Artemidin istorijski korak u duboki svemir

Lansiranjem najmoćnije svemirske rakete američka svemirska agencija NASA je poslala letjelicu do Mjeseca u okviru programa kojim bi ljudi poslije 50 godina trebalo opet da zakorače na lunarnu površinu, piše Radio Slobodna Evropa.

To će biti i prvi korak za gradnju stalne baze na Mjesecu, koja bi trebalo da bude odskočna daska za ljudska istraživanja na Marsu, pišu svjetski mediji.

Tri lutke i Snupi, zasad

Poslije niza tehničkih problema i dvomjesečnog odlaganja zbog uragana, najmoćnija svemirska raketa u istoriji konačno je krenula ka Mjesecu poslije lansiranja s Floride u srijedu, 16. oktobra, ističe Gardijan (The Guardian).

Putovanje od 25 dana do Mjeseca i nazad u dužini od oko dva miliona kilometara prva je NASA-ina misija u dubokom svemiru u posljednjih pola vijeka letjelicom koja može da nosi ljudsku posadu.

Lansiranje svemirske letjelice, koja se sastoji od moćne rakete SLS (Space Launch Sistem) i kapsule Orion, prva je u nizu misija Artemis, nazvanoj po grčkoj boginji Artemidi, sestri bliznakinji Apolona, po kojem je nazvana prva misija NASA-e za odlazak na Mjesec prije više od 50 godina.

Misija Artemis 1 predstavlja probni let do Mjeseca. U kapsuli Orion nema astronauta, već su tu tri lutke i plišana igračka Snupi koje, kako ukazuje Gardijan, treba da posluže za mjerenje nivoa radijacije i testiranje novih sistema i opreme za očuvanje života dizajniranih za sledeću generaciju dugotrajnih letova u svemir.

Uspjeh ove misije koja će kulminirati slijetanjem u Tihi okean 11. decembra, od ključnog je značaja za Artemis 2 i Artemis 3, u kojima će biti i ljudska posada. U misiji Artemis 2, predviđenoj za 2024, letjelica s ljudskom posadom bi trebalo da dođe do Mjeseca, dok bi u Artemis 3 2025. ljudska noga trebalo da zakorači na Mjesec prvi put od 17. decembra 1972.

U okviru treće misije na Mjesec bi prvi put trebalo da dođe žena, kao i osoba nebijele puti – svi astronauti na Apolo misijama su bili bijeli muškarci.

Mjesec kao prolazna stanica

Pedeset godina pošto su ljudi poslednji put boravili na Mjesecu, NASA je lansirala raketu u misiji koja treba da ih vrati na Zemljin satelit, ali samo kao odskočnu dasku za ljudska istraživanja na Marsu, ukazuje Tajms (The Times).

Svrha misije Artemis 1 je da prvi put zajedno testira svemirsku letjelicu, raketne i zemaljske sisteme, kao i da dovede Orion u ekstremno termičko okruženje u svemiru kako bi se osiguralo da može bezbjedno da prevozi ljudsku posadu na desetodnevnom letu oko Mjeseca 2024. godine.

Program Artemis, u kojem su planirane sve složenije lunarne misije, NASA je razvijala više od jedne decenije i zasad je koštao 37 milijardi dolara. Troškovi će premašiti 90 milijardi dolara do 2025. godine, kada bi ljudi opet trebalo da slete na površinu Mjeseca.

Poslije toga, kako navodi londonski list, slijede dalje misije za uspostavljanje stalnih ljudskih baza na južnom polu Mjeseca gdje ima dosta zaleđene vode i gdje će se izvoditi naučna istraživanja i raditi na novim tehnologijama za život i rad ne samo na Mjesecu već i dalje. Svemirska stanica Gejtvej (Gateway) trebalo bi da bude sastavljena u Mjesečevoj orbiti do 2027.

Mjesec opet nadohvat ruke

Kada je astronaut Apola Džin Sernan (Gene Cernan) 1972. ostavio poslednje otiske stopala na Mjesecu, rekao je da vjeruje da neće proći mnogo vremena prije nego što se ljudi vrate.

