Propali pokušaj pobune protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina dodatno naglašava potrebu Evropske unije da se zaštiti od problema izvan svojih granica.
Lideri EU se ove sedmice sastaju u Briselu i već razmišljaju u geostrateškim terminima. Međutim, dok ne počne djelovati kao blok, Unija neće imati dovoljan uticaj, navodi Reuters u analizi propale pobune Jevgenija Prigožina.
Propali ustanak plaćenika predvođenih Jevgenijem Prigožinom oslabio je Putina, što bi moglo pomoći Ukrajini u njenoj kontraofanzivi protiv Rusije. No isto je tako otvorilo mogućnost većeg haosa, nepredvidivosti i opasnosti na granicama EU.
EU već trpi posljedice svojih grešaka u istoriji, prvenstveno jer nije shvatila ruske prijetnje ozbiljno. Preduzeća i potrošači suočavaju se s većim računima za energiju, dok se vlade moraju ponovno naoružati. Poreski obveznici EU takođe će morati pokriti velik dio troškova obnove Ukrajine.
Što više EU uticaja bude imala, to bolje
Osim toga, EU se suočava s prijetnjama svojoj ekonomskoj bezbjednosti iz daljine – posebno od sve ratobornije Kine.
Nesposobnost EU da se bori za svoje interese bila bi štetna ne samo za EU, već i za ostatak svijeta. 27 članica Unije imaju što za reći o potrebi očuvanja slobodne trgovine u podijeljenom svijetu, ali i kako ubrzati prelaz na zelene tehnologije.
EU takođe nije ni izbliza prijeteća kao Kina ili čak Sjedinjene Američke Države, Rusiju da i ne spominjemo. Što više uticaja bude imala na način upravljanja političkim, ekonomskim i klimatskim krizama koje se međusobno preklapaju, to bolje.
Bez Amerike nad Kijevom bi se sada vijorila ruska zastava
Postoje tri razloga zašto EU nije učinila mnogo prije Putinove invazije na Ukrajinu. Kao prvo, nije razmišljala geopolitički. Drugo – treba joj jednoglasno odlučivanje svih 27 država da se donese odluka o vanjskoj politici. I treće – većina njenih članica nema vojnu moć. Bez američkog naoružanja, nad Kijevom bi se sada vijorila ruska zastava.
EU se nekada tješila da je, iako je geopolitički slaba, ekonomski div. No čak je i takvo hvalisanje nestabilno. Udio EU u globalnoj ekonomiji pao je na 18% s 25% od finansijske krize 2008. godine. U istom periodu Kina je svoj udio povećala na 18% sa 7%, dok su Sjedinjene Države ostale na 24%. Čini se da je EU predodređena da nastavi svoje relativno smanjenje tog udjela zbog nedovoljno inovacija i starenja populacije.
Udio ljudi starijih od 65 godina u odnosu na one od 15 do 64 godine porašće s trećine danas na polovinu do sredine vijeka, prema Eurostatu. Uprkos tome, EU još uvijek predstavlja ogromno tržište i može igrati važnu ulogu na svjetskoj sceni.
Evropsko (ne)jedinstvo
Odlučan i ujedinjen odgovor EU na Putinovu invaziju iznenadio je i samu EU, ali i druge zemlje. Njemačka, Francuska i Poljska povećavaju potrošnju na odbranu. Članice EU doprinijele su naporima Ukrajine u ratu, a ujedno su nametnuli stroge sankcije Rusiji. No EU je uspjela postići jedinstvo samo zato što je invaziju vidjela kao egzistencijalnu prijetnju. Čak i tada, postizanje konsenzusa ponekad je bilo mukotrpno teško.
Slično jedinstvo biće takođe potrebno za suočavanje s drugim velikim izazovima. Najozbiljniji dolaze iz Kine, koja Putinu pruža diplomatski pokrivač za njegov rat u Ukrajini, prijeti Tajvanu i maltretira zemlje poput Litve.
Sjedinjene Države će nositi veći dio tereta odvraćanja Kine, ali EU i njene članice svakako mogu pružiti podršku. Takođe bi možda mogle obuzdati SAD bude li blizu provociranja Kine u hladni rat – ili čak vrući.
EU je već uvjerila administraciju američkog predsjednika Joea Bidena da usvoji mantru o “smanjenju rizika” izloženosti Kini umjesto “odvajanja” od te zemlje.
Održavanje ravnoteže između prevelike zavisnosti i odustajanja od vrijedne komercijalne prilike posebno je važno za EU. Trgovinska razmjena s Kinom prošle godine iznosila je ekvivalent 6% ekonomije EU, dvostruko više od udjela SAD-a.
Bilo bi sjajno kada bi EU mogla uvjeriti SAD da bude manje protekcionistički nastrojen pri subvencioniranju zelenih tehnologija te da učini više kako bi pomogli siromašnijim zemljama na tzv. “Globalnom Jugu” da se okrenu zelenim tehnologijama. No njen uticaj će biti ograničen ako ne može govoriti jedinstveno.
Kako riješiti problem (ne)jedinstva EU?
Najbolje rješenje za nedostatak jedinstva unutar EU bilo bi da koristi većinsko glasovanje za određivanje vanjske politike – kao što to već čini za ekonomsku politiku. Tada bi bilo lakše formirati zajednički pristup. No ta promjena neće se dogoditi brzo, iako ministri vanjskih poslova sedam zemalja EU, uključujući Njemačku i Španiju, traže više većinskog glasanja. Za sada će EU morati nastaviti donositi odluke jednoglasno. Taj pristup suočava se s ozbiljnim ispitom ove sedmice, kada članice pokušaju postići dogovor o snažnoj politici prema Kini. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izazvao je zbrku kada je posjetio Narodnu Republiku u aprilu, izjavivši da Evropa ne bi trebala biti “uvučena” u tajvanski sukob. Mnogi drugi lideri EU bili su bijesni.
Posebno važna tačka na dnevnom redu biće “strategija ekonomske bezbjednosti” koju je predstavila Evropska komisija. Predlaže jače kontrole izvoza i provjeru investicija u ključne tehnologije. No ne zna se hoće li se članice složiti.
G7 postaje sve važniji, ali odnos EU i SAD-a je još važniji
Neuspjeh postizanja konsenzusa neće potpuno oslabiti evropski uticaj. Napokon, Njemačka, Francuska i Italija su članice Grupe G7, koja okuplja sedam bogatih demokratija i postaje sve važnija geostrateška platforma.
Imaće još veći uticaj ako sarađuju s ostalim članicama G7, poput Japana, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade, s kojima imaju mnogo toga zajedničkog. Zajednički front biće dvostruko važan ako Donald Tramp ponovno preuzme Bijelu kuću nakon predsjedničkih izbora sljedeće godine.
Članice EU ne bi trebale imati iluzije da je u njihovom interesu slabljenje veze sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ono što bi trebale napraviti je izgraditi i ojačati svoju vojnu moć kako bi uspostavile ravnopravniji odnos u sklopu jakog transatlantskog saveza.
No, čak i ako to naprave, članice EU biće zavisne o Americi još neko vrijeme. Sve dok “besplatno” koriste američku silu, moraće trpjeti manje prihvatljivo ponašanje, pa tako i protekcionizam.
EU se često opisuje kao “blok”. Da barem jeste, zaključuje se u analizi Reutersa.