. tako da Putin može da ostane predsjednik do 2036.
Umjesto toga, on će možda imenovati nasljednika, a da bi imali dovoljno vremena za kampanju, moraće da uradite to do decembra 2023.
Za sada niko nije siguran šta su Putinovi planovi. Kao i obično, Putin radije ostavlja elite u mraku.
Zaista, u ljeto 2020. on je ustavne promjene koje će mu omogućiti da ostane na vlasti pravdao željom da umiri elite koje bi, kako je rekao, „trebalo da rade umjesto da se bave pitanjem njegovog nasljednika”.
Poslije ustavnih promjena, predsjednička administracija i elite su djelovale pod pretpostavkom da će Putin zauvjek ostati na vlasti.
Ali danas je ključno pitanje kako je rat promijenio njegove kalkulacije, posebno s obzirom na to da je tzv „Specijalna vojna operacija“ ne ide po planu.
Iako je rat donio velike probleme i prijetnje, neki vjeruju da je takođe učvrstio Putinovu namjeru da ostane na vlasti poslije 2024.
S obzirom na njegov prezir prema ‘političkim dezerterima’ – onima koji napuštaju svoje pozicije u teškim vremenima – Putinu će biti teško da postane jedan od njih.
Drugima se čini da Putin ne samo da je spreman da se odrekne vlasti, već možda namerava da to učini i kao deo rešenja za okončanje rata u Ukrajini.
Čak i ako je to samo želja, neke elite se nadaju da će takvo resetovanje biti dovoljno da se okonča najnoviji niz ruskih neuspjeha.
U svakom slučaju, nijedna strana nije sigurna u njegove planove, a Putin je poznat po tome što odluke donosi u posljednjem trenutku, često ih zasnivajući na trenutnoj situaciji i prkoseći očekivanjima javnosti.
Pitanje 2024. postalo je glavni izvor uznemirenosti za elite koji će ih proganjati više nego bilo koji događaj u 2023. dok politička kasta pokušava da rasvijetli Putinove namjere i oko njih plete planove kako bi što više umanjila štetu.
Raskol među elitama
Drugi srodni problem je stvaranje rastućeg jaza između onih elita koje žele eskalaciju sukoba i onih koji upozoravaju da je to nerazumno.
Podjela se pojavila nakon povlačenja Rusije iz oblasti Harkov i odricanja od grada Hersona, ukrajinskog napada na Krimski most, referenduma održanih u okupiranim djelovima Ukrajine i nejasnoće vlasti u pogledu pravih granica Rusije ulje za vatru.
Pragmatičari, koji se sastoje od tehnokrata i srednjih funkcionera u vojsci i bezbjednosnim službama, jedinstveni su u uvjerenju da rat treba zaustaviti i preispitati, a da bi država trebalo da se opredjeli za realniju politiku u skladu sa svojim prilično ograničenim kapacitetima.
S druge strane, tzv „Jastrebovi” pozivaju na još jači vojni udar na Ukrajinu, ali i na korjenito restrukturiranje sopstvenog političkog i ekonomskog sistema. Potonji je u osnovi ruske revolucionarne frakcije (koja je, za sada, i dalje naklonjena Putinu) čiji je krajnji cilj smjena vlasti koja je, po njima, propala.
Njihova borba za prevlast jedna je od ključnih političkih bitaka 2023. godine i ona koja u velikoj mjeri zavisi od dešavanja na bojnom polju: što gore stvari idu za Rusiju u vojnom smislu, to je bitka između pragmatičara i jastrebova žešća. Kremlj je otkrio da je njegov omiljeni metod suzbijanja neslaganja – represija – neprikladan protiv ljudi lojalnih režimu.
Jastrebovi će krenuti u napad, ciljajući na vojnu elitu i političare, kao što je to već učinio Jevgenij Prigožin, zloglasni šef privatne vojne kompanije Vagner.
Pragmatičari su, u međuvremenu, nezadovoljni pravcem sukoba, nastojeći da smanje ratne ciljeve Moskve i nametnu svoje mišljenje da je pobjeda nemoguća.
Njihova poruka će stići do elite iz nevojnih krugova koji su bili iznenađeni invazijom i koji strahuju od srednjoročnih posljedica.
Zbog svega ovoga, Rusija je zaglavljena između vojnog ludila i pažljivog razmatranja deeskalacije, a Putin između dvije opcije: smanji svoju donkihotovsku ambiciju da potpuno porazi Kijev i vrati se za pregovarački sto – sa Zapadom ako ne i sa Ukrajinom.
Kadrovske promjene
Treće ključno pitanje sa kojim se Rusija suočava 2023. vrti se oko promjena u kabinetu, koje su vrlo vjerovatne, mada je teško predvidjeti ko će koga zamijeniti.
Jedan od razloga zašto su promjene gotovo izvjesne je intenziviranje zahtjeva u vrhu za većom dinamikom i efikasnošću.
Putinova sklonost da poziva tehnokrate u vladu može nastaviti da raste, sa visokim ličnostima u kabinetu, predsjedničkoj administraciji i strukturama moći koje su ostarele i istrošene ratom i vojnim neuspjesima, primoravajući Putina da traži nove ideje.
Drugi razlog su predstojeći predsjednički izbori, a treba podsjetiti da su rekonstrukcije prethodile svim predsjedničkim izborima u Rusiji osim jednog.
Dugoročno narastanje tenzija unutar ruske vlade je još jedan razlog da se očekuju kadrovske promjene.
Ministar odbrane Sergej Šojgu i načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov optuženi su za korupciju u oružanim snagama, dok je FSB na udaru kritika zbog propusta u obavještajnim podacima.
Vjeruje se da se zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Dmitrij Medvedev potpuno pogubio, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin je previše apolitičan, dok je guvernerka Centralne banke Elvira Nabiulina osumnjičena da se tajno protivila ratu.
Visoki državni službenici su nezadovoljni jedni drugima, a ova obostrana nesklonost daje Putinu razlog da promijeni stvari.
Međutim, njegov konzervativizam i strijepnja kada je u pitanju otpuštanje podređenih vjerovatno će ga navesti da pokuša da uspostavi ravnotežu između stabilnosti i obnove.
Na ove sudbonosne događaje će duboko uticati događaji na bojnom polju.
Ako, kao što je Kijev predvidio, Rusija pokuša ofanzivu velikih razmjera u februaru ili martu, vjerovatno će naići na značajan otpor Ukrajine.
U suprotnom, Moskva će nastaviti polako da guši Ukrajinu napadima na njenu infrastrukturu, na šta će Kijev odgovoriti sabotažnim napadima na ruskom tlu.
Ruski politički život će ostati zarobljen u sumornoj i opresivnoj atmosferi rata, ostavljajući elite još više zabrinute i zabrinute za budućnost.
Putinova hipertajnovitost i odbijanje da bilo kome da pravdu neće popraviti situaciju.
Represija će se nesumnjivo povećati, uz kriminalizaciju svakog neslaganja, unošenje elemenata državne ideologije i izmišljanje novih izgovora za još duže zatvorske kazne.
Godine 2023, već istorijski rat Rusije sa Ukrajinom će pokazati svoj puni transformacioni potencijal, konačno promijenivši Rusiju iznutra i napregnuti sposobnost njenih lidera da drže situaciju pod kontrolom i planiraju odluke koje donose“, piše Tatjana Stanovaja.