Poslije 50 godina, Mesec je ponovo nadohvat ruke čovječanstva, pošto je, kako piše BBC, uz buku moćnih motora, NASA-ina nova raketa pokrenula novu eru ljudskih svemirskih letova.

Ali, kako ukazuje britanski javni servis, “još nismo tamo”.

Svemirska letjelica Orion je možda na putu, ali predstoji joj dva miliona kilometara putovanja. Mora da stigne do Mjeseca, da obiđe oko njega, a zatim da se vrati na Zemlju.

Tokom leta kapsula će se približiti na samo 100 kilometara od lunarne površine. Prilikom obilaska Mjeseca, Orion će biti i na 70.000 kilometara od dalje strane Mjeseca, što će biti najdalje od Zemlje koliko je otišla neka svemirska letjelica koja može da nosi ljude.

Povratak Oriona na Zemlju biće jedan od ključnih događaja u cijeloj misiji, ističe BBC, pošto su inženjeri najviše zainteresovani da saznaju kako će se toplotni štit kapsule nositi s ekstremnim temperaturama pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu.

Kapsula će se kretati brzinom od 38.000 kilometara na čas – 32 puta većom brzinom od brzine zvuka – zbog čega će biti izložena temperaturama od skoro 3000 stepeni Celzijusa, što je polovina temperature na površini Sunca.

Iako do slijetanja na Mjesec može proći još mnogo godina – planirano je za 2025, ali mnogi misle da će to biti kasnije – uspješno lansiranje rakete u okviru misije Artemis 1 predstavlja značajan korak američke svemirske agencije, ocjenjuje Vašington post (The Washington Post).

Pokušaji NASA-e da ispuni obećanje Džina Sernana o skorom povratku na Mjesec nisu bili uspješni i njene svemirske misije bile su ograničene na područje neposredno izvan Zemljine atmosfere, gdje se nalazi i Međunarodna svemirska stanica.

Različite predsjedničke administracije SAD su tokom godina usmjeravale NASA-u ka različitim ciljevima – prvo je to bio Mjesec, zatim Mars i onda i asteroid, a tek s programom Artemis, koji je pokrenula administracija Donalda Trampa (Trump) i prihvatila administracija Džoa Bajedana (Joe Biden), uspjela je u ostvarivanju misije odlaska na Mjesec.

Prvi let u okviru programa dolazi u vrijeme i dok Kina želi da spusti ljudsku posadu na Mjesec i gradi sopstvenu svemirsku stanicu u Zemljinoj orbiti. Kina je, kao i SAD, usmjerila svoje napore na južni pol Mjeseca, gdje se u kraterima pod vječnom sjenkom nalazi voda u ledenom stanju.

Zavrtanje šrafova i matica

U istorijskom koraku ka povratku na Mjesec, NASA je prvi put iskoristila SLS, najmoćniju raketu koja je stigla do Zemljine orbite, ističe CNN.

Raketa SLS visoka 98 metara pri polijetanju je, kako ističe američka televizija, emitovala 4,1 milion kilograma potiska da bi krenula s lansirne rampe – to je za 15 odsto veći potisak nego što je imala raketa Saturn V koja je omogućavala dosadašnja slijetanja na Mjesec.

Ipak, navodi CNN, uoči samog lansiranja tim misije je naišao na niz prepreka, uključujući tehničke probleme s ogromnom raketom.

Ispostavilo se da je punjenje SLS rakete superhladnim tečnim vodonikom jedan od glavnih problema koji je primorao NASA-u da odustane od ranijih pokušaja polijetanja.

U utorak, 15. novembra, rezervoari su bili puni uprkos problemima s curenjem koji su zaustavili punjenje goriva u satima prije lansiranja. Da bi riješila taj problem, NASA je poslala grupu specijalno obučenih tehničara da urade popravke – kako navodi CNN da zategnu neke matice i šrafove – dok je raketa punjena pogonskim gorivom.