Radite manje, a primate istu platu. Zadovoljniji ste i produktivniji, a manje na bolovanju. Ono što za mnoge zvuči kao bajka, od danas testiraće 45 njemačkih kompanija: četvorodnevnu radnu nedjelju, piše Dojče vele DW.
Eksperiment počinje u februaru, tada će 45 kompanija i organizacija u Njemačkoj na šest mjeseci uvesti četvorodnevnu radnu sedmicu. Zaposleni će primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji (ili će raditi od kuće). Sve to pokrenula je konsultantska kuća za menadžment Intraprenoer, koja sarađuje s neprofitnom organizacijom 4 Day Week Global (4DWG).
Ali, kako bi to trebalo da funkcioniše – posebno kada toliko kompanija u Njemačkoj ima problem s nedostatkom kvalifikovanih radnika? Zar ne bi bilo bolje da se radi više umjesto manje?
Predlagači kažu: četvorodnevna radna nedjelja upravo bi pomogla u nedostatku kvalifikovanih radnika, a ona i povećava produktivnost zaposlenih. Argument u prilog tome glasi: oni koji rade samo četiri dana umjesto pet, više su motivisani, a samim tim su i produktivniji. Osim toga, to bi moglo da zainteresuje i one koji nisu spremni da rade pet dana, što bi smanjilo nedostatak kvalifikovanih radnika.
Četvorodnevna radna nedjelja već je isprobana u praksi. Organizacija 4DWG od 2019. godine sprovodi takve pilot-programe u Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Australiji, Irskoj i SAD. Prema podacima te nevladine organizacije, u programima je učestvovalo više od 500 kompanija i čini se da rezultati potvrđuju nade u pozitivne efekte.
Izgleda da je Britanija bila uspješna
Primer Velike Britanije: 2.900 zaposlenih bilo je uključeno u četvorodnevni eksperiment. To su ljudi zaposleni u finansijskom i IT sektoru, u građevinarstvu, onlajn-prodavnicama, studijima za animaciju, u marketingu ili u kioscima sa brzom hranom.
Prema istraživačima iz Kembridža i Bostona, za oko dvije trećine je smanjen broj dana bolovanja, a skoro 40 odsto ljudi je reklo da su se tokom eksperimenta osjećali manje pod stresom nego ranije. Pored toga, broj zaposlenih koji su dali otkaz pao je za 57 procenata. I iznad svega, istraživači su uočili prosječno povećanje prometa za oko 1,4 odsto.
Na kraju, najmanje 56 od 61 kompanije izjavilo je da želi da zadrži četvorodnevnu radnu nedjelju i nakon završetka probne faze.
Ne žele svi da rade manje
Da li će, dakle, od februara pa nadalje Njemci sa zavišću gledati na one koji imaju korist od probnog projekta? Ne nužno, pokazuje istraživanje sindikalne fondacije Hans Bekler. Naime, skoro tri četvrtine stalno zaposlenih željelo bi četvorodnevnu radnu nedjelju s istom platom, osam odsto smatra da je to dobra ideja čak i sa manjom platom, ali 17 odsto odbija kraće radno vrijeme.
Pilot-studije u četvorodnevnoj sedmici nemaju smisla?
Kompanije koje sada učestvuju u četvorodnevnom probnom projektu u Njemačkoj prijavile su se prije nekoliko mjeseci. Ali, upravo tu počinje problem, kaže stručnjak za tržište rada Enco Veber. On inače sa skepsom gleda na rezultate prethodnih pilot-projekata. Veber sprovodi sopstvena istraživanja na Univerzitetu u Regensburgu i na Institutu za tržište rada i istraživanja zanimanja.
Kaže da se za takve projekte prijavljuju samo one kompanije za koje je četvorodnevna nedjelja pozitivna stvar i da to u stvari nije reprezentativni presjek kompletne privrede. Osim toga, kako dodaje, ne samo da se skraćuje radno vrijeme, već se mijenjaju i procesi rada i organizacija. A ako nakon toga dođe do povećanja produktivnosti, to ne mora nužno da bude povezano s kraćim radnim vremenom, tvrdi Veber.
Takođe, kako kaže, skraćenje radnog dana najvjerovatnije rezultira i intenziviranjem. Društveni, komunikativni i kreativni elementi ostaju po strani. “Kompanije obično ne osjete posljedice odmah, već srednjoročno”. Međutim, studije su dizajnirane tako da traju samo šest mjeseci.
Sumnje u povećanje produktivnosti
Holger Šefer iz Instituta za njemačku ekonomiju u vezi s poslodavcima (IW Keln) takođe vjeruje da bi četvorodnevna nedjelja uvedena širom Njemačke bila kontraproduktivna.
“Ono što djeluje razumno s mikroekonomske tačke gledišta – na primjer, ako konkurenti s četvorodnevnom nedjeljom mogu da pokupe deficitarne radnike – nestaje kada se posmatra s makroekonomske tačke gledišta. Ako sve kompanije smanje radno vrijeme, na kraju dolazi do deficita radnog vremena“, kaže Šefer.
Osim toga, nema naznaka da bi smanjenje radnog vremena moglo značajno da poveća produktivnost.
“Skraćivanje radne nedjelje s pet na četiri dana odgovara smanjenju radnog vremena za 20 odsto. Da bi se nadoknadio pad proizvodnje, produktivnost po satu morala bi da se poveća za 25 odsto.” Šefer smatra da je to utopija.
Po dogovoru?
Da četvorodnevna radna nedjelja može da ima smisla u određenim preduzećima, evidentno je u zanatskom sektoru. Prema riječima Jerga Ditriha, predsednika Centralnog udruženja njemačkih zanatlija, poslodavci bi povećali svoju privlačnost, a time i svoje šanse da konkurišu za visokokvalifikovane radnike.
Međutim, četvorodnevna sedmica ne bi funkcionisala podjednako dobro u svakom zanatskom sektoru. Ditrihov zaključak zato glasi: nekakvo opšte formulisano zakonsko pravo na četvorodnevnu radnu nedjelju ne bi pomoglo nikome i samo bi značilo dodatnu birokratiju za kompanije.
Enco Veber je takođe protiv zakonom regulisanog prava na četvorodnevnu radnu nedjelju i zalaže se za individualna rješenja. On to naziva “sedmicom sa iks brojem dana“. Za tako nešto on dobija vjetar u leđa od srednjih preduzeća.
Ona takođe zagovaraju individualna rješenja između zaposlenih i poslodavaca, kaže Kristof Alhaus, generalni direktor Saveznog udruženja srednjih preduzeća. Srednja preduzeća, s druge strane, odbijaju miješanje vlade i zakone koji predviđaju manje radnih sati za punu zaradu.
Ipak, i pored svih kritika, zanimljivo je da sindikat IG Metal, na primjer, već duže vreme poziva na skraćenje radnog vremena. A već sada ljudi u industriji čelika rade samo 35 sati nedjeljno.