– Spriječiti širenje zaraze u pandemiji covida-19 bila je vrijedna strategija. Početkom 2020. bilo je malo tretmana protiv ovoga virusa, testiranja su bila ograničena i nije bilo vakcine. Troškovi lockdowna bili su veliki, ali trud, koji je uložen kako bi se kupilo vrijeme, isplatio se.
Nauka je u međuvremenu covid-19 iz smrtonosnog virusa transformisala u mnogo manje ozbiljnu bolest koja se može liječiti i kod kuće – barem je tako s velikom većinom vakcionisanih. Sve navedeno uveliko je obezvrijedilo koronavirus – piše za The Guardian profesorica Devi Sridhar sa Univerziteta u Edinburghu, članica savjetodavne grupea škotske vlade za covid-19, koja se od početka pandemije zalagala za tvrdi i strogi lockdown u borbi protiv pandemije u tom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva.
Ona je tamošnjoj vlasti bila svojevrsni “guru mjera” koje su po strogoći bile među najžešćima i najdugotrajnijima na svijetu, a zagovarala je i tzv. strategiju “zero covid”, odnosno borbu protiv koronavirusa do njegova istrebljenja, što se pokazalo utopijom.
U spomenutom tekstu za The Guardian pod naslovom “Sada kad je nauka iščupala očnjake koronavirusu, vrijeme je da nastavimo s normalnim životima”, smatra da je došao trenutak da se koronavirus počne tretirati kao i ostale sezonske respiratorne bolesti.
– No, iako smo bili uspješni u liječenju i prevenciji ozbiljnih infekcija, Sars-CoV-2 postao je sve zarazniji. Dobra vijest je da omikron varijanta dovodi do blaže bolesti i manjeg udjela hospitalizacija, ali istovremeno je toliko ljudi inficirano i izolovano da se zdravstvene službe bore s nedostatkom osoblja. To je ono što tjera vlade širom svijeta da preispitaju svoje politike izolacije i zapitaju se postaju li one veći problem od samoga virusa – nastavlja Sridhar.
Britanski premijer Boris Johnson u srijedu je najavio kako će se praktički sva pandemijska ograničenja, uključujući i odredbe o nošenju maski i upotrebi kontroverznih covid potvrda, ukinuti sljedećeg sedmice, a zahtjevi za samoizolaciju biće revidirani u martu.
– Mislim da je to razumno. Sve vlade suočavaju se s pitanjem kako pristupiti ovoj novoj situaciji. Strpljenje javnosti je pri kraju, a veliki troškovi već su pričinili značajnu ekonomsku i socijalnu štetu. Očito je da trenutno imamo tri tabora naučnika koji savjetuju što učiniti u nadolazećim sedmicama, a sve to može biti vrlo zbunjujuće za javnost, navodi Sridhar.
– Prva grupa virus i dalje smatra vrlo smrtonosnim kao u martu 2020. te predlažu jako oprezne i rigorozne mjere. Drugi kažu da su cijelo vrijeme bili u pravu s teorijom kako je masovno zaražavanje neizbježno, a pritom ignorišu dramatičnu razliku koju su napravili masovne vakcinacije i tretmani liječenja – jer upravo zbog toga je covid-19 sad puno drugačiji u odnosu na 2020. godinu. Treća grupa – kojoj i sama pripadam – mišljenja je kako smo uz pomoć vakcina i terapija napredovali u dovoljnoj mjeri da preobrazimo covid-19 u nešto nalik drugim zaraznim bolestima koje kontrolišemo i njima upravljamo.
Danas imamo sigurne i efikasne vakcine koje štite veliku većinu ljudi od hospitalizacije i smrti. Nedavni podaci britanske Agencije za zdravstvenu sigurnost pokazuju kako je vjerojatnoća da će nevakcionisani koji su oboljeli od covida završiti u bolnici između tri i osam puta veća. Na početku omikrona, Njujorčani koji nisu bili vakcionisani imali su više od osam puta veću vjerojatnoću da će biti hospitalizovani od Njujorčana koji su bili potpuno vakcionisani. Kad bi svi kojima su ponuđena vakcina i booster doze to i prihvatili, pandemija bi u bogatijim zemljama već bila gotova.
Osim toga, na vidiku imamo i obećavajuće ljekove. Prvi je Pfizerov Paxlovid, a drugi Merckov molnupiravir. Naučnici oba smatraju revolucionarnima jer su rana ispitivanja pokazala kako značajno smanjuju šanse za hospitalizaciju i smrt kod visokorizičnih pacijenata. Na pomenute ljekove ne utiču ni nove varijante poput omikrona jer oni ne ciljaju na spike protein, gdje se događa većina mutacija. I za razliku od vakcina, koje se moraju primiti sedmicama prije infekcije kako bi bile efikasne, ovi novi tretmani mogu pomoći čak i u borbi protiv aktivnih infekcija – piše profesorica Devi Sridhar za The Guardian.
Ona ipak zahtijeva da dio mjera ostane na snazi.
– Što se tiče života s covidom, i dalje moramo testirati. Moramo se vakcionisati i boriti protiv dezinformacija. Moramo podstaknuti ljude da nose medicinske maske kao što su N95 u zatvorenim prostorima. Poslodavci moraju prepoznati i zaštititi zaposlene koji su dio ugroženih grupa. Ali isto tako moramo preispitati izolaciju i druge politike – one moraju ostati sigurne, ali ne smiju ometati funkcionisanje društva. Covid-19 treba pratiti baš kao i druge bolesti. Kad ljudi kažu da će koronavirus biti ‘endemski‘, to ne znači da je on sad postao bezopasan. Endemski znači da prihvatamo cirkulaciju bolesti jer su njeni eliminacija ili iskorjenjivanje zasad još preteški. Malarija, denga groznica i ospice endemične su u određenim dijelovima svijeta, iako su sve tri ozbiljne bolesti. Malarija je, primjera radi, bila endemska u Sjedinjenim Državama sve dok je vlada nije odlučila eliminisati.
Ljudi su društvena bića – trebamo se grliti, plesati, pjevati, prepoznavati jedni drugima lica i osmijehe. Osjećaj zajedništva i povezanosti takođe su vitalni za dobrobit društva. Javno zdravlje ne smije se svesti samo na jednu bolest. Sad, dvije godine nakon početka ove pandemije, moramo pronaći bolji način života uz Sars-CoV-2 koristeći alate koje imamo. Znamo kako smanjiti uticaj covida-19 i sad je vrijeme da se počnemo oporavljati i liječiti kao društvo, moramo krenuti naprijed i tretirati ovaj virus kao i druge prijetnje zaraznim bolestima – zaključila je u kolumni Sridhar